jump to navigation

Milka Tadić Mijović: Đukanović naizgled sve kontroliše, ali ne bi bilo čudno da otkaže povjerenje čak i Dušku Markoviću i ANB-u November 12, 2009

Posted by montenegrobojkot in Uncategorized.
Tags:
trackback

Može DPSDP da slavi koliko hoće, gorki su plodovi pobjede Marije Ćatović, kandidatkinje DPSDP za gradonačelnicu najljepšeg grada. Mogu CEDEM-omovi umirovljeni i aktivni eksperti da tvrde da su kotorski izbora trijumf jedine nesmijenjene komunističke partije zapadno od Moskve. Mogu sve sile da nas ubjeđuju da je Đukanović nesalomljiv. Nije tako. Temelj na koji se oslanja naš Neron znatno je slabiji od projekcija bučnih agitatora.

U Kotoru su se sreli bojkot i apstinenti i ogolili stvar – sa trideset odsto podrške Đukanović ima apsolutnu vlast. Tih trideset odsto birača, koji će da je potop izaći i zaokružiti vođu, ne daju da se ova tvrđava organizovanog kriminala sruši kao kula od karata.

Kotorski izbori potvrdili su što i proljećni parlamentarni: trećina birača podržava vođu i njegove, trećina opoziciju, a trećina apstinira. Đukanović, dakle, pobjeđuje
na formuli razjedinjene opozicije i umrtvljenog biračkog tijela. Takva vlast pati od deficita legitimiteta.

Ma kako da izgleda samouvjereno dok prijeti onima koji trućaju, kad razgrnemo maglu našeg bi apsolutistu i povjetarac mogao oduvati, samo da se slože stvari i poradi na projektu. Đukanović danas neodoljivo liči na Miloševića u posljednjim mjesecima vladavine. Naizgled sve kontroliše, a sve mu izmiče.

Potpuno kontroliše pravosuđe, ali njegove najbliže saradnike i partnere po sudovima u Italiji i regionu stiže spora ruka pravde, dok samog Đukanovića bivši saradnici optužuju za najteže zločine. Dominira RTCG-om, Pobjedom i paranezavisnim medijima, ali toj propagandi niko ne vjeruje. Služe za sprdnju kao Miloševićeva TV Bastilja, čak i kada uključe Klintonove ljude, kao Gelbarda, koji se nakon izlaska iz američke administracije zaposlio kod Đukanovićevih dobavljača struje Hamovića i Lazarevića i u opisu posla mu je da veliča našeg premijera.

Gazda upravlja tajnim službama, a opet sumnja u svoje najvjernije vojnike, kao Milošević u onoj fazi kad se odricao Stanišića, Perišića i ostalih. Ne bi bilo čudo da Đukanović sjutra otkaže povjerenje Dušku Markoviću i ANB-u, iako se baš na tu službu oslanjao ovih olovnih godina. Krug onih kojima vjeruje se smanjuje, paranoja je prvi znak zalaska.

U poslovima Đukanović sve kontroliše, a jedan po jedan projekat mu propada. Sve što je privatizovao sa braćom i ortacima iz Rusije pretvorilo se u groblje mrtvih investicija. Željezara, KAP, Prva banka, Solana, Velimir Jakić… Moralo je tako: Đukanovićeve vlade niti jednu od ovih kompanija nijesu restrukturirale, niti su, kako je to ideolog Vukotić volio da kaže, kupili dobre vlasnike. Bjelosvjetskim hohštaplerima, lokalnim švercerima duvana i neznalicama ustupljeni su naši najvrjedniji resursi. Šta su drugo takvi partneri mogli do da zapale.

Ništa tako brzo ne izmiče iz ruku kao novac. Prodajom Elektroprivrede, Đukanović je kupio malo vremena da popuni rupe u budžetu i isplati penzije i plate glomaznoj administraciji, strukturi koja ga glasovima i drži na vlasti. Ali, novac od Elektroprivrede samo je kap u moru. Novih investitora nema, budžet je prazan, privreda u recesiji, a pregovori sa MMF-om idu teško. MMF traži disciplinu, kresanje javne potrošnje i administracije, grana na kojima vođa sjedi.

Samo gola sila može održati ovakvu vladu. Uslovi za rušenje su tu. Potrebna je samo ozbiljna organizacija u redovima oponenata. I – gotov je.

Za buduće akcije dragocjeno je iskustvo Kotora. Vlast je upregla sve tajne i javne službe… I izvukla na birališta jedva četrdeset odsto birača, od kojih je više od šest odsto pocijepalo listić.

Bojkot je pogodio metu, iako zbog učešća LP nije bio potpun. Uz to, opozicija nije bila organizovana, nije imala jaku kampanju protiv izbora, ni mehanizme kojima bi kontrolisala izlaznost. Da su imali osmišljenu strategiju, da je stvoren front protiv vlasti o kome je govorilo više pojedinaca i platformu šta da se radi, izborni rezultati mogli su biti ubjedljiviji.

Vrijeme ne radi za najboljeg Miloševićevog đaka. Vlast je na silaznoj putanji, ali pad može biti dug i mučan, ako se ne uozbilje oponenti režima. Lopta je sada u njihovom dvorištu. Ma kako izgleda teško, rušenje je uvijek lakši dio posla. Nakon toliko lomova, građanima treba vratiti nadu i ponuditi projekat koji će stvarno demokratizovati zemlju i razbiti oklop organizovanog kriminala. To mogu samo odgovorni ljudi.

Monitor

Comments»

1. nepravo - November 13, 2009

svaka cast gospodji za tekst. pogadja u sustinu problema ove zemlje…. jos da se gradjani osvijeste i da na bilo koje sl izbore ne izadju,jer narod je taj koji mijenja stvari….nabolje ili nagore!


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: