jump to navigation

Slavko Perović: Odmah po osnivanju “Monitora” bačeno je laso na Lscg, Miodrag Perović je do juče bio noseći stub mafije, a danas po najnovijem naređenju otkazuje poslušnost December 21, 2009

Posted by montenegrobojkot in Uncategorized.
Tags:
trackback

Ako me danas zapitate: koje  je vrijeme bilo sramnije, ono kad se kidisalo na Dubrovnik, ili ono kad su borci protiv rata  prešli na stranu ratnih profitera i mafijaša, i,  o stida li, postali udarna pesnica u uništavanju Liberalnog saveza, odgvorio bih vam ovako – ono dubrovačko vrijeme bijaše jasnije, pa samim tim mnogo lakše, znali ste đe je protivnički rov, idete u juriš pa što Bog da i sreća junačka, ovo je drugo je podlije, nepodnošljivij zaudara,  topli je zec u kojem vas prebijaju  dojučerašnji saborci. I još nešto: ovaj “topli zec”  gori je od onog golootočkog, onamo su se ljudi morali premlaćivati od straha da ne budu sami premlaćivani, povijali su se pred golom Silom u nemogućim uslovima.   Ovaj antiratnoprofiterski topli zec bio je mnogo gori,  nepodnošljiviji,  jer bijaše kao “dobrovoljan”,  a tek jedva  bijaše skrivena sramna plata za obavljanje tog, istorija će pokazati, najprljavijeg od svih prljavih “poslova” odradejnih u Crnoj Gori za račun mafije. U njemu se čerečila, rasnim  mafijačkim konjma za repove vezana, sama  nada.

Znate li što se poručuje kad se nekome kaže: ubiću Boga u tebe?  Poručuje se: ubiću ti svaku nadu. Kad čovjek izgubi nadu, slomljen je, postaje stvar, iz njega izleti duh koji, za razliku od smrti koja iza sebe ostavlja leš,  ostavlja živo tijelo bez duše, bez volje, živu, a  mrtvu stvar, roba, kako su govorili Rimljani.  Isto je sa društvom koje izgubi nadu, nema bitnije razlike. Čitavo društvo postaje rob.  Lomljenjem liberala mafija je poručivala Crnoj Gori: uzalud ti je Crna Goro, nemaš nikakve nade. I još gore,  ne budi luda, jedini ti je izlaz da budeš kao mi, to je pametno, jer je pragmatično.

A koliko su ljudi postali stvari, treba samo pogledati mafijino biračko tijelo kako se, poput džakova, rutinski  istovaruje i slaže u procente na biračkim mjestima.

Obilježavaju se dvije značajne godišnjice: ona crnogorske dubrovačke katastrofe i  ona koja se tiče pojave  hiljaditog broja Monitora.

Čitam riječi nekadačnjeg Manipulatora odavno već izraslog u rasnog Profitera koji je, koliko do juče,  bio jedan od nosećih  stubova  mafije i koji danas, po najnovijem naređenju,  izgleda,  otkazuje poslušnost, istovremeno prebacjući krivicu na druge za kobnu “pogrešku”, a zapravo pomno razrađeni scenario zavodjenja crnogorske demokratske energije za Goleš planinu mafijaškog režima, scenario sa radnim naslovom “prvo država, pa demokratija”,  a  u podnaslovu:  ”evolutivne promjene iznutra posredstvom SDP”   sve  sa appendixom “siguran glas”  Lize Meklejn i  NDI, prebacuje se odgvornost na druge koji su “uređivali”  jer  je, greote, zbog Profiterove teške bolesti čuveni Monitor otupio “oštricu” kritike prema režimu, inače ne bi nikako, ma kakvi,  i sve to  počev od,   tamo nedje 1997-me,  što je godina koja “slučajno” koincidira sa godinom godina uvodjenja u tron Mila Đukanovića za apsolutnog  gospodara sveukupne žive i nežive materije na teritoriji Crne Gore.

Imate pravo, to je  godina u kojoj je Liberalni savez na sve četiri strane svijeta vičući slao prirodnu poruku kako je  je bucanje DPS-a  pouzdan znak da je Sv. Petra Cetinjski, tamo gore,  skrušen pred Gospodom na onom lovćenskom oblaku, izmolio šansu za,  onim januarom 1989-te,   već teško obrukanu Crnu Goru i  da  jedini pouzdan znak Gospodu i Sv. Petru da se  razumije njihova   milost može biti crnogorsko odbijanje,  i to jednom za svagda,  da se mafiji ikad više daruje apsolutna  vlast.  Otvorena je, bogomdana  mogućnost da se  mafija ukroti,zajaše i demontira i da se  ne dozvoli da ratni huškači i saveznici Slobodana Miloševića  zajašu nas, da mi ne smijemo nikako postati njihov, već oni  naš rovokopač  u borbi protiv politike Slobodana Miloševića.

Na žalost, ali ne i na iznenđanje, Onaj koji se u svakoj prilici poziva na Euklida, Njutna, Kopernika i na Sokrata, onaj koji matematičku kompetentnost redovno podvaljuje kao političku, brzo se  latio paira i mastiljave olovke i kao najgori prekupac i još gori piljar izračunao:  da on u toj računici ne dobija onoliko koliko je zamislio, a zamislio je i čast i vlast, i jare i pare  sanjajući pravu Ali-babinu pećinu,   i postupio protiv svih zakona matematike i fizike i moralnih načela velikog Sokrata, dokazujući da sa matematikom nema blagog dodira osim sa spekta piljarskog,  jer matematika i fizika nijesu račun nego jezik Gospodnji dostupan čoeku slabašnom, a Sokrat ne stanuje u dušama piljarskim…

Elem, gelede hiljaditog broja, nije se oštrica otupila devedeset sedme, nego je laso zabačeno na liberale odmah po osnivanju. Danas mogu mirne duše reći da od svega onoga što je uradio Liberalni savez, a uradio je tako ogromno,  silovito i  iz ničega,  toliko da su prognitelji čak pokrali njegove ideje kako bi ih falsifikovali i podredili lukrativnim interisima dvije,  danas,  u smislu vidljivosti,  najpoznatije crnogorske familije. Ovo familije nema veze sa srodstvom krvnim, ali ima svake u sicilijanskom smislu ovog pojma. O svemu velikom, a uradjenom od strane LSCG  u hiljadu   brojeva slavljeničkog  nedjeljnika naći ćete vrlo malo i uvijek utopljeno u društvo “brojnih”,  do duše registorovanih, a faktički  fantomskih  organizacija i pojedinaca.

Kako je liberalnu stvar lukavo razvodnjavao i ukrivao “Mionitor” u medijskom, tako je  u političkom smislu istu stvar  razvodnjavao  nendmašni   free rider u licu SDP-a.  Ne treba biti posebno domišljati  pa dosanjati na što bi ličila  danas  Crna Gora   da su  ideje  koje je iz teških okova dvije   diktature  svojim permanentnim i beskompromisnim akcijama upravo oslobodio Liberalni savez  dajući  im krila, da su, kažem,  one  iskreno preuzete i da  se na njihvoj implementaciji predano radilo na dobrobit svih ljudi u Crnoj Gori.

Uporno sam poručivao progoniteljima:  uzalud vam je trud, Liberalni savez je neuništiv jer je građen čistom ljubavlju prema Crnoj Gori, prema svim njenim ljudima, muškarcima i ženama, prema svakom njenom šumarku, brdu, proplanku,  rijeci, planini, jezeru, moru, modrom oku, cvijetu, pčeli, ribi, oblaku, crmničkom vinu, lješanskoj rakiji, kačamaku, kastradini, raštanu, ribi na gradele, pršuti, livarskom i njeguškom siru,  maslini, krapu, ukljevi,  maslinovom ulju, delfinu, ognjištu, guslama na zidu, munji, oblaku eno  baš onome što je kao bijeli  kruzer privezan za vrh Lovćena, suncu i noći zvjezdanoj, a čini vam se da svaku možete ubrati…dodajde što hoćete, recite Durmitor, kažite  Visitor, zapjevajte Rumija, dodajte Tara, sričite Morača, ređajte,  dodajte i jelene bijele ako ih među vama ima pa ih zavolite, to vam je to plus:  srce u grudima!

Ništa,  osim da su hajkači,  progonitelji nikad  nijesu razumjeli. Njihova stvar. A moja je da kažem, hvatali  su neuhvatljivo.

Toliko o “slavljenicima”…

Slavko Perović notebook blog

Comments»

1. Silver KORDA - January 22, 2010

Ulcinj je kopile Crne Gore

Grad koji živi samo od obećanja,
omladina luta i samo sanja

Biznis je glavna tema kafana
ali ne i zaštita ribe i fazana

Priča se godinama za investicije
iako su samo u stvari fikcije

Nigdje ni traga od kapitala
samo kod političara naslage sala

Ni Vlada ni narod u Crnoj Gori
za Ulcinj neće da čuje, niti da zbori

Ulcinj je postao kopile Crne Gore
sada su providne sve Vladine fore

Ulcinj se ruši baš sistematski
profit se dijeli po pola-bratski

K`a slijepo crijevo na jugu Jadrana
turizam je postao najtanja grana

Ulcinj je starac Mediterana
godinama boluje od krvavih rana

Hotel Republika nekad ljepotica prava
od nje je ostala samo još trava

Nove generacije n`i ime joj ne čuše
a svjedoci su hotela koji se ruše

Dvorac do njega biser baš pravi
sada je ruglo, da te ustravi

Hotel Jadran je bio ponos Ulcinja
sad je to mjesto za tovljenje svinja

I rušenje Galeba bijaše na prevaru
trebaše im gvožđe za nikšićku Željezaru

Ulcinj je pun rugla na svakome ćošku
na štetu naroda i o njegovom trošku

Ulcinjski pjesak se “sadi” na budvanskoj plaži
nije im to dosta, no šire i laži

Prema narodu se šire intrige
Albanci imaju egzistencijalne brige

Raščepili Ulcinj k`a kurva kopile
od njegovih para se dižu vile…

Ada je gola a Albatros bez krila
čeka se neka velika sila

Otrant je pao na nisko granje
ulcinjska Rivijera čeka na pranje

Porta Milena smrdi do neba
čišćenje i most, nikom` ne treba

Valjdanos jeca od bola i straha
polako ostaje jadan bez daha
I dok se u Budvi sprema veselje
“Biseru” ostaje samo kuku ljelje…

Silver KORDA


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: