jump to navigation

Svetozar Jovićević (DC) vjeruje u bojkot, ali samo ako bude jedinstven October 26, 2009

Posted by montenegrobojkot in Uncategorized.
Tags:
trackback

jovicevicProfesor Svetozar Jovićević smatra da bi potpuni bojkot izbora i institucija mogao izazvati jak efekat, ali i da se nije lako odlučiti na tako nešto. Ističući da bi takav vid političkog protesta mogao imati uspjeha, Jovićević pojašnjava da je takav potez za opozicione lidere i najteži, jer nosi velike rizike.

“U okolnostima kada smo izloženi jednom ojačanom monitoringu evropskih organa, ma što mislili o tome, taj bojkot može biti vrlo moćno sredstvo političke borbe. Ali to zahtijeva niz preduslova, jer mora se ići jedinstveno na svim nivoima. Sa svim rizicima koje nosi, bojkot mora biti jedinstven i opšti – od lokalnog do Skupštine. Bez toga bio bi zaista besmislen. Znajući opoziciju i različite pristupe, lično ne vjerujem da će se to desiti”, smatra Jovićević.

On pojašnjava da je teško učestvovati u političkoj trci sa vlašću koja ima razrađenu mašineriju i materijalnu moć. On smatra da, u takvom razmjeru snaga, opozicija ima male šanse.

“Kada ste sukobljeni sa ogromnom mašinerijom, očiglednim zloupotrebama na koje, i pored dokaza, nadležne institucije ne reaguju prirodno je da se javlja taj osjećaj bespomoćnosti. Čak i da je opozicija bila najsavršenija u utakmici sa takvom mašinerijom kakvu ima DPS, teško da je imala šanse. Kada se sa tim suočite, stvarno se postavlja pitanje da li svojim prisustvom i učešćem dajete legitimitet takvom stanju stvari”, smatra on.

Vanparlamentarne stranke, ali i neki bivši politički lideri, traže potpuni bojkot institucija. Koliko će njihov pritisak uticati na dalje korake parlamentarne opozicije?

Nijesam siguran da će uticaj bilo koje vanparlamentarne ličnosti ili stranke biti naročito bitan za odluku parlamentarnih stranaka. Njima je mnogo teže da se na takvo nešto odluče, jer time rizikuju da budu potpuno odstranjeni iz medija, ali i da i im budu uskraćeni skromini izvori prihoda koje dobijaju za rad. Postavlja se i pitanje ličnih primanja koja nijesu zanemarljiva jer je mnogima to i jedini izvor prihoda. To su sve elementi koji parlamentarne stranke mogu motivisati i na nekakva drugačija rješenja. Ali one će morati same o tome da odluče i ne vjerujem da će bilo koja nestranačka ili intelektualna ličnost na to imati mnogo uticaja.

U jednoj od ranijih izjava ocijenili ste da “ovo mora negdje da pukne”. Na šta ste tačno mislili?

To je bio simboličan iskaz mog ličnog straha od pucanja tog konopca koji vlast neprestano zateže. Da ne dođe do nekontrolisanih kretanja nekim makar i sitnim bezazlenim povodom koji nikad ne možete predvidjeti i očekivati. Da li ste u posljednjih 20 godina vidjeli da je neko iz vlasti, pojedinačno ili kao institucija, od policije, sudstva i ministasrtava otvoreno pred javnošću priznao da je napravio grešku? Nikada! Iz toga se javlja jedna opšta društvena tenzija i nezadovoljstvo i osjećaj bespomoćnosti da išta možete promijeniti. Kada poraste taj nivo nezadovoljstva i nepovjerenja u vlasti i institucije, onda može da dođe do nečega što se dešava skoro preko noći. Od one mrtve tišine koja vam je izgledala prisutna svaki dan, odjednom dođe do buđenja i pojave svega onoga što na takvim eruptivnim procesima dolazi. To se desilo i 89. i 90. i od svega što je tada isplivalo posljedice imamo i danas.

Mislite da bi se mogao ponoviti takav scenario?

U sistemima koji počivaju na autokratskom identitetu jedne ličnosti, čime se potcjenjuje uticaj nezavisnih institucija i zamjenjuje kultom tog autoriteta, po pravilu se takva stanja ekscesno razrješavaju. Kada vidite primjer kralja Nikole ali i Jugoslavije, prosto se plašim da sa tim ne pukne mnogo štošta drugo. Najmanje žalim za odlaskom vlasti, ali Crna Gora je ranjivo i podijeljeno društvo. Ona jeste na neki način malo zaliječena zadnjih godina, ali ne zavaravajmo se – to lako ne staje. Mnogo je onih koji sanjaju referendum sa drugačijim ishodom.

Da li političkoj sceni koja ima autokratsku vlast i slabu opoziciju, treba nova partija?

Od nestanka LSCG, Crnoj Gori fali građanska partija independističke orijentacije. Bez obzira na zasluge u dobijanju nezavisnosti, DPS ne možete svrstati u independističke partije jer ona pod određenim okolnostima tu svoju ideologiju može promijeniti preko noći. Ne možete ni SDP koji izvorno jeste bio independistički, ali se toliko poistovjetio sa DPS-om da više o njemu kao partiji bilo kakve orijentacije prosto ne mogu razmišljati. Načelo na kome bi se nova partija mogla stvoriti je kristalno jasan odnos prema državi i jasan kritički odnos prema djelovanju partija na vlasti. To je prostor koji je konstantno nepopunjen, ali ga popuniti nije lako. Ne bi bilo lako povratiti entuzijazam i artikulisati to nezadovoljstvo kvalitetom vlasti. Za to su potrebni čisti ljudi i materijalna sredstva.

Mislite li da je čvrst stav vlasti tokom protesta u Gimnaziji na Cetinju, praktično pokazao koliko im je važno da sačuvaju monopol na svim nivoima u državi?

Vidim da su mnogi ljudi to doživjeli kao poraz moći države ili skoro kao uvod u anarhiju. Ja sam to doživio kao jedno nezadovoljstvo mladih ljudi manipulisanjem i jedan neočekivan i uporan otpor takvoj manipulaciji. To je, ipak, sa stanovišta države i društva marginalan slučaj, jer su stotine događaja za ovih 20 godina bili veći povod za iskazivanje nezadovoljstva. Ovdje postoji jedna partija koja nema ozbiljan izazov opozicije čitavih 20 godina i čiji monopol nije ničim kontrolisan. Oni su toliko učvrstili taj monopol da u svom kadrovanju pretjeruju dotle da sada od Vlade do najbezazlenije pozicije u dječjem vrtiću može biti samo “naša”.

Mislite li da će vlast izvući pouku iz događaja na Cetinju?

Nisam siguran da će iz toga biti izvučene pouke i najmanje vjerujem da će je vlast izvući. Ona će se sada možda malo povući da bi zauzela čvršću poziciju, a ubuduće će biti “pametnija” utoliko što će na vrijeme paziti da ne bude suočena sa još kojim sličnim slučajem. Radiće se da kroz obavještenja i aktivnosti lokalnih i republičkih službi sistema na vrijeme spriječi ili preduprijedi.

Mnogi crnogorski intelektualci djeluju nezainteresovano za promjene i većina je potpuno isključena iz politike. Šta bi ih moglo učiniti angažovanijim?

Mislim da tu ulogu intelektualca ne treba preuveličavati, pogotovo snagu intelektualca kao jedinke u sukobu sa brutalnom partijskom mašinerijom. Mišljenje intelektualca može imati uticaja na formiranje javnog mnjenja u mirnim i regularnim vremenima, ali onog časa kada dođe u sukob sa snagom države, njegove su šanse nikakve. Intelektualac je, što god po tim podrazumijevali, čovjek sa manama i vrlinama. Kod nas je jedan dobar dio intelektualaca proindependističke orijentacije napravio lični kompromis sa stvarnošću, prilagodio se vlasti i umirio sopstvenu savjest nekim ličnim benefitom i ne vidi, ili neće da vidi, ono što se zbiva. Mada me veoma čudi, da upravo među intelektualcima te proindependističke orijentacije ne raste strah za tu sopstvenu državu za koju su se zdušno zalagali, mnogi nažalost misle da je posao završen.

Vijesti, 26. oktobar

Comments»

No comments yet — be the first.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: