jump to navigation

Nebojša Medojević: Mi nijesmo kao oni, nećemo učestvovati u ovoj cirkuskoj predstavi – bojkot svih izbora, ostavka Premijera Đukanovića, Vlada nacionalnog konsenzusa, i prvi pošteni izbori November 3, 2009

Posted by montenegrobojkot in Uncategorized.
Tags:
trackback

PZP cijeni da se izborni procesi u Crnoj Gori u kontuinitetu odvijaju na nelegalan način uz zloupotrebu državnih organa, javnih preduzeća, javnih i tajnih fondova, što rezultira pritiscima i ucjenama birača i stvaranjem atmosfere straha i prinude. Dodatnim manipulisanjem sa biračkim spsikovima i onemogućavanjem uporedjivanja biračkih spiskova sa registrom ličnih karata , otvorailo je prostor režimu da kreira odredjene broj birača koji su ubačeni u birački spiska pod sumljivim okolnostima, a najvjerovatnije za to nijesu imali potreben uslove (državljanstvo i sl). U situaciji kada režim kontroliše i RTCG i makar jednog nacionalnog TV emitera i raspolaže široko razgranatom doušničkom mrežom sradnika državne bezbjednosti, kao i podrškom organizovanog kriminala cijenimo da su se stekli politički uslovi da domaćoj i medjunarodnoj demokratskoj javnosti pošaljemo snažnu poruku da su izbori u Crnoj Gori nelagalni , da ne pokazuju slobodno izraženu volju gradjana i da je valst konstituisana na takvim izborima nelegitimna.

Dosadašnja strategija PzP da učestvuje na takvim izborima i da očekuje efikasnu kontrolu i monitoring izbornog procesa od strane posmtrača opoziconih partija, NVO i misije ODHIRa se pokazala neefikasnom i samo je dala legitimitet režimu za počinjenje izborne kradje i manipulacije.

Bojkot lokalnih izbora predstavlja novi oblik politčkog djelovanja PzP i šansu da se zajedno sa ostalom parlamentarnom opozicijom , ali i ostalim segmentima demokratske Crne Gore (vanparalemntarnim strankama, civilnim sektorom, sindikatima, slobodnim medijima, nezavisnim intelektualcima i gradjanima) izborimo za prve fer i poštene demokratske izbore u Crnoj Gori.

PzP je politčka partija koje je prinicpijelnim djelovanjem pokazala svoju doslednost u ostvarivanje dva starteška cilja: gradjanskog pomiernja i smjene nedemokratskog režima. Od svog osnivanaj smo bili svjesni činjenice da sami ne možemo sršiti monsruozni režim koji je nasliejdio tehnologiju vladanja, kadrove i imovinu bivšeg Saveza komunista, bez frmiranja širokog demokratkog fronta otpora. Dosledno i strpljivo smo gradili niti povjerenja izmedju opozicionih partija i institirali kod tzv. suvernističkog političkog bloka da je preduslov pune afirmacije državne suverenosti i evropske perspektive Crne Gore smjena ovog korumpiranog i kriminalizovanog režima, u čemu nijesmo imali razumijevanja sve do poslednjih mjeseci, kada našu fundametalnu političku ideju polako prihvataju čak i naši najveći dojučerašnji kritičari. Mjera istinskog crnogorskog patriotizma danas je odnos prema nedmokartskom totalitarnom režimu na čelu sa čovjekom koji je optužen za zločinačko udruživanje pred sudom u Bariju, što dovodi do nemogućnosti ostvarivanja ustavne funkcije Vlade Crne Gore u sferi vladavine prava i bezbjednosti. Lične relacije sa eksponetima organizovanog kriminala i hipoteke iz prošlosti Premijera postaju osnovni politički razlog za skoro sve negativne ocjene iz Godišnjeg izvješataj o napretku EK , u vezi nepostojanja politčke volje za obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom u vrhu vlasti.

Nepostojanje političke volje za odlučnu borbu protiv kriminala, slaba kontrolna uloga Parlamenta. slabi tehnički i kadrovski kapaciteti policije, visoka zabrinutost EK zbog izostanka rezultata u borbi protiv narko kartela i pranja novca, nedostatak rezultata u borbi protiv korupcije na najvišim nivoima vlasti, politička kontrola tužilaštva i pravosudja, gušenje medija , obračuni sa neistomišljenicima, nerazjašnjena ubistva novinara, policajaca i ljudi povezanih sa vrhom vlasti i druge slične ocjene su direktna posledica konflikta interesa Premijera Vlade, koji zbog svojih privatnih problema usporava ili potpuno sprečava neophodne reforme u ovim oblastima. Kako se radi o sistemskoj grešci, nije realno očekivati da će Vlada sa ovim Premijerom biti u poziciji da bilo kad obezbjedi političku volju potrebnu za radikalne reforme u ovim oblastima koje bi rezultirale pokretanjem sveopšte društvene akcije protiv ovih društevnih anomalija. S druge starne ovakva pozicija Premijera onemogućva potrebne reforme neophodne za nastavak crnogorskog puta ka EU što dovodi u pitanje budućnost ovog projekta od najveće nacionalne važnosti.

Ova životna i sudbinska povezanost Premijera, članova njegove porodice i poslovnih partnera sa opstankom na vlasti rezultira kreiranjem nelegalne i nedemokratske izborne procedure u kojoj režim koristi sva raspoloživa sredstva za onemogućavanje opozicije da pobjedi. Zbog direktne povezanosti opstanka na vlasti i izbjegavanja odgovornosti za teške zločine koji su se u Crnoj Gori, ali i širem regionu počinili u periodu vladavine ovog režima, postoje svi politčki razlozi da se vjeruje da ovaj režim ne bi priznao izborni rezultat ukoliko bi opozicija , čak i uspjela da , nekim čudom pobjedi.

U cilju eliminisanje bilo kakve šanse da demokratska opozicija pobjedi na izborima, Vlada, policija, Agencija za nacionalnu bezbjednost, tužilaštvo, sudstvo, kontrolisani mediji su već stavljeni u funkciju razbijanja opozicionih partija i ugrožavanja njihovog opstanka. Permanetni specijalni rat režima protiv opozicije, rezultirao je organizacionim, kadrovskim i finansijskim slabljenjem opozicije koja vremenom raspolaže sa sve manjim resursima za normalno funkcionisanje, a da ne govorimo o izbornim kampanjama. Netransformisane bezbjednosne službe, korišćenjem najsavremenijih tehničkih sredstva i razgranate doušničke službe , naslijedjene još iz prethodnog jednopartijskog sistema , pod budnim okom drže sve iole uspješnije poslovne ljude u Crnoj Gori i njihove aktivnosti u proteklih 20 godina kreirajući specijalne dosijee u kojima se registruju sve eventualne nezakonite radnje, kako bi ih u pogodnom trenutku mogli ucjenjivati ili vršiti druge pritiske sa ciljem sprečavanja finansiranje opozicije iz privatnih izvora.

Na ovaj način opozicija je dovedena u neodrživ položaj i prijeti joj lagano odumiranje. Vlada je , pored ostalog, svojim mjerama značajno smanjila finansijska sredstva nepohodna za elementarni rad politčkim partijama, što nas je dovelo u dodatno otežavajući položaj. Pod pritiscima režima koji su difersifikovani od najnižeg nivou vlasti pa sve do vrha režima, bez adekvatne reakcije domaće društve elite, slobodnih intelektualaca, sindikata, Univerziteta, mladih, bez razmujevanja i nekog konkretnog činjenja medjunarodne zajednice, opozicioni aktivisti gube motivaciju za aktivno sudjelovanje u politčkim aktivnostima partija i kreira se vrlo opasna atmosfera defetizma i apatije. Gubi se opoziciona energija i nada u mogućnost promjena.

Dodatna esklacija siromaštva i povećana nezaposlenost , te sistemska nesigurnost radnog mjesta kako privatnom sektoru , tako i u državnoj upravi, okreće gradjane ka problemima sopstvenih porodica kojima daju primat nad društvenim problemima. Prirodno, sve teži materijalni i socijalni položaj gradjana, izaziva porast nepovjerenja prema politčkom sistemu i prema partijama, koje se doživjlavaju podjednako odgovorne za njihove svakodnevne životne problema. Opozicija dolazi u krajnje težak položaj da ih gradjani doživljavaju kao nesposobne, korumpirane i podjednako odgovorne za bijedu i siromaštvo i nepodnošljiv osjećaj nepravde koja se nazadrživo širi društvom, posebno nižim socijalnim slojevima. Kao posledica ovih društvenih kretanja, povećava se broj apstinenata , osnivanju se nove patuljaste stranke (rijetko i od strane samog režima), stvara se konfuzija medju biračima opozicije i režim lagano niže izborne pobjede.

Poslednji je trenutak da opozicija uoči sve potencijalne rizike nastavka dosadašnje strategije djelovanja i da gradjanima ponudi drugačiji scenario razvoja politčke situacije u državi. Vrijeme je da postavimo fudmentalna politčka pitanja koja su morala biti riješena prije raspisivanja prvih parlamentarnih izbora, još daleke 1989 godine. Vrijeme je da opozicija i cijela demokratska crnogorska javnost pošalje vrlo jasnu i snažnu poruku režimu da više neće učestvovati u unaprijed režiranoj predstavi u kojoj je opoziciji namjenjena uloga gubitnika, jadnika i žrtve . Crna Gora , danas, 2009 godine, na 20 godina od pada Berlinskog zida traži demokratske i poštene izbore u kojima će svi učesnici imati jednake početne pozicije i jednake šanse. Danas, 20 godina od pada Berlisnkog zida, Crna Gora se suočava sa istim pitanjem, na koje nije ni tražila odgovor 1989. godine. Kako doći do opštedruštvenog konsensuza o slobodi, ljudskim pravima i Ustavnoj demokratiji koja fukcionše?

Svaka nacija u svom istorijskom razvoju se nadje pred raskrsnicom na kojoj postoji više puteva. Odluku kojim putem treba krenuti donosi politčka i šira društvena elita. Na našu veliku nesreću, mi smo tada, 1989 godine imali plitčku i društvenu elitu koja je napravila pogrešan izbor. Umjesto da krenu putem demokratizacije, demontiranja totalitarnog režima upravljanja ljjudima i državom , utemelje osnovne vrijednosti evropske moderne civilizacije, oni su izabrali da služe režimu Slobodana Miloševića i poveli zemlju u opasnu avanturu iz koje smo izašli nacionalno osramoćeni, opljačkani, sa uništenim stvorenim privrednim resursima, bez srednje klase, sa novom kriminalizovanom političkom i ekonomskom elitom, sa razorenim tradicionalnim sistemom pozitivnih vrijednosti i deformisanim politčkim sistemom koji ne funkcioniše. Dvadesetogodišnja vladavina ovog režima je dokaz da naš politčki sistem ne funkcioniše i da je nepohodna velika sistemska promjena.

Sticajem istorijskih okolnosti, poslije 20 godina tumaranja i lutanja po tranzicionim kaljugama i močvarama, opet smo se našli pred raskrsnicom na kojoj treba da donesemo istorojski važnu odluku i od našeg izbora zavisiće budućnost države i generacija koje tek dolaze. Pogrešan izbor i ovog puta značiće će dugogodišnje mučenje i lagano odumiranje institucija sistema i ulazak u otvorenu dikaturu. Takvih primjera, formalne demokratije i suštinske dikature imate mnogo širom svijeta. Ima mnogo država na svijetu koje formalno imaju Ustav, višepartijske izbore, Parlament,Vladu, tužilaštva, sudove, medije, sindikate, preduzetnike, u kojima vlada haos, siromaštvo, korupcija i organizovani kriminal i u kojima je suštinska moć podjeljenja izmedju nekoliko kartela organizovanog kriminala koji kontrolišu i partije i sve institucije vlasti, a medjusobne sporove rešavaju sukobima, ratovima, vojnim huntama. To su države trajnog siromaštva i destrukcije iz kojih ljudi bježe, koje permanetno rasipaju svoje prirodne i stvorene resurse, umanjujući svakim danom šanse da nekad postanu normalna uredjena društva.

PzP je osnovan kao pokret crnogorksih intelktualaca nezadovoljnih smjerom kojim ide cjelokupno crnogorsko društvo vodjeno aktuelnim režimom. Znajući kakve su posledice ovakvih poltičkih trajektorija, osjetili smo odgovornost i potrebu da se politčki angažujemo i pokušamo da zaustavimo naciju koja ide u pogtrešnom smjeru i da uz pomoć opozicije, slobodnih i dobronamjernih ljudi , promjenimo ovaj tok istorije i svi zajedno damo sami sebi novu šansu da se vratimo na pravi kolosjek. Poslije tri i po godine i golgote kroz koju smo prošli, pred nama stoji odluka koju moramo donijeti. I mi smo se kao partija našli pred raskrsnicom i moramo izabrati put kojim ćemo ići. Posle svega što smo prošli zajedno, ja ne sumljam da ćemo i danas kao i do sada znati da izaberemo. Pozivam vas da danas izaberemo da nećemo više ići skupa sa ovim odarodjenim, korumpiranim i kriminalizovanim režimom i igrati ulogu koju su nam oni namjenili, kako bi pred svijetom pokazali da , eto imaju opoziciju, ali koje nije sposobna da ih smijeni. Poručimo ovom mafijaškom režimu koji želi svoju privatnu državu, da mi na to ne pristajemo.

Mi nijesmo isti kao oni. Nemamo isto vaspitanje, iste moralne nazore, nemamo hipoteke iz prošlosti, niejsmo palili Dubrovnik, deportovali nesrećne Bošnjake i Muslimane, nijesmo se radovali ubijanju Sarajeva, nijesmo pravili poslovna carstva sa italijanksom i srpskom mafijom, nijesmo ubijali, nijesmo pljačkali kroz privatizaciju, niesmo osudjivani za zločinačka udruživanja i ne plašimo se robije. Mi nemamo nijedan razlog da učestvujemo u ovoj cirkuskoj predstavi.

Zato je bojkot lokalnih izbora, nedavanje podrške usvajanju izbornog zakonodavstva, jedinstvo opozicije i formiranje najšireg demokratskog antirežimskog fronta jedini časni politčki izbor koji mi u ovom ternutku imamo. PzP je zbog svoje misije, profila njegovih lidera, članova i birača prvi pozvan da donese jednu ovakvu odluku i da napravi prvi korak ka deligitimisanju ovog režima i politčkog sistema koji je kreirao. Naša odluka da bojkotujemo sve izbore i da ispostavimo politčki zahtjev za ostavku Premijera Djukanovića, formiranje Vlade nacionalnog konsezusa i organizovanje prvih fer i poštenih izbora, može da bude početak jednog novog politčkog pokreta koji će, ako bude podržan od najšire demokratske javnosti dovesti do dijaloga vlasti i opozicije o minimumu uslova za prevazilaženje politčke krize i demokratizaciju zemlje.

FB NM Wall

Comments»

No comments yet — be the first.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: