jump to navigation

Balša Brković: Nakon Sultana od Bruneja, najviše policajaca ima Vojvoda od Marlboroa… December 5, 2009

Posted by montenegrobojkot in Uncategorized.
Tags:
trackback

I zvanično je potvrđeno: nakon Sultana od Bruneja, najviše policajaca ima Vojvoda od Marlboroa…
Zar ovo ne izgleda kao neki zapis iz osamnaestog vijeka? A tu smo gdje smo.
Goli podaci nas odmah gurnu u zonu feudalnog resentimana. Jer, broj policajaca u Crnoj Gori nije ni nalik onome u Belgiji, Luksemburgu ili Danskoj. Mi smo u društvu sa poznatom demokratskom velesilom – Brunejskim sultanatom. Mora da su tu negdje i druge provjerene perjanice svjetske demokratije – Avganistan, Sirija, Nepal, Butan… Naše istinsko društvo. Prava parta, kako bi se to nekad reklo.
Iz saopštenih podataka shvatio sam da oko jedan posto Crnogoraca svoju platu zarađuje u policiji. Prvo sam pomislio – zar samo toliko? Elementarna stvarnost kreira utisak da je taj broj znatno veći. Opet, moguće je, budući da su ove podatke saopštile inostrane institucije koje se bave takvim globalnim istraživanjima, da ovdje nisu uračunati i oni koji tamo zarađuju ne platu, već razne dodatke, dnevnice, a da ne govorimo o onima čiji je angažman na dobrovoljnoj, volonterskoj osnovi. Da su uračunate sve kategorije angažmana, vjerovatno bi i sultanova privatna sila bila tek sića za ovdašnju privatnu vojsku…
Takođe – Crnu Goru nije lako uklopiti u logiku globalnih istraživanja. Da li su ubrojani i kriminalci koji imaju policijske iskaznice? Na čijem su oni platnom spisku? Da bi se dobila prava slika ovdje bi se morali najedno izbrojati i oni koji glume da su zakon sa onima koji glume da su van zakona.
I jedan spektakularan momenat, koji, ako ništa drugo, baca nov snop svjetlosti prema crnogorskoj policijskoj hobotnici. Do sada je, kako shvatih, unutrašnja kontrola bila podređena šefu policije. Drugim riječima – prvi policajac Crne Gore imao je obavezu, pored napornog rata protiv kriminala i korupcije, i da nadgleda, odnosno kontroliše samoga sebe. A to nije nimalo lak zadatak. Sreća da imamo takvog pregaoca, čovjeka spremnog da izgara na svom nimalo lakom poslu… Pa neka neko kaže da u njegovom slučaju nije bilo – samokontrole.
Doduše, zamislite da je ovdje policija drugačija. Ne treba imati iluzija – sve bi se raspalo za dva dana. Kako bi, sa drugačijom policijom, ovdašnji gospodari sudbina mogli da rade sve što rade?
Kad smo već kod silnika crnogorskih, vidio sam da je povodom skandala što ga je na ulici napravio tzv. gradonačelnik, uslijedio jedan sasvim mentalitetski detalj, ali, u jednoj svojoj dimenziji, vrlo zanimljiv, čak iako je predvidljiv, očekivan, tipičan…
Oglasilo se, ničim izazvano, što bi se reklo, gradonačelnikovo bratstvo. Naravno – takav entitet ne postoji, niti se, sljedstveno tome može “oglasiti”, naprosto, riječ je o organizovanoj akciji – nekim ljudima nije dovoljno da govore u svoje ime (ili ih tada niko ne sluša), pa imaju potrebu da govore u ime stanovitih fikcija: takva fikcija je i crnogorski koncept bratstva, proširene porodice. U principu stvar je jasna – čim sretnete nekoga ko tvrdi da govori u ime neke porodice, bratstva, plemena, naroda… jasno vam je s kim imate posla. Da ima što reći, govorio bi u svoje ime. Da ima što reći, imao bi ga ko i čuti…
Nakon slijeda događaja, koji potpisnici porodične (zapravo – parodične) peticije doživljavaju kao atak na njihovog (oni vjeruju) uglednog bratstvenika, odlučili su da se oglase, da apeluju za spas sirotog. Njih – preko tri stotine. No, dobro, što u svemu ovome čudi?
Prije izvjesnog vremena – jedna njihova bratstvenica bila je u pravim (ne iskonstruisanim) problemima. Njen šef, nasilnik (istog prezimena) nije joj dozvoljavao da dolazi na posao sa psom, vodičem za slabovide osobe. Javno šikaniranje je trajalo mjesecima. Digla se javnost, protesti sa svih strana – iz inostranstva, sa sjevera, juga, čitavog regiona… Ali, podsjetite me ako griješim, ne sjećam se nikakave reakcije, ili peticije uglednog bratstva koje se sada oglasilo. Kada je trebalo braniti istinsku žrtvu od tuposti sile, nije ih bilo, ali kada je trebalo ustati u zaštitu nasilnika, evo sabora…

Kao u onom starom vicu, zgodnom za fenomenologiju našeg najpoznatijeg brenda, junačnog čojstva. Veli vic – Crnogorac vidi kako na ulici trojica tuku jednoga. Pa kaže: kad ako ne sad, obraz junački daje krila, ne mogah gledat tu bruku, te se ja zaleti… I, pita ga sagovornik, što bi? Kako što bi, nas četvorica ga nagrdismo…
I kako, uostalom, uopšte izbrojiti policajce u zemlji u kojoj čitava bratstva, kad zatreba gazdi, mogu biti u stroju…

Vijesti

Comments»

No comments yet — be the first.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: