Markan je epizoda u odnosu na sume valjane u poslovima sa duvanom u koje su bili umiješani i policajci. Kestner je 2001. za Nacional kazao kako ga je, dok je upravljao švercerskim poslovima iz jedne kuće pokraj Tuzi, danonoćno obezbjeđivalo 11 policajaca iz interventnog voda MUP-a Crne Gore po naredbi kasnije ubijenog Gorana Žugića.
U istom je intervjuu Kestner kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”.
Nakon tuče u Maši, prema tvrdnjama Nebojše Batrićevića, kada se sve smirilo, Barović je prišao Neneziću i rekao mu: „Budi sad uz mene, Čajo, nemoj protiv mene”!
Osim Barovića, Nenezić poznaje i Marinka Banovića (izbačen iz policije nakon što je u Beogradu juna 2002. uhapšen zbog pokušaja prodaje 17 kg droge); ,,prije nekoliko godina” Nenezić mu je bio ,,šef u potražnoj službi policije”, čak je “sa kolektivom bio na njegovoj svadbi”.
Marinko je brat Mirka Banovića, javnosti od 2007. poznatog po navodnim prijetnjama Aleksandru Zekoviću i po brutalnom vrijeđanju novinara Nebojše Redžića tokom press konferencije u Vili Gorica proljetos – u prvom slučaju je direktor Uprave policije Veselin Veljović lično demantovao njegovu umiješanost a u drugom slučaju je čuvena “unutrašnja kontrola” utvrdila kako novinar nije maltretiran.
Stric ubijenog Srđana Vojičića, Puniša Vojičić, tvrdio je kako mu je Jevrem Brković saopštio da je nalogodavac napada na njega 2006. bio Veselin Barović, navodni ubica Rade Živković a pomagači braća Banovići – što je Brković izričito demantovao.
Živković je kazao kako je odmah nakon ubistva među prvima privođen, da je bio na poligrafu, provjeren mu je alibi, uzeti DNK, otisci prstiju i urađena parafinska rukavica.
Nakon optužbi Puniše Vojičića, Marinko Banović se decembra 2007. oglasio demantijem u štampi i objasnio kako je ,,na moj zahtjev i zahtjev mog brata dao izjavu u CB Podgorica, otiske, poligrafsko testiranje i DNK”.
Nakon ubistva Srđana Vojičića, Mirko Banović je, kao službenik Uprave policije, obezbjeđivao Jevrema Brkovića, neko vrijeme.

Vladimir JOVANOVIĆ, Monitor

Komentarišući najavu bivšeg lidera Socijaldemokratske partije Žarka Rakčevića o formiranju građanskog foruma koji će okupiti intelektualce koji žele “drugačiju Crnu Goru”, Medojević je rekao da su dešavanja na političkoj sceni toliko ozbiljna, a posljedice negativne za sve građane.

«Zato je neodgovorno ne angažovati se, intelektualno, ljudski i moralno. Ovo je poziv svima koji misle dobro državi, kazao je Medojević.

On je rekao da se u sadašnjem trenutku «ne može mirno sjedjeti na tribinama i posmatrati».

«Crna Gora je u teškim strukturnim, sistemskim problemima i osnovni patriotski zadatak svih koji misle dobro državi je da se uključe u proces demokratizacije», kazao je on.

Prema riječima Medojevića, nema više prostora za podjele oko identiteskih i ideoloških pitanja i nepotrebni su sukobi, liderska nadgornjavanja i ambicije.

«Izazovi koji su pred nama kao imperativ čekaju ujedinjavanje svih opozicionih struktura u Crnoj Gori, u cilju demokratske smjene vlasti», kazao je on.

Medojević je rekao da sa Rakčevićem, ima «dosta dobru relaciju».

«Postoje stvari oko kojih se slažemo i neke oko kojih nemamo ista mišljenja. Vrlo je opasno i neodgovorno stajati sa strane i gledati svoj lični interes», kazao je on.

Medojević je kazao da pozdravlja svaku participaciju pojedinaca, nevladinih organizacija, političkih partija u procesu demokratizacije društva.

«Važno je da shvatimo da je izvor duboke ekonomske, moralne i političke krize u prirodi političkog sistema, odnosno u ovom režimu. Moramo se osloboditi te zablude da će se stanje u Crnoj Gori popraviti tako sto će se sarađivati sa režimom na vlasti i pričati priča o unutrašnjim promjenama», rekao je Medojević.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori treba, kroz građanske pokrete, angažmane, socijalne buntove artikulisati energiju.

«I vremenom, dok se uspostavi povjerenje, će se sve te male poritoke sliti u istu rijeku jer će težina krize primoravati sve na javnoj sceni da rade u zajedniččkom interesu», rekao je Medojević.

„Iskreno nas raduje najava Rakčevića o formiranju građanskog foruma koji bi vjerujemo zajedno sa državotvornim vanparlamentarnim strankama i ostalim iskonskim suverenistima mogli biti alternativa ovoj vlasti i vratiti nadu ljudima u našoj državi da ipak možemo doći do „drugačije Crne Gore“, rekao je Popović.

On je kazao da će, po najavi, o forumu bit ostvareni ljudi koji su kao i liberali dali veliki doprinos obnovi crnogorske državnosti ali su nezadovoljni dobijenom državom koja je podredjena vladajućoj partiji i raznim grupama i pojedincima bliskim režimu.

„Aktuelni režim nas drži na putu nepravde, uzurpacije, monopola odnosno polovičnih rješenja,koji dugoročno urušavaju državu. Za promjene koje neminovno slijede mora postojati alternativa ili ćemo ostati u potpunom beznadju“, ocijenio je on.

Popović smatra da neće biti nimalo lako doći do promjena, koje će zahtijevati mnogo strpljenja, hrabrosti, odricanja kao i istinskog patriotizma i odanosti.

On vjeruje da je došao pravi trenutak da se svi liberali objedine i prestane sa optuživanjima “liberal od ovoga ili onoga“ jer to koristi režimu i da se zajedno sa najavljenim forumom krene u bitku za „drugačiju Crnu Goru“.

„Sigurni smo da je sazrelo vrijeme za novi put i da će na tom putu biti zajedno svi koji su iskreno privrženi Crnoj Gori a nikako ga ne smiju ugroziti bilo kakve sujete i kojekakve sitne čarke u prošlosti. Na tom putu LP će svima biti iskren partner“, zaključio je Popović.

Demokratskoj partiji socijalista ne smeta zdrava konkurencija i sve nove ideje su dobrodošle, s obzirom na politički jalovu opoziciju, ocijenio je danas politički direktor Predrag Sekulić. Bivši lider Socijaldemokratske partije Žarko Rakčević najavio je formiranje građanskog foruma, koji će okupiti intelektualce koji žele “drugačiju Crnu Goru”.

“Dobro je da imamo neke nove društvene ideje koje bi pomogle da budemo bolji i kao partija i kao društvo”, kazao je Sekulić.

Prema njegovim riječima, zdrava konkurencija je dobrodošla.

“Vidjeće se u kasnijem redosledu događaja šta ta nova ideja može donijeti i koliko je dobra”, rekao je Sekulić.

On je kazao da je velika nepoznanica program građanskog foruma i ljudi koji će u njemu učestvovati. “Ali svaka nova ideja i konkurencija na zdravim osnovama je dobrodošla u poltičkom životu Crne Gore”.

Upitan kako vidi povratak Rakčevića u politiku, Sekulić je rekao da ne bi trebalo personalizovati nijednu novo ideju.

“Činjenica je da je Rakčević ostavio traga u političkom životu Crne Gore”, kazao je Sekulić.

Mina

ILI PODOBAN ILI BIZNISMEN

Mlade generacije ovih su dana primile još jednu poruku. U Crnogorskom narodnom pozorištu povodom toga što je Duško Knežević, premijerov prijatelj iz biznisa dodijelio 12 stipendija studentima većinom sa privatnih fakulteta, upriličen je spektakl, televizijski propraćen. TV gledalac, pa i svaki crnogorski student, mogao je vidjeti: u prvim redovima, obučeni u svečana odjela i toalete: predsjednik države, ministri, ambasadori, rediteljke, gradonačelnik Podgorice, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti… Svi redom održali su prigodan govor. Neznaveni bi mogli pomisliti da se proslavlja dan države ili kakav drugi veliki datum. Poruka je jasna: ako hoćeš da napreduješ dva su puta pred tobom:da si tihi intelektualac ili podobni biznismen

Milena PEROVIĆ-KORAĆ, Monitor

Ta inicijativa biće potpuno odvojena od ideje od ideje za formiranje opozicionog fronta, koji su inicirale Nova srpska demokratija i Pokret za promjene.

„Govorim o forumu, o ljudima koji su vrlo nezadovoljni, koji zaista hoće drugačiju Crnu Goru. Ovo nije Crna Gora za koju smo se mi borili“, kazao je Rakčević.

On je potvrdio da je on jedan od inicijatora tog foruma. „Mislim da još nijesu zrele okolnosti, vrlo brzo, vjerujem da će tokom januara i februara biti to obnarodovano“.

„Postoji sada 40-tak ljudi, koji su dobro znani crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni, koji su uspješni u svom poslu i koji svih ovih godina bili za Crnu Goru“, kazao je Rakčević, dodajući da su dosad održali nekoliko sastanaka.

Bivši predsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore, potpredsjednik Vlade i višestruki ministar je izričit u stavu da ne pominje imena saradnika u budućem forumu. “Ne bi bilo korektno da sada pomenem bilo čije ime. Nismo pričali o organizaciji, nemamo nikakva tijela niti organe, i ja ne stojim na čelu tog foruma,”, ističe Rakčević.

Na pitanje na koji način imaju namjeru da se politički angažuju, kada već nije riječ o registrovanoj stranci ili organizaciji, Rakčević pojašnjava da će njihova aktivnost biti “putem saopštenja i reagovanja na stvari koja nam se sviđaju i na ona sa kojima se ne slažemo”.
Da li je formiranje “peticionaške” grupe stidljiva najava takve aktivnosti, neka vrsta “sporog puta” ka opozicionom objedinjavanju ili Rakćević i četrdeset intelektualaca pokušavaju sami sebi da otvore put ka političkom djelovanju?

- Ne možemo pričati ni i o koalicijama ni o saradnji sa bilo kojom političkom partijom u Crnoj Gori, jer mi nećemo biti politička partija niti imamo namjeru da je osnujemo”, objasnio je Rakčević, ponavljajući da će u januaru ili najkasnije u februaru biti objelodanjen kompletiran spisak ljudi koji će djelovati kroz proglase, peticije i saopštenja.

Mina, Analitika

Predsjednik Nove Andrija Mandić i potpredsjednik PZP Branko Radulović kazali su Radiju Antena M da početkom naredne godine planiraju stvaranje demokratskog opozicionog fronta.

U opoziciji ocjenjuju da je kriza u Crnoj Gori na vrhuncu, i da je posljednji trenutak za zajedničku akciju rušenja vlasti, prenosi RSE.

Mandić vjeruje da su sve ključne stranke “iživjele pojedinačne sujete i da se mogu okrenuti smjeni vladajuće garniture”. On smatra da bi inicijativa za objedinjenje trebalo da dođe izvan stranaka.

Radulović je saglasan sa tom idejom. “Već sam i formalno to potpisao u mom klubu. Napisao sam Demokratski front za smjenu vlasti, prazan prostor, pa sebe na stotom mjestu.”

Mandić je naglasio da projekat ima šansu za uspjeh samo uz učešće Socijalističke narodne partije.

Mandić i Radulović tvrde da postoji platforma na kojoj se mogu okupiti raznorodne političke i društvene grupe i pojedinci. Radulović je istakao da je gotov i set mjera koje bi, u slučaju dolaska na vlast, preduzeli.

Mandić je odbacio mogućnost da neko iz inostranstva “priskoči u pomoć” opoziciji radi smjene vlasti, dok je Radulović pozvao u opozicioni front liberale i Slavka Perovića.

“Ne zbog sentimenta, već zbog istorijske činjenice, u tom frontu mjesto treba da pripadne Liberalnom savezui i njenom čelniku”, rekao je Radulović.

Osnivač Liberalnog saveza i predvodnik antiratnog pokreta u Crnoj Gori, Slavko Perović ugasio je stranku u martu 2005. godine i napustio politiku.

PCnen, Analitika

Mugoša je, u izjavi televiziji IN, javno pitao Centralnu banku da li je tačno da je Crnogorska komeracijalna banke, koju je kupila OTP banka, po izvještaju za 2009. godinu bila u minusu 40 miliona EUR. Mugoša je pitao OTP centralu i banku u Podgorici da li su sa “najmanje 200, a najviše sa 300 miliona EUR pokrili takozvane kolaterale”.

Pitanja je postavio jer smatra “da je u tim radnjama učestvovao i pomenuti gospodin Perović sa svojim medijsko-mafijaškim okruženjem”, prenosi Pobjeda.

“Dakle, to je istina. Stojim iza toga i pozivam ove institucije da me pokušaju demantovati”, kazao je Mugoša.

Perović je negirao optužbe Mugoša i saopštio da je sve urađeno zakonito.

Mina

Počnimo, kao Kant nekada, od drveta koje pada u šumi. Ako nema nikoga da ga čuje, da li ono pravi zvuk? Počnimo, kao Frojd nekada, od patoloških sadista. Oni vole da pričinjavaju bol. Ali ako nema onih koji vole da im je bol pričinjen, ako nema mazohista, mogu li sadisti opstati? Počnimo, dakle, od toga da promjena svijesti vodi promjeni društveno-političkih odnosa. I neka nam to bude ideja vodilja.

Prisjetimo se stare kineske priče o selu koje živi u podnožju velike planine. Ona mu zaklanja sunce, i sva djeca rastu rahitična. Onda jednoga dana najstariji među seljanima krenu put planine sa gvozdenom kašikom u ruci. Drugi ga gledahu u nevjerici, zar sa kašikom da pomjeri planinu? A on se okrenu i tada im reče – „Znam da neću uspjeti, ali neko mora da počne.“

A gdje su naše „sijede“ glave? Ako su „intelektualne,“ onda te glave krotko čuče u predvorjima režimskog trezora. I kad to, kojim slučajem, nisu, i onda kradu bogu dane uz mizerne i ponižavajuće penzije, usput pretvarajući u živo blato i budućnost svojih unuka. Jer što je crnogorski režim? Uronjen u smrdljivu smjesu surovosti i pohlepe, on je porodio Crnu Goru bezakonja i samovolje koja ne samo da zaklanja sunce, nego bez dileme – preko Pobjede, Dnevnika 2 i njihovih nekoliko prikrivenih medijskih satelita – tvrdi da je ona sunce. I da se svijet okreće oko njega. I Njega.

Postojalo je vrijeme kada je i Noriega mislio da može prevariti velike sile. I Milošević je bio njihov „faktor“ mira i stabilnosti na Balkanu. „Čistu košulju“ su otrcali, pa su ih brzo „pelcovali“ i zatvor im odredili kao posljednje zemaljsko boravište. Autoritarni lideri malih država su za velike sile samo maramice za išmrkavanje sopstvene koruptive sline. A ko slinu vraća natrag u džepove?

Logično je – zašto bi inostrani centri moći uvažavali Crnu Goru, ako je njena vladajuća politička elita godinama mrcvari, razara i za sobom ostavlja sprženu zemlju? Može li se u isto vrijeme drugovati sa licima sa Interpolovih potjernica i sa demokratskim svijetom? Mogu li uspostavljati evropske standarde oni kojima su metode razmišljanja i djelovanja, kao i sam način života, antievropski?

Jasno je da pozitivan međunarodni imidž Crne Gore može graditi samo demokratska politička elita. Ta elita se svakodnevno kali i jača u sukobima sa režimskom represijom. Kad već nije starost, mladost je u Crnoj Gori mudrost. Cetinjski gimnazijalci uspjeli su da utule, kao svijeću, samovolju jednog ministra. Studenti Fakulteta političkih nauka na dobrom su putu da staljinističko ponašanje jednog dekana cementiraju u stub srama da ostane za primjer nečasti i nemorala za sve buduće generacije. I kao upozorenje za buduće dekane. Da se nijedan od njih više ne usudi da u svoje ruke uzme da zazida prostor njihovih prava i njihove slobode i da njihovo obrazovanje učini taocem svojih privatnih i partijskih interesa. Stotine studenata FPN-a su spremni da se uhvati ukoštac sa laži i nepravdom da bi živjeli kao slobodni pojedinci. Radujem se tome. Kao Dušan Matić beogradskim studentima juna ‘68, poručujem im: „Zaboravite stare reči, izmislite nove reči, zašto ste mladi.“

Vijesti

Kategorično odbacujući Mugošine optužbe, Perović kaže da će tužiti gradonačelnika. Ipak će sačekati završetak sudskog postupka koji se vodi povodom ljetošnjeg napada Mugoše na novinare dnevnika Vijesti.

,,Ne želimo sada da dijelimo i skrećemo pažnju javnosti sa tog slučaja i omogućimo mu da lakše tamo sa svojim sudstvom i tužilaštvom završi proces u svoju korist. Pustićemo da se ovaj proces protiv njega kao nasilnika okonča, a onda ćemo ga kod tog istog suda koji nama izriče novčane kazne za prenošenje tuđih autorskih tekstova, tužiti zato što on nama ruši ugled iskonstruisanim i lažnim navodima”, objašnjava Perović.

Mugoša je u intervjuu TV IN optužio rukovodstvo “Vijesti” da protiv njega i njegove porodice vode medijsku kampanju.

Mugoša je čelnike tog dnevnika optužio da su počinili niz nezakonitih radnji , počev od falsifikovanja dionica nedjeljnika „Monitor“, korišćenja vlastitog medija za berzanske spekulacije, do „iznošenja novca i dobijanja milionskih kredita“ iz Crnogorske komercijalne banke.

“Bavićemo se kriminogenim radnjama te medijske mafije i medijskih tajkuna na čelu sa profesorom Miodragom Perovićem, Željkom Ivanovićem, Ljubišom Mitrovićem i njihovom družinom. Za sve optužbe posjedujem određene materijalne dokaze”

Mugoša je pozvao Državno tužilaštvo, domaće i inostrane institucije da ispitaju njegove tvrdnje. U svom prvom reagovanju profesor Miodrag Perović je Mugoši poručio da nema potrebe da priziva poresku i finasijsku inspekciju jer su oni, “kod nas stalni gosti i da su našli jedan euro nepravilnosti, davno bi nam pukla pogibija”

Na cijelu priču reagovala je i SNP .Velizar Kaluđerović pita odakle Mugoši podaci o navodnim kriminalnim radnjama ljudi koje optužuje.

,,Gospodin Mugoša je po mojoj ocjeni te podatke mogao dobiti samo od nekih državnih organa s kojim, reklo bi se, taj gospodin ima specifične relacije i moguće, nekakav ekskluzivitet za njihovo korišćenje. Zato koristim ovu priliku da ponovim javni poziv g-dinu Mugoši i pitanje da li on u tim svojim privatnim arhivima još dosijea o kriminalu i navodnim kriminalcima? Da li ima i dosije o svojim partijskim šefovima i da li ih čuva kao moćno sredstvo za odbranu u slučaju sopstvene odgovornosti? Da li je to u pitanju održavanje ravnoteže straha kojom se vrh režima međusobno čuva i održava na vlasti čuvajući kompromitujuće podatke jednih o drugima daleko od očiju javnosti”, kaže Kaluđerović.

Klauđerović poziva i Državnog tužioca da se uključi u cijeli slučaj. “Da hitno pozove Miomira Mugošu povodom njegovih javnih tvrdnji da ima dokaza o vršenju krivičnih djela pojedinaca i da zatraži te podatke od njega.Da ga upozori da je prikrivanje krivičnog djela krivično djelo.”

Gradonačelnik Miomir Mugoša i njegov sin Miljan fizički su ljetos napali novinare Vijesti koji su fotografisali nepropisno parkirani automobil prvog čovjeka vlasti u Podgorici. U tom incidentu tesko je povređen urednik Vijesti Mihailo Jovović i protiv njega i gradonačelnikovog sina Miljana, bivšeg crnogorskog diplomate, u toku je istražni postupak. Miomir Mugoša nije obuhvaćen istragom.

Radio slobodna Evropa

Znate li što se poručuje kad se nekome kaže: ubiću Boga u tebe?  Poručuje se: ubiću ti svaku nadu. Kad čovjek izgubi nadu, slomljen je, postaje stvar, iz njega izleti duh koji, za razliku od smrti koja iza sebe ostavlja leš,  ostavlja živo tijelo bez duše, bez volje, živu, a  mrtvu stvar, roba, kako su govorili Rimljani.  Isto je sa društvom koje izgubi nadu, nema bitnije razlike. Čitavo društvo postaje rob.  Lomljenjem liberala mafija je poručivala Crnoj Gori: uzalud ti je Crna Goro, nemaš nikakve nade. I još gore,  ne budi luda, jedini ti je izlaz da budeš kao mi, to je pametno, jer je pragmatično.

A koliko su ljudi postali stvari, treba samo pogledati mafijino biračko tijelo kako se, poput džakova, rutinski  istovaruje i slaže u procente na biračkim mjestima.

Obilježavaju se dvije značajne godišnjice: ona crnogorske dubrovačke katastrofe i  ona koja se tiče pojave  hiljaditog broja Monitora.

Čitam riječi nekadačnjeg Manipulatora odavno već izraslog u rasnog Profitera koji je, koliko do juče,  bio jedan od nosećih  stubova  mafije i koji danas, po najnovijem naređenju,  izgleda,  otkazuje poslušnost, istovremeno prebacjući krivicu na druge za kobnu “pogrešku”, a zapravo pomno razrađeni scenario zavodjenja crnogorske demokratske energije za Goleš planinu mafijaškog režima, scenario sa radnim naslovom “prvo država, pa demokratija”,  a  u podnaslovu:  ”evolutivne promjene iznutra posredstvom SDP”   sve  sa appendixom “siguran glas”  Lize Meklejn i  NDI, prebacuje se odgvornost na druge koji su “uređivali”  jer  je, greote, zbog Profiterove teške bolesti čuveni Monitor otupio “oštricu” kritike prema režimu, inače ne bi nikako, ma kakvi,  i sve to  počev od,   tamo nedje 1997-me,  što je godina koja “slučajno” koincidira sa godinom godina uvodjenja u tron Mila Đukanovića za apsolutnog  gospodara sveukupne žive i nežive materije na teritoriji Crne Gore.

Imate pravo, to je  godina u kojoj je Liberalni savez na sve četiri strane svijeta vičući slao prirodnu poruku kako je  je bucanje DPS-a  pouzdan znak da je Sv. Petra Cetinjski, tamo gore,  skrušen pred Gospodom na onom lovćenskom oblaku, izmolio šansu za,  onim januarom 1989-te,   već teško obrukanu Crnu Goru i  da  jedini pouzdan znak Gospodu i Sv. Petru da se  razumije njihova   milost može biti crnogorsko odbijanje,  i to jednom za svagda,  da se mafiji ikad više daruje apsolutna  vlast.  Otvorena je, bogomdana  mogućnost da se  mafija ukroti,zajaše i demontira i da se  ne dozvoli da ratni huškači i saveznici Slobodana Miloševića  zajašu nas, da mi ne smijemo nikako postati njihov, već oni  naš rovokopač  u borbi protiv politike Slobodana Miloševića.

Na žalost, ali ne i na iznenđanje, Onaj koji se u svakoj prilici poziva na Euklida, Njutna, Kopernika i na Sokrata, onaj koji matematičku kompetentnost redovno podvaljuje kao političku, brzo se  latio paira i mastiljave olovke i kao najgori prekupac i još gori piljar izračunao:  da on u toj računici ne dobija onoliko koliko je zamislio, a zamislio je i čast i vlast, i jare i pare  sanjajući pravu Ali-babinu pećinu,   i postupio protiv svih zakona matematike i fizike i moralnih načela velikog Sokrata, dokazujući da sa matematikom nema blagog dodira osim sa spekta piljarskog,  jer matematika i fizika nijesu račun nego jezik Gospodnji dostupan čoeku slabašnom, a Sokrat ne stanuje u dušama piljarskim…

Elem, gelede hiljaditog broja, nije se oštrica otupila devedeset sedme, nego je laso zabačeno na liberale odmah po osnivanju. Danas mogu mirne duše reći da od svega onoga što je uradio Liberalni savez, a uradio je tako ogromno,  silovito i  iz ničega,  toliko da su prognitelji čak pokrali njegove ideje kako bi ih falsifikovali i podredili lukrativnim interisima dvije,  danas,  u smislu vidljivosti,  najpoznatije crnogorske familije. Ovo familije nema veze sa srodstvom krvnim, ali ima svake u sicilijanskom smislu ovog pojma. O svemu velikom, a uradjenom od strane LSCG  u hiljadu   brojeva slavljeničkog  nedjeljnika naći ćete vrlo malo i uvijek utopljeno u društvo “brojnih”,  do duše registorovanih, a faktički  fantomskih  organizacija i pojedinaca.

Kako je liberalnu stvar lukavo razvodnjavao i ukrivao “Mionitor” u medijskom, tako je  u političkom smislu istu stvar  razvodnjavao  nendmašni   free rider u licu SDP-a.  Ne treba biti posebno domišljati  pa dosanjati na što bi ličila  danas  Crna Gora   da su  ideje  koje je iz teških okova dvije   diktature  svojim permanentnim i beskompromisnim akcijama upravo oslobodio Liberalni savez  dajući  im krila, da su, kažem,  one  iskreno preuzete i da  se na njihvoj implementaciji predano radilo na dobrobit svih ljudi u Crnoj Gori.

Uporno sam poručivao progoniteljima:  uzalud vam je trud, Liberalni savez je neuništiv jer je građen čistom ljubavlju prema Crnoj Gori, prema svim njenim ljudima, muškarcima i ženama, prema svakom njenom šumarku, brdu, proplanku,  rijeci, planini, jezeru, moru, modrom oku, cvijetu, pčeli, ribi, oblaku, crmničkom vinu, lješanskoj rakiji, kačamaku, kastradini, raštanu, ribi na gradele, pršuti, livarskom i njeguškom siru,  maslini, krapu, ukljevi,  maslinovom ulju, delfinu, ognjištu, guslama na zidu, munji, oblaku eno  baš onome što je kao bijeli  kruzer privezan za vrh Lovćena, suncu i noći zvjezdanoj, a čini vam se da svaku možete ubrati…dodajde što hoćete, recite Durmitor, kažite  Visitor, zapjevajte Rumija, dodajte Tara, sričite Morača, ređajte,  dodajte i jelene bijele ako ih među vama ima pa ih zavolite, to vam je to plus:  srce u grudima!

Ništa,  osim da su hajkači,  progonitelji nikad  nijesu razumjeli. Njihova stvar. A moja je da kažem, hvatali  su neuhvatljivo.

Toliko o “slavljenicima”…

Slavko Perović notebook blog

Petrarki i Mišku Peroviću gradonačelnik poručuje: „…ljudi iz „Vijesti“ su mi nudili krajem 2006. godine medijsku podršku da se smijeni predsjednik DPS-a Milo Đukanović, sve uz pomoć jedne strane obavještajne službe”(Tv “IN” – Živa istina“) (zar ovo nije posao za državnog tužioca pa i ako Miško Perović ne reaguje).

Ali gospodin Perović reaguje (… preko majke – evo posla za psihologa): Ti si vazda bio nikogović i tanjevina… (“Vijesti 20.XII 2009.). (Zanimljivo je, koliko ljudi, u zrelim godinama, poziva se na majku – a sve u junačkoj, patrijahalnoj, Crnoj Gori).

Profesor Perović se poziva na 36. kumstava (kao i Djukanović) i priča nam u odgovoru, da potiče od kneza moračkog… priča o ordenima, virusima – španjolka, najamnicima ali… ne odgovara na optužbe dr. Miomira Mugoše.

Gospodin Mugoša kaže: „Bavićemo se kriminogenim radnjama te medijske mafije i medijskih tajkuna na čelu sa profesorom Miodragom Perovićem, Željkom Ivanovićem, Ljubišom Mitrovićem i njihovom družinom“. Zatim nam je gradonačelnik govorio o milonskim kreditima… ali profresor Perović je odgovorio… doduše citirajući, ne majku, nego sestru: “Kako bih ja nastavila da živim kad bih spriječila da se mom bratu da kredit… uz ovakvo kreditno POKRIĆE”. (sestra – “Vijesti” – 20. XII 2009.)

Da upitam profesora: koje pokriće? To je privatna banka. Pokriće je samo instrument obezbijedjenja. Vi kažete: “prema propisima“. Kojim propisima. Vi ste akcionar…
Nije ovdje riječ o zalogu nego o zalogaju.
U pitanju je DEPOZIT!
Porodični i kumovski pokušaj da se osnuje nova “prva” banka (o tome sam već pisao na ovim stranicama). Milion, dva, pet… krediti… to su priče za vašu unuku, profesore, za koju rekoste da ima deset godina i nije doktorirala. DEPOZIT!
Nekada ste osudjivali Mila Djukanovića dok je govorio: “Nećete znati koliki je i gdje je novac“.
Vaš je u CKB – ali: koliki je?
Pitam vas zbog gradjana. Zbog korektnijeg odnosa. Da gradjane manje boli… Koliki je?
Zašto bi profesore CKB, koja drži blizu 60% bankarskog tržišta, odgovarala nova banka?
Da li je ovdje porijeklo papira koje spominje gospodin Mugoša? Da pitamo vašu sestru?
Citiram gradonačelnika: “Medijski napadi na mene su reakcija i osveta čelnika “Vijesti” na moje odbijanje da izađem u susret zahtjevu krajem decembra 2007. godine da im se ustupi prostor za gradnju zgrade pored njihove u Podgorici“… Gospodin Mugoša kaže da je razgovarao o tome i sa Željkom Ivanovićem…
Željko odgovara narodnom umotvorinom: “Psi laju, a karavani prolaze”. (Beta – 20. XII 2009.)…
Ovo je odgovor na ovakve optužbe? Samo premijer ovako odgovara… I to čovjeku kojeg je Željko – želio vidjeti na mjestu Željka (Šturanovića). Ivanović je pogriješio za četiri godine… Ameri su Ameri…
Pitanje za Željka, Miška, Ljubišu…: KO VAS JE IZ DPS-a GURAO da Mugošu postavite za naslednika?
Ili: da pozovemo na ručak u MAŠI Gvozdenovića… pa onda…
Mugoša reče: “Oni pljačkaju državu… koliko ste poreza platili… da otvorimo priču pred medjunarodnim krugovima“… (da pitam: ko su medjunarodni krugovi – partneri?). Ovu su najozbiljnije optužbe… Ovo ne laju psi gospodine Ivanoviću – već su optužbe iz samog karavana. Dr. Mugoša pita: “Koliko ste zaradili dnevno na berzi… ko ima tolike pare od izdavanja lista… NEKA SE POJAVE PRED SUDOM UKOLIKO KAŽU DA JA LAŽEM… ako imaju petlju“ … ponavljam – petlju…
Gospodine Peroviću, Ivanoviću… ne petljajte nego na sud —
Razbijte ga… nokautirajte…

Gradonačelnik, iz budućeg nokauta, napada: “… Imam pisane dokaze sa preregistracija monitora Profesor Perović odgovara: “U prethodnom broju Monitora objavio sam imena stotinjak osnivača… ovlašćenja, uvijerenja“…
Doktorski profesore ali… da vas pitam: Nijeste naveli da je NOSTRADAMUS iz vaše tradicije pa me čudi – kako ste mogli znati što će Mugoša reći? Gradonačelnik je rekao: “Ja sam najavio rukovodstvu i BLISKIM SRODNICIMA prve banke da ću ovo javno saopštiti“ (“Živa istina”). Profesore Peroviću: da vam nijesu ovo saopštili “BLISKI SRODNICI”?
Njemu i njima odgovoriste (“Vijesti” 20.XII 2009.): “ZABORAVLJA DA SU MUSOLINI, HITLER I STALJIN IMALI VEĆU PODRŠKU OD NJEGA“. Gospodin Želko Ivanović takodje ovo navodi (Pc Nen 20. XII 2009.)…

Ivanović, ili ne zna, ili je zaboravio da je Musolini bio igrač MI6 i da mu je lako da pribavi pomoć “medjunarodnih krugova“…

Ne želim da uvrijedim bilo koga ali – kada ovih dana citiraju majke i sestre i narodne umotverine… mogu i ja Staljina.

Onima koji su bili “lijevi” ali nijesu bili protiv takve države (njega) dao je sredstva za život i zvao jednim imenom: “KORISNI IDIOTI“…

Iskreno,
Miško Djukić

Dnmn

Miodrag Perović, Vijesti

Govoreći da protiv njega i njegove porodice list „Vijesti“ vodi organizovanu medijsku kampanju, Mugoša je iznio niz optužbi za privredne manipulacije na račun rukovodstva tog dnevnog lista.„Bavićemo se kriminogenim radnjama te medijske mafije i medijskih tajkuna na čelu sa profesorom Miodragom Perovićem, Željkom Ivanovićem, Ljubišom Mitrovićem i njihovom družinom“, istakao je Mugoša navodeći da zna niz nezakonitih radnji koje su počinjene, počev od falsifikovanja dionica nedjeljnika „Monitor“, korišćenja vlastitog medija za berzanske špekulacije, do „iznošenja novca i dobijanja milionskih kredita“ iz Crnogorske komercijalne banke. Mugoša je konstatovao da su, medijskim natpisima, čelnici dnevnika „Vijesti“ zarađivali „dnevno po stotinu hiljada eura“ te da su pojedinci podizali „milionske kredite iz Crnogorske komercijalne banke“.

„Za sve optužbe posjedujem papire i spreman sam da idem na sud“, odgovorio je Mugoša na pitanje voditelja da li može da dokaže optužbe koje iznosi. „Ja im dajem šansu da me tuže i da otvorimo priču, evo prilike za crnogorsku policiju i crnogorsko pravosuđe i Interpol“, rekao je Mugoša.

Uz optužbe za privredne manipulacije Mugoša je u intervjuu naveo da su mu isti ljudi iz „Vijesti“ nudili krajem 2006. godine medijsku podršku da se smijeni predsjednik DPS-a Milo Đukanović, sve uz pomoć jedne strane obavještajne službe.

Analitika

Rambold je negirao optužbe Popovića tvrdeći da se EK zalaže za čitavo društvo, državu i standarde, a ne za bilo koju političku partiju. Popović smatra da su zvanični statistički podaci o socijalnoj isključenosti u Crnoj Gori dovoljan argument koji govori u prilog njegovim ocjenama o ulozi EK u Podgorici.

Popović objašnjava da se u velikim geopolitičkim korupcijama izaberu određeni akteri koji dobijaju podršku bez obzira na siromaštvo i druge aspekte nazadovanja čitavog društva i države. Kako je precizirao, “to znači da velika sila, a ovdje se, nažalost, EU ponaša tako, procjenjuje ko je velikosilskim strateškim interesima najbliži kao njihov čuvar, što je u ovom slučaju Crna Gora”.

Na pitanje kako gleda Evropsku uniju kao instituciju, Popović naglašava da je to stvar stava nauke i teorije. Međutim, kako ističe, u Crnoj Gori naučna i teoretska misao, nažalost, uopšte, pa ni u ovoj stvari, nije razvijena. Umjesto nje, prema Popovićevim riječima, razvijena je apologetika, dogmatika, seminarska pamet koja se na dvije nedjelje pokupi na primorju.

Navodeći da je njegova uža naučna specijalizacija teorija sistema, a ona je naslednica teorije dekadencije, Popović ističe da svako ko je upućen u probleme međunarodne ekonomije 20. vijeka zna da je teorija zavisnosti nastala na latinoameričkom iskustvu. On podsjeća da je poslije Drugog svjetskog rata u Latinskoj Americi bila zastupljena jedna forma perifernog kapitalizma sa fasadom feudalizma, dok je centralni kapitalizam predstavljala SAD.

- EU na početku 21. vijeka slična je priči SAD – Latinska Amerika iz druge polovine 20. vijeka. EU nije ona koja je neproblematična, kako je prikazuju njeni ili portparoli podgoričkih oligarhija, već veliki znak pitanja. Ukoliko njena konzervativna desna populistička vladajuća politička opcija nastavi današnju solidarnost sa balkanskim oligarhgijama, onda ćemo imati reprizu filma Latinske Amerike iz druge polovine 20. vijeka, kao što su bili Čile, diktature, vojni režimi, oligarhije… Crna Gora je vrlo je slična latinoameričkoj priči – smatra Popović.

On je pozvao crnogorsku javnost i građane da zaista otvore oči i vide je li u pravu profesor Popović koji se poziva na zvaničnu statistiku, upozorava da se vraćamo u vrijeme prije svetog Petra Cetinjskog. Vraćanje na vrijeme prije svetog Petra Cetinjskog Popović kaže da potencira jer danas formalno imamo policiju, zakone i sudove, ali ne i suštinski. Kao primjer navodi slučaj novinara “Vijesti” Mihaila Jovovića i podgoričkog gradonačelnika Miomira Mugoše, gdje se žrtva nasilja nalazi pred sudom. Popović slično dešavanje očekuje i nakon nedavnog incidenta između podgoričkog biznismena Veselina Barovića i advokata Nebojše Batrićevića.

- U oba slučaja riječ je o političkim i privatnim poslovnim prijateljima ovog našeg sultanističkog režima. Mi koji kritikujemo tu crtu sistemski reagujemo, a ta osoba ima svoju ličnost kao utemeljenje čitavog režima i svi stradaju zbog toga – kazao je Popović govoreći o vlasti Mila Đukanovića.

To su, kako je zaključio, “teže optužnice na adresu vladajućeg režima, ali nažalost i adresu Evropske komisije nego sve što bih ja mogao dodatno da kažem”.

EU, naglašava Popović, srećom u svom korpusu ima i onaj drugi, pozitivni, emancipatorski, integratorski potencijal.

- Kada kritikujem ovu prvu stranu to je sa željom da ojača druga. Da odgovarajuće solidarističke pozitivne razvojne komponente EU nađu zajedničku pozitivnu hemiju sa takvim snagama u Crnoj Gori, a ima ih, ali to sigurno nijesu snage Mila Đukanovića i njegovog divljačkog oligarhijskog kapitalizma. To su neke druge snage spremne da razviju našu crnogorsku, balkansku i evropsku budućnost u pozitivnom, a ne smjeru reprize latinskog filma – naveo je Popović.

Komentarišući ulogu diplomatskog kora u Crnoj Gori, Milan Popović istakao je da ne može dati generalnu ocjenu. On je upozorio da uvijek treba paziti da se ne napravi hipergeneralizacija i donijeti zaključak na osnovu određene prakse i pojave.

- Veliki pozitivni primjer je ambasada Njemačke koja upravo u Crnoj Gori demonstrira ono kako treba jedna ozbiljna diplomatija da se bavi. Ne miješa se u unutrašnje poslove zemlje, ali ne staje na stranu oligarhije, niti bilo koje partije, nego osnovnih vrijednosti i standarda – naveo je Popović.

Komentarišući saopštenje DPS-a u kojem ga naziva ostrašćenim pojedincem zbog stava o ulozi EK u Podgorici kao portparola vlasti, Milan Popović ističe da kada bi bio sujetan kazao bi da je to odlično. Odlično zato što, kako ističe, jedna tako moćna partija kao što je DPS troši snagu i resurse na pripremanje i objavljivanje saopštenja povodom moje sasvim obične, čak i ne pripremane, diskusije na okruglom stolu”. Međutim, Popović naglašava da nije sujetan, već rezigniran.

- Ono što se sa jedne strane vidi u tom saopštenju jeste da su blaži i vaspitaniji nego što su ikada bili. Ne mislim da je to zbog suštinske promjene, nego zato što žele još jednom da se lažno prikažu kao demokratska partija. Ostaje ona njihova tvrdnja da sam ja ostrašćen, ignorišem činjenice, imam lične animozitete, zavidim uspješnom Đukanoviću… To je sve serija laži i sitnih propagandnih štoseva koji ne zaslužuju ozbiljan komentar. Ozbiljan komentar, međutim, zaslužuje to što su oni u svojoj oligarhijskoj aroganciji toliko daleko otišli da neki od njih čak vjeruju u sopstvene laži – kazao je Popović poručujući da ovo saopštenje treba čitati kao novi sistem rada u DPS-u “šipke na rasklapanje, koja bi mogla da zamijeni aktuelni amblem vladajuće stranke pero i mastilo”.

Dan

Pravo na osnivanje privatnih medija bio je posljednji njihov ustupak. U oktobru 1990, par nedjelja nakon što je usvojen savezni zakon o štampi, grupa profesora crnogorskog Univerziteta udružila se s grupom novinara i 19. oktobra 1990. izašao je prvi broj Monitora. Naziv je odražavao namjeru da se društveni život učini vidljivim i demistifikuje u našem listu.

Monitor je od prvog broja bio žestoki protivnik Miloševićevog nacionalsocijalizma i podrške crnogorske vlasti projektu Velike Srbije. Poslije par brojeva, predsjednik pučističkog režima, asistent na Univerzitetu na kojem sam ja bio profesor, pitao me je cinično kakvo je zadovoljstvo štampati novine koje se prodaju u 300 primjeraka. Da bi AB revolucionari nešto naučili, odgovorio sam. Nekoliko puta odgovarao sam na sličnu provokaciju AB-ovaca, koji su vrvjeli na Univerzitetu. Pričao sam im da je sudija izvjestilac određen od inkvizicije da prouči Kopernikov tekst koji je trebalo osuditi, tokom čitanja postao Kopernikov sljedbenik. I da mi u Monitoru vjerujemo Sokratu koji kaže da će i oni, kad nauče šta je pravo, pravo činiti.

Ubrzo se pokazalo da stvari stoje drukčije. Kad je tiraž i uticaj lista počeo da raste, verbalne provokacije zamijenila je represija. Za AB-ovce je nasilje bilo legitimno sredstvo u unutrašnjoj politici a rat za rješavanje južnoslovenskog pitanja. Monitor je od početka bio antiratni list. Kad su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, Monitor je tražio nezavisnost Crne Gore. U doba pohoda AB-ovaca na Dubrovnik, gađali su bombom i prostorije Monitora. Neprijateljev napad na prvu slobodnu teritoriju u Crnoj Gori pretrpio je neuspjeh. Naša želja za slobodom bila je jača od njihove sile.

Monitorov teži neprijatelj bila je i ostala suženost crnogorskog tržišta na kojem nedjeljnik kao novinska forma teško može finansijski opstati. List je preživio kao simbol Druge Crne Gore kojoj je bilo stalo da ostavi pisani trag o svom postojanju. Na spisku osnivača bilo je stotinjak imena. Do prve godišnjice pridružilo nam se više stotina, 1994. bilo nas je – skoro hiljadu. Zahvaljujući podršci stotina ljudi Monitor je opstao kao monitor našeg vremena.

Poslije osam godina AB-ovci su počeli da revidiraju. U proljeće 1997. došlo je do rascjepa u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista. Na izborima 1997/98, frakcija koja se zalagala za odvajanje od Miloševića pobijedila je zahvaljujući podršci independista i nezavisnih medija.

Država koju smo dobili na referendumu 2006. nije ona za koju se borio Monitor. Umjesto društvenog kompromisa, pomirenja i stabilnosti, stvorena je podjela na svemoćne pobjednike i potlačene gubitnike. AB-ovci su bili i ostali mutirani postkomunistički provincijalci koji vrše vlast na ličnu korist i van zakona. Zadržali su mehanizme političkog monopola, javnu i tajnu političku policiju i prisvojili društveno bogatstvo. Umjesto parlamentarne demokratije i tržišne ekonomije, danas imamo oligarhijsku vlast i ortački kapitalizam. Umjesto pravne države, kontrolisano sudstvo i tužioce podvlasne oligarsima i vladajućoj partiji. Korupcija i organizovani kriminal proželi su sve državne strukture, od vrha do dna. Umjesto socijalne solidarnosti, imamo šezdeset odsto stanovnika na granici siromaštva i najveće socijalne razlike u Evropi. I manji nivo privredne razvijenosti nego prije dvadeset godina. Crna Gora je projektovana da bude zemlja posluge oligarha i mafijaša.

Dvadeset godina poslije 1989, godine u kojoj su pale istočnoevropske diktature, Crna Gora je zarobljena zemlja koja tek treba da doživi svoju 1989.

Monitor u kojem se vjerodostojno ogleda društveni život Crne Gore, nužan je i danas koliko je bio nužan i prije dvadeset godina. Da svjedoči, otkriva i uznemirava.

_________

U oktobru 1989, mjesecu u kojem su AB revolucionari slavili godišnjicu svog antiistorijskog pokreta, grupa profesora crnogorskog Univerziteta istupila je u javnost pod imenom Demokratska alternativa, osporivši politički monopol AB-ovaca i njihovo rješenje jugoslovenskog i crnogorskog pitanja. U januaru 1990. stupio je na scenu Liberalni savez, a u julu te godine i Socijaldemokratska partija sa konvergentnim pogledima na ova pitanja. Intelektualci iz Demokratske alternative koji nijesu željeli da se bave praktičnom politikom, udružili su se s grupom novinara i u oktobru 1990. godine pokrenuli nedjeljnik Monitor. Time je ojačan demokratski emancipatorski crnogorski pokret, koji se spontano organizovao u više nezavisnih tokova.

Naziv Monitor izabran je zbog toga što ova latinska riječ ima klasično značenje opominjač, savjetodavac i ono iz kompjuterske ere – ekran na kojem se prate događaji i procesi. Monitor je savjetovao reafirmaciju evropskog identiteta Crne Gore (koju su AB-ovci bili usmjerili protiv vrijednosti evropske civilizacije), multikulturno, multietničko i multikonfesionalno otvoreno društvo u njoj. Nadahnut humanističkim i antifašističkim tradicijama evropske civilizacije, Monitor je bio antiratni, antinacionalistički borac za prava čovjeka i nezavisnost Crne Gore nakon raspada zajedničke države Južnih Slovena.

U sudski registar upisano je 76 osnivača, ali osnivački akt predvidio je još mjesec dana za pristupanje novih članova. Velikim brojem pažljivo izabranih osnivača htjeli smo da otežamo gebelsovskoj propagandi tadašnjeg režima da diskredituje list, što bi lakše učinila u slučaju malog broja osnivača. Prvi broj štampan je u Sarajevu u dvadeset hiljada primjeraka. List je, faktički, bankrotirao poslije prvog broja. Borba za preživljavanje vođena je iz broja u broj. Podržali su nas prijatelji iz svih krajeva Jugoslavije. Na primjer, devet brojeva koje smo štampali u Sarajevu, platili su naši prijatelji iz Dubrovnika i Sarajeva. Prvih nekoliko godina od osnivanja lista crnogorski independisti su, manje više, uspješno sarađivali. Monitor, Liberalni Savez i Socijaldemokratska partija imali su veliki broj zajedničkih prijatelja i sponzora. Među njima bio je i Stanislav Ćano Koprivica, jedan od osnivača Monitora. Ćano je procijenio da je to što radi i kako radi Monitor značajno i od početka proljeća 1991. do kraja proljeća 1994. značajnim sredstvima i na više načina pomogao je list. Bez te pomoći, list se, vjerovatno, ne bi stabilizovao i preživio. Iako je tiraž Monitora krajem 1994. bio veći od tiraža u Crnoj Gori svih beogradskih nedjeljnika zajedno, to je bilo mnogo manje od potreba lista. Novinari u redakciji i spoljni saradnici radili su za male honorare. Neki – besplatno, gotovo dvadeset godina. Pomagala nas je i dijaspora. Od raznih evropskih i američkih novinarskih asocijacija i fondacija za razvoj slobodnog novinarstva dobijali smo po koji kompjuter, reporterske diktafone, papir za štampanje lista. Krajem 1995. pomogla nas je i Evropska unija.

Represija i nasilje koje je sprovođeno nad Monitorom i njegovim novinarima oslabili su nakon rascjepa u DPS-u 1997. godine. Tada je došlo i do krize u listu. Pošto je od independista zavisilo ko će formirati parlamentarnu većinu, u independističkom pokretu, uključujući i redakciju Monitora, došlo je do podjele oko dalje političke strategije. Neki su to formulisali kao dilemu: demokratija, pa država ili država, pa demokratija. Osnivači Monitora smatrali su da nedjeljnik ne treba da se odrekne ni independizma ni demokratije, već da produži da pritiska vlast u dalje distanciranje od Miloševićevog nasljeđa i približavanje independističkim pozicijama.

Ipak, kritička oštrica lista je oslabila. Tome je doprinijelo nekoliko stvari. Utemeljitelj lista zadužen za saradnju sa redakcijom teško se razbolio. Uslijedilo je vrijeme NATO intervencije i moguća agresija Vojske Jugoslavije na Crnu Goru. Novi urednici smatrali su da treba da budu blaži prema režimu, sa mogućim motivima koje tada nijesmo naslućivali. Utemeljitelja lista izbrisali su iz impresuma, a njegove članke, kad im se nijesu sviđali, objavljivali su kao njegov lični stav i izborom naslova preusmjeravali poruke tekstova. Kada je vodeća independistička partija odbila da uđe u vladu, dodatno je oslabila kritička oštrica lista. Tiraž se smanjio četiri puta, s njim i uticaj. List je došao pred zatvaranje. Godine 2003. ponovo su rukovođenje i uređivačke poslove preuzeli oni koji su ga vodili prvih četiri godine po osnivanju. Posebnu ulogu u obnavljanju lista imao je glavni urednik – Esad Kočan. Bez vjere cijele redakcije u značaj Monitora i požrtvovanosti u njegovom obnavljanju, list bi, najvjerovatnije, prestao da izlazi. Monitor se vratio izvornoj koncepciji, da bude slobodan i angažovan. Vratili su se i čitaoci. Ideološki spor na temu ljevica – liberalizam, između glavnog urednika i autora ovog teksta produžava nesmanjenom žestinom.

Od referenduma, pritisak režima se pojačao. Sudskim kaznama koje su, po pravilu, desetinama puta iznad limita koje je preporučio Sud za ljudska prava u Strazburu, izloženi smo egzistencijalnoj prijetnji AB-ovaca. Zbog toga što ne zaboravljamo ono što se ne smije zaboraviti i što korupciju i organizovani kriminal ne priznajemo za demokratiju.

Pomenimo da je za skoro dvadeset godina jedan broj osnivača i novinara preminuo. Među njima su i dva stuba našeg lista – Ćano Koprivica i Miško Vukmanović.
OSNIVAČI, PRIJATELJI, REDAKCIJA

Osnivači Monitora (registrovani u sudu ili pristupili tokom nekoliko narednih nedjelja): Dr Dragiša Burzan, dr Janko Janković, Ranko Vukotić, mr Radomir Laković, mr Žarko Mirković, dr Miodrag Perović, dr Dušan Petranović, dr Zdravko Uskoković, dr Milan Vukčević, dr Staniša Ivanović, dr Vladislav Damjanović, dr Dragan Hajduković, dr Milan Martinović, dr Arsenije Vujović, dr Refik Zejnilović, dr Branko Rašović, dr Ljubiša Stanković, Vladimir Čejović, Milo Perović, Irfan Kurpejović, Velimir Vujović, Stanislav Ćano Koprivica, Stojan Cerović, Stanko Cerović, Dimitrije Krivokapić, Radun Mićković, Miodrag Vukmanović, dr Vukić Pulević, dr Ratko Orlandić, Radovan Lakić, Mihailo Mujo Đuranović, Sreten Asanović, dr Mira Samardžić, Vera Vučinić, Radomir Vulikić, Slobodan Brajović, Miodrag Kalezić, Predrag Mikan Đuranović, Rade Đuričković, Ratko Popović, dr Ilija Vujošević, Šeko Adžiomerović, Ratko Ivanović, Dragan Martinović, Bose Tatar, Milutin Radunović, Novica Samardžić, Mihailo Radojičić, Savo Jablan, Zoran Ljumović, Dragana Đuranović, Danica Vukotić, Rajko Vlahović, Nenad Nikaljević, Dimitrije Škuletić, Dragan Đerković, Predrag Popović, mr Zdravko Krivokapić, dr Radovan Martinović, dr Dragoljub Perović, Dragan Sekulović, Mihailo Vujošević, Branislav Pajković, Slobodan Franović, Vladimir Nikaljević, Vladan Đuranović, Stevo Vučinić, Marko Špadijer, Milka Ljumović, Slavko Perović, Žarko Rakčević, Žarko Jovanović, Vjera Jovanović, Ilija Čuljković, Branka Kovačević, Miloš Raičević, Zoran Mišurović, Miomir Rora Radević, Radojica Dakić, Sreten Radonjić, Veselin Popović, Drago Rašović, mr Pavle Jovićević, Velimir Vlahović, Jusuf Kalamperović, dr Mihailo Kuliš, Miloš Šuster, Božo Kovač, Dragan Barović, Brano Mirković, Jovana Popović, Josif Ljumović, Milutin Jovićević, Miodrag Krivokapić, Veselin Raspopović, Slobodan Dedić, Špiro Nilević.

Prijatelji i sponzori do kraja 1994 (kompletniji spisak objavićemo u drugoj ediciji): Slobodan Bobo Ćulafić, Dragan Pavićević, Čedomir Jovetić, Dragica Ponorac, Ramo Bralić, Rade Đuričković, Branka Hadžija, Milan Mrvaljević, Žarko Orlandić, Dragan-Purko Ivančević, Martin Pešalj, Baća Radović, Branko Aleksić, Novo Cerović, Vukašin Crnčević, Dragan Kapičić, Slobodanka Kapičić, Jovo Kapičić, Baro Mahmutović, Anđelko Kovačević, Miško Ivanišević, Vasko Milanović, Radivoje Orlandić, Željko Perović, Igor Popović, Velizar Radonjić, Milka Raspopović, Milenko Stefanović, Ivica Šapina, Boro Vukotić, Milorad Vukotić, Ćiro Vušanović, Miodrag Iličković, Milovan Janković, Svetozar Jovićević, Branko Lukovac, Slobodan – Bobo Mitrović, Dragan Perović, Milorad Popović, Mićo Orlandić, Blažo Orlandić, Radmila Vojvodić, Branislav Đaga Mićunović, Don Branko Sbutega, Milenko Radmilović, Ljiljana Raičević, Budo Čarapić, Božidar Zeković, Vojislav Rašović, Rasko Hadžiahmetović, Nela Dragović, Budo Barjaktarević, Zoran Vujošević, Rajko Vujičić, Vanja Popović, Milica Bošković, Zoran Rašović, Dušanka Vujačić, Stanka Radulović, Stefan Camaj, Miodrag Kalezić, Dragan Bajković, Miško Bulajić, Rale Burić, dr Ratko Perović, Zuvdija Hodžić, Mića Dautović, Predrag Đolević, Vojislav Vulanović, Maja Kaluđerović, Dragan Barović, Ferid Šarhinović, Boro Vučinić, Braco Špadijer, Ksenija Redžepagić, Mitko Pavlićević, Bobo Bogdanović, Ljiljana Miljanić, dr Žarko Mićović, Zoran Božović, Boro Zorić.

Prva redakcija: Velizar Brajović, Nebojša Čagorović, Esad Kočan, Krsto Mijanović, Dragan B. Perović, Miodrag Perović (v.d. glavnog urednika), Milka Tadić, Branko Vojičić, Đorđe Matović (grafički urednik). Članovi redakcije i stalni saradnici do kraja 1994 (kompletniji spisak objavićemo u drugoj ediciji): Stevo Batić, Gordana Borović, Luko Brailo, Danilo Burzan, Rajko Cerović, Stanko Cerović, Zdenko Duka, Draško Đuranović, Dragan Đurić, Ljubo Đurković, Miro Glavurtić, Željko Ivanović, Branko Jokić, Bojan Jovanović, Vladimir Jovanović, Zorka Kovačević, Tanja Knežević, Veseljko Koprivica, Milivoje Kovačević, Ljubeta Labović, Miljenko Jergović, Mladen Lompar, Jelena Lovrić, Željko Madžgalj, Igor Marojević, Beba Marušić, Mališa Marović, Pavle Mijović, Božidar Miličić, Vuk Minić, Ljubiša Mitrović, Dragan Nikolić, Nataša Novović, Boško Odalović, Olja Obradović, Srđa Pavlović, Darinka Pejović, Sreten Perović, Olga Perović, Branka Plamenac, Dragica Ponorac, Milan Popović, Mirjana Popović, Đorđije Radonjić, Radovan Popović, Slobodan Racković, Danilo Radojević, Mićo Radojević, Mihailo Radojičić, Šeki Radončić, Radovan Radonjić, Jovan Radovanović, Zoran Radulović, Zoran Raičević, Dino Ramović, Rifat Rastoder, Nebojša Redžić, Branislav Ribar, Radoslav Rotković, Ksenija Sekulić, Radmila Stojanović, Marko Špadijer, Darko Šuković, Vučić Tomović, Ivan Torov, Miodrag Vlahović, Seada Vranić, Dara Vučinić, Goran Vujović, Ranko Vujović, Miodrag Vukmanović, Dragoljub Vuković, Nadežda Vulanović. Sekretar redakcije: Nikolina Anđušić. Grafički urednici: Branko Gazdić, Željko Drašković, Ratko Mugoša, Saša Matović.

Miodrag Perović, Monitor

RAČUNICA: Računicu potvrđuju i plate. Uoči raspada SFRJ prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. Jesenas, zapošljeni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom prima nešto više od 450 eura. Prema kursu po kome su se 2002. godine marke mijenjale za euro to je – isti iznos. Ipak, stvarna kupovna moć tog novca danas je mnogo manja.

Krajem devedesetih, kao i sada, u Crnoj Gori je zvanično radilo oko 150 hiljada ljudi. Razlika je to što je početkom ’91. posao u Crnoj Gori tražilo 62 hiljade nezapošljenih. Sad – upola manje, iako Crne Gora ima 150 hiljada stanovnika više. Taj crnogorski presedan mogao bi da objasni samo neko od ideoloških tvoraca društvene i ekonomske tranzicije koji su zemlju preveli iz socijalizma u divlji kapitalizam, a njene resurse iz državnih u vlasništvo nove klase.

Kako smo potrošili vrijeme proteklo od prvog do današnjeg, 1.000-tog broja Monitora?
Uoči raspada SFRJ, Crna Gora je (jedina uz Sloveniju) bilježila spoljnotrgovinski suficit. Stvari su se promijenile.

POTOP I RASPRODAJA: Poletna vlast premijera Đukanovića potopila je devedesetih trgovačku flotu od 40-tak brodova Jugooceanije i Prekookeanske plovidbe koje su Crnoj Gori donosile godišnji devizni prihod veći od sto miliona tadašnjih dolara. Kada su ti brodovi rasprodati, sve skupa sa poslovnom zgradom Jugooceanije u Kotoru, prihod od te rasprodaje bio je manji od njihove godišnje zarade.

Valjalo je opljačkati crnogorske štediše. Prvo u državnim bankama (stara devizna štednja), potom kroz privatne piramidalne štedionice (gazda Jezda i mama Dafina). Morali su se uništiti zameci koji su prijetili da iz plemenskog, Crnu Goru prevedu u industrijsko društvo. Zato sada u cetinjskom Obodu raste korov. U fabričkom krugu Radoja Dakića se, umjesto građevinskih mašina, množe stambene zgrade čiji investitori očajnički traže kupce. Njih grade strani radnici sa uvezenom mehanizacijom. Samo su šljunak i voda naši. Na mjestu Marka Radovića nikao je tržni centar Delta. Duvanski kombinat, jednu od prvih crnogorskih fabrika, čeka ista sudbina. Sjeverno od Podgorice, lakše je pobrojati ono što je ostalo nego se sjetiti svega što su pojele godine ratova i pljačke.
Statistika kaže da je Crna Gora zemlja sa najvećom proizvodnjom aluminijuma po stanovniku. Stvarnost pokazuje – u ovdašnjim prodavnicama ne možete kupiti aluminijsku foliju za domaćinstva a da ona nije uvezena iz Italije ili Srbije. Crna Gora izvozi bukove i aluminijske trupce. Uvozi vodu, mlijeko, maslinovo ulje i med.

Nebo nad Crnom Gorom kontroliše se iz Beograda. Rasprodali smo zemlju, i počeli prodaju mora (privatizacije Arsenala, kupac Piter Mank). Privatizacija državnih preduzeća posebna je priča.

Ono što je bilo dovoljno malo da izmakne pažnji javnosti, a vrijedno – zbog nekretnina koje ima u posjedu (Zavod za urbanizam i projektovanje u Podgorici, HTP Piva iz Plužina, Ski Centar Bjelasica…), ili zbog prirodnog ili stečenog monopola na tržištu (Pomorski saobraćaj, ulcinjska Solana…) prešlo je za male pare u ruke familije i prijatelja. Najveća i najvrjednija crnogorska preduzeća iznijeta su na međunarodno tržište. Od prvog (Pivara Trebjesa – 1997.) do posljednjeg (Elektroprivreda, septembar 2009.), svaki je od tih poslova, na svoj način, bio praćen različitim sporenjima i kontroverzama dok su žurba i tajnovitost bile i ostale njihova zajednička karakteristika.

PREUZIMANJE: Tu se, ipak, mogu prepoznati makar dva modela. Bolji – kada se za kupca odaberu kompanije koje na tržištu imaju prepoznato ime i prezime: Interbruv, T-com, Daido metal… I gori: privatizacioni ugovori sa misterioznim of-šor kompanijama. Tako smo dobili ruševine umjesto ekskluzivnih hotela (As, Otrant…), regionalne simbole divlje gradnje (Avala), crne rupe koje prijete da usisaju crnogorsku ekonomiju (Prva banka, Kombinat aluminijuma)…

I Željezaru Nikšić, koja je poseban slučaj i za crnogorske prilike. Kompanija je do danas privatizovana tri puta. Prvo su iz Nikšića pobjegli predstavnici Rusmontstil-a, a potom i Midlend risors-a. I jedni i drugi su Željezarom upravljali i profitirali na državnim subvencijama dok nije došlo vrijeme da u nju nešto i ulože. Tada bi spakovali kofere i nestali. Gazdovanje je potom preuzeo MNSS, u čijem je bordu bila elita DPS-a i sestra premijera Đukanovića, Ana Kolarević. Sve govori da bi se priča mogla ponoviti još koji put.

To bi, uz već započetu nacionalizaciju jednom privatizovanog i gotovo potpuno uništenog Deripaskinog KAP-a, i simbolično označilo ekonomski povratak Crne Gore na mjesto odakle je krenula prije dvadeset godina. Nemoguće je tačno izračunati koliko su nam tu vožnju naplatili kormilar Đukanović i njegova posada. A da je mnogo – mnogo je.

Monitor

Nakon višegodisnjih aktivnosti u vezi ove problematike i naših nastojanja u ostvarivaju naših prava, medju kojima je bilo obraćanja institucijama sa zahtjevima za povraćaj, gradjanskih inicijativa, protesta, itd. ali i direktnih susreta sa gospodinom Lazovićem, šokirani smo današnjim stavovima u kojima je iznijeto niz neistina i najava otimanja naše imovine.

Lazović ignoriše našu dokumentovanu istinu koju uporno prezentiramo i servira nam neki tim koji je formirala Tenderska komisija „…koji su na terenu u Valdanosu (!?) pregledali kompletnu arhivsku dokumentaciju…“Koja vam je to arhiva na terenu? Kome se vi to obraćate!? Najavljujete da će te promjeniti i neka riješenja o vraćanju imovine „ukoliko bude bilo potrebe“ Koje su to preke POTREBE da idete protiv vlasnickih prava, i volje lokalne samouprave koja je u martu 2007. jednoglasno donjela Odluku o vraćanju oduzete imovine. Koje su to POTREBE koje vas tjeraju da idete protiv dominantnih stavova eksperata da Uvalu treba konzerviratati i sačuvati, i da idete protiv Zakona o maslinarstvu. (Član 17 Zakona o Maslinarstvu posebno naglasava zastitu Valdanosa stavljajuci je u istu ravan sa “Starom maslinom” u Baru i “Veljom maslinom” u Budvi.)

Morate objasniti koja je to POTREBA (jer to vam je očito jedini argument) da izgovorite notornu neistinu,- „kompanija Cubus Lux ispunila je sve uslove is tendera(!?) navodeći kako smo tobože mi osporili uslove iz grupe B. Vi obmanjujete javnost sakrivajući da u tenderu postoje i kvalifikacioni uslovi iz grupe A (valjda su važniji čim A). A to su (citiramo originalni izvod iz Tendera):

Kvalifikacioni uslovi iz grupe „A“

· Ponuđač mora biti međunarodni hotelski operater i brend koji je poznat i međunarodno priznat kao uspješan operater turističkih kompleksa, nivoa četiri plus ili pet zvjezdica.

· Ponuđač mora imati najmanje pet godina neprekidnog iskustva u planiranju, razvoju I upravljanju hotelima koji su po međunarodnom standardu nivo četiri plus zvjezdice ili više.

· Ponuđač mora da pokaže i dokaže da posjeduje finansijsku sposobnost i sredstva neophodna a realizaciju predviđenog projekta na potpun i blagovremen način pod uslovima navedenim

u tenderskoj dokumetaciji i Ponudi.

· Ponuđač mora dokazati da je u posljednjoj godine ostvario ukupan promet od najmanje 100 miliona €.

Kvalifikacioni uslovi A. moraju biti ispunjeni kumulativno.

Objasnite nam kako stoji Cubus Lux sa ovim uslovima? Mršavo i Nikako!

Uvidom u njihov sajt koji je dostupan svakom, očigledno je da potpredsjednik Vlade zarad nečijih interesa uporno igra skrivalice. Pa ga pitamo zašto nije naveo koje uslove ispunjavaju? Po njemu, ispunjavaju uslove iz grupe B time što “…već planiraju partnerstvo sa jednom od najvećih klompanija u oblasti hotelierstva…” što je očigledno priznanje da firma Cubus Lux koja se javila na tender ne ispunjava nijedan uslov iz tendera. Pa ga još pitamo čemu služi to posredništvo Cubus Luxa. Mi u Ulcinju to odavno znamo. Naučili smo na dosadašnjim primjerima privatizacije hotela “Otrant”, “Albatros”, “Lido” , “Galeb”… gdje se pokazalo da vam je jedini cilj zauzimanje naših najvrednijih prostora zarad špekulativne zarade „samo planirajući partnerstvo“. Preprodaja je vaš cilj. Vi nudite našu imovinu ne na zakup već na prodaju za samo 15 centi po m2. I naravno da vam smetaju naša nastojanja da vas u tome spriječimo.

Biće da vaše špekulacije sa štetnim privatizacijama u Ulcinju udaljavaju potencialne (prave) partnere, a ne naše aktivnostu koje ukazuju na to.

Valadanos predstavlja samo 2% ukupnih turističkih kapaciteta ulcinja. Šta vas je omelo da za ostalih 98% potencijala ( V.Plaža, Ada, Šasko j., bivši hotel i) ostvarite ulaganja u ovom gradu? Da li su i zato uzrok opravdani protesti zbog Valdanosa? Ili ste našli jak izgovor da bi ste sproveli nečuvenu nepravdu prema zakonitim vlasnicima.

Izražavate nevidjenu „velikodušnost“ prema Ulcinjanima i upućujete Britance da im daju prednost prilikom ugovora o podzakupu maslinjaka. Pritom tom, naravno, to će biti preduzeća čiji su osnivači vaši članovi.

Mi vas opet pozivamo da dodjete na raspravu povodom naše gradjanske inicjative da se o ovoj problematici raspravlja u Skupštini opštine Ulcinj, ili da dodjete na javnu debatu kako ste nam to obećali početkom ljeta na satanku u Šasu.

Za odbor za povraćaj Imovine u Valdanosu
Luka Batko Djakonović

Za grupu NVO i intelektualaca iz Ulcinja
Xhemal Perović

Dnmn

Talibani neoliberalizma koji su se rojili, kao muve zunzare, poslije pada Zida nisu imali milosti. Profesure na uglednim američkim univerzitetima nisu mogle da ublaže njihovu jednodimenzionalnu ideološku ofanzivu na tek rođenu slobodu. ,,Šok terapija” im je postala omiljeno sredstvo za razbijanje društvenih struktura prethodnog sistema koje su bili označili kao neprijatelje svog načina života. Kao da sve nacije moraju živjeti na isti način. Kao da je raznolikost mana, a drugačije promišljanje budućnosti zločin. I tako se danak privatizacije, kao nekada danak kolektivizacije, mjerio hiljadama ljudskih života. Svaki grad je postao Gulag u malom. Svuda odbačeni, isključeni, poniženi, omalovaženi, suvišni i uzaludni. Nadali su se oslobođenju, a čekala ih je smrt. Milion prerano prekinutih života. Ljudi koji su postali otpad, kako je njihovu neslavnu sudbinu opisao poljsko-britanski sociolog Zigmunt Bauman.

I pored svega, veći dio bivše Istočne Evrope je, kao nekada mongolske horde, prebrodio i najezdu neoliberalnih talibana da bi u posljednjih desetak godina ostvario kakvu-takvu socijalnu ravnotežu. To naravno ne bi bilo moguće bez regularizovanih promjena političkih elita na vlasti. Čime su i različite razvojne koncepcije ugledale svjetlost dana. Demokratizovane institucije pripitomile su divlje ispade nesputanog tržišta.

U Crnoj Gori, međutim, talibani su se začaurili. I već se na sve strane izležu njihove larve. Jaz između najbogatijih i najsiromašnijih je najveći u Evropi, a ekonomskim mjerama predloženim za iduću godinu on će se samo povećavati. Loša vijest da svaki deveti stanovnik Crne Gore živi ispod donje granice siromaštva (manje od 160 eura mjesečno) može se uskoro pretvoriti u pozitivnu prognozu. Kada u siromaštvo potone svaki peti ili svaki treći. Taj društveni sunovrat se neće moći zaustaviti reformisanjem postojećih struktura, već samo njihovom sveukupnom transformacijom. Vrijeme je da se u Crnoj Gori ruše ,,unutrašnji” zidovi izgrađeni u posljednjih dvadeset godina.

Kao što je američki predsjednik Ronald Regan u junu 1987. godine u obraćanju javnosti ispred Berlinskog zida poručio šefu SSSR-a Mihailu Gorbačovu da ,,sruši ovaj zid,” tako i međunarodni diplomatski predstavnici u Podgorici moraju suočiti ovaj režim sa njegovim istrošenim, krezubim licem u ogledalu. Oni moraju demistifikovati crnogorski ,,kult moćnih” i otkazati podršku devijantnoj skupini političara-tajkuna i ljudi iz sjenke sa sumnjivom prošlošću.

Jer, inače, nema smisla govoriti o zavođenju evropskih standarda i normi. Jer, inače, nema smisla obilježavati i proslavljati godišnjice rušenja Berlinskog zida. Jer, inače, većina u Crnoj Gori ostaće za vladajuću elitu jedna vrsta otpada.

Monitor

BIJU, ZA RAZLOG NE PITAJU: Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka.
U međuvremenu je u Kliničkom centru progovorio i Veselin Barović kojem je Batrićević nakon što je pretučen u bijesu polomio nos. Barović tvrdi da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Biće zaista zanimljivo vidjeti kako će nadležni reagovati na ovu priču.

Radisava Rada Živkovića je u više navrata pominjao Puniša Vojičić tvrdeći kako mu je Jevrem Brković rekao da je upravo on ubica Vojičićevog bratanića koji je bio Brkovićev vozač. Vojičić je tada tvrdio da mu je Brković povjerio i to da je Veselin Barović nalogodavac napada na Brkovića kada je poginuo Srđan Vojičić. Brković je sve to demantovao. Vojičićev ubica i napadač na Brkovića – do danas, nakon više od tri godine, nije pronađen.

Puniša Vojičić je tvrdio da se sreo i sa braćom Mirkom i Marinkom Banovićem koji su mu ,,davali do znanja da lete glave, da će biti još ubijanja, da ne smijem da ih optužujem da su pomagali u tom ubistvu, zataškavali i ukrivali”. I Živković i Banović su javno odbacivali Vojičićeve tvrdnje i prijetili tužbama za klevetu.

Rade Živković i Marinko Banović su imali još susreta sa policijom. Početkom septembra su pritvoreni zbog sumnje da su organizovali napad u kojem je bačen molotovljev koktel ispod automobila i motora u garaži porodične kuće Igora Pejovića (29) u Staroj varoši. Banović je, inače, nekadašnji pripadnik crnogorske policije iz koje je otišao nakon što ga je beogradska policija u junu 2002. godine uhapsila zbog pokušaja prodaje 17 kilograma marihuane. Živković je, zajedno sa Barovićem – bio osumnjičen za krivično delo ugrožavanja bezbjednosti 2007. jer su, u
više navrata, vrijeđali i grubo prijetili radnicima i krupijeima hotela Maestral.

POLICIJA I SUDSTVO NA POTEZU: Kakvu će ulogu odigrati u ovom slučaju Uprava policije i sudstvo – tek ćemo vidjeti. Kakva farsa je izrežirana u slučaju napada gradonačelnika Miomira Mugoše na ekipu dnevnog lista Vijesti – mjesecima posmatramo. Državni aparat koji pokreću čvrste poluge vlasti od novinara Mihaila Jovovića, žrtve uličnog napada gradonačelnika i njegovog sina, napravio je siledžiju. Nema granica za one koji drže u šaci ovu državu.

Koliko dobro organizuju stvari kada žele prikriti svoje podvige – pokazali su i u slučaju napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića. Tada su uhapšena i na optuženičku klupu sjela dva dragovoljca. No, za njih je napadnuti Ivanović kazao da oni nisu napadači. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni tražio. Ostali su ušuškani u sistem kojem daju i od kojeg uzimaju. Kako kome zatreba.

Nije prošlo mnogo od napada na Ivanovića – na pragu kuće je pretučen i novinar Tufik Softić iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim
tjelesnim povredama. Softić je u izjavama nagovijestio da je žrtva ambijenta koji se u Crnoj Gori kreira posljednjih 20 godina. Napadači na Softića nijesu nađeni. Baš kao ni oni koju su novinara Mladena Stojovića napali u njegovoj kući, u Baru 2008. Nepoznati napadač ili napadači su ga udarili sa leđa dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Ostao je na podu – krvav i onesviješćen. Stojović je neposredno prije tog napada u serijalu Insajder beogradske televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i neke veoma moćne ljude u Crnoj Gori.

Policija je tada tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu. U policijskom saopštenju sugerisano je da je sam sebe povrijedio.
„Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, uzvratio je tada Stojović u dnevniku Vijesti. Stojović je ponovio da sumnja da je motiv za napad njegovo svjedočenje u emisiji Insajder.

Još se, zvanično, ne zna ni ko je istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Zekoviću danima upućivao vulgarne i opasne prijetnje. Snimak telefonskog razgovora u kome anonimni sagovornik Zekovića brutalno ucjenjuje, pušten je u etar. Pojedini izvori tvrdili su da su prepoznali specifični glas Mirka Banovića, tadašnjeg šefa obezbjeđenja Veselina Veljovića, što je iz Uprave policije kategorično demantovano. Mirko Banović je, inače, brat Marinka Banovića – sa početka naše priče.

Anonimnim prijetnjama bio je izložen i profesor Milan Popović. On je na radnom stolu zatekao nepotpisanu poruku. ,,Ti si pravi dokaz da, na žalost, mladi naraštaj školuje i vaspitava ološ i fukara”, stajalo je u poruci u kojoj se Popoviću zamjera njegov – javni angažman. Kad je profesor Popović to objelodanio premijer Đukanović ga je prekorio izjavom da i njemu stižu razne poruke pa ni on zbog toga ne traži zaštitu NATO-a. Nije se sjetio da ponudi bar djelić svog obezbjeđenja.

Najdrastičniji i najtragičniji primjer pritiska na medije je ubistvo Duška Jovanovića. O razlozima, načinu i nalogodavcima njegovog ubistva još se ništa ne zna. Ništa se ne zna ni o tome ko je dao nalog i napao čak deset puta Slobodana Pejovića, bivšeg policijskog inspektora i svjedoka deportacije s početka mračnih devedesetih.

TERET PROŠLOSTI: Ko su ti ljudi koji nasrću na novinare i nezavisne intelektualce, da li šetaju ulicama pored nas, sjede u parkovima u kojima se igraju naša djeca ili su možda na platnim spiskovima državnih institucija koje mi, našim parama, plaćamo… Nadležni ne daju odgovore.

Nemoćni su bili i devedesetih i početkom ove decenije – kada su zbog neraščišćenih biznisa padale glave po ulicama crnogorskih gradova. Darko Beli Raspopović, Goran Žugić, Baja Sekulić, Miško Krstović, Vaso Pavićević, Joco Vujičić… samo su neki od ubijenih čije ubice nikada nisu pronađene. Spisak stradalih je podugačak.

Tada su ljudi ubijani u gradskom jezgru. Dok su njihova beživotna tijela ležala na pločnicima, a policajci razvlačili žute trake – ubice su se
gubile u tami. Optuženičke klupe ostajale su prazne. Novi milenijum nam je donio i nove obračune. Na red su došli neistomišljenici. Ubistava je manje. Ali – po glavama koje ne misle kao njihove sijevaju šipke, palice, pesnice, drške od pištolja. Policija i pravosuđe znaju da na optuženičke klupe smjeste – žrtve crnogorskih siledžija.

Početkom ove godine, na novinarsku konstataciju – da Evropa zahtijeva da pravosudni organi u Crnoj Gori konačno krenu u rješavanje problema
neriješenih ubistava – predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je odgovorio da su neriješena ubistva prioritet organa otkrivanja, a kada dođe do postupka i pravosudnih organa. Vujanović je u januaru 2009. bio ubijeđen da postoji puna posvećenost Uprave policije da na tim predmetima radi. Bio je uvjeren da postoji ,,maksimalno raspoloženje da se otkriju svi oni dokazi koji bi obezbijedili krivičnu prijavu, a nakon toga da će se u toku krivičnog postupka dati puna urgentnost i ažurnost tim predmetima”.

Prođe još jedna godina. Nasilnici haraju Crnom Gorom.

Monitor

“Maslinjake su oduzeli 1997. godine za izgradnju vojne baze i prevarili nas. Sada hoće da ih daju pod zakup nekoj engleskoj kompaniji koja nam poručuje da ćemo zajedno proizvoditi maslinovo ulje. Gdje ste čuli da se Englezi bave tim poslom”, pitao je Đakonović.

On je negirao tvrdnje odbornika DPS-a Ljuiđa Skrelje na nedavnoj Skupštini daje za svoje imanje uzeo 5-6 puta više novca od komšija.

Jedan od organizatora protesta, Džemal Perović, ponudio je vlastima maslinovu grančicu. “To je grančica mira koja se na kućnom pragu ostavlja onima koji idu u rat ili planiraju da počine neko zlodjelo i tako im se daje dovoljno vremena da odustanu od tog nauma. I mi njima danas kažemo da odustanu od nauma i poručujemo da ne rade protiv istine, pravde i građana”, kazao je Perović.

“Ništa neće ostati sakriveno! Svi mi ostavljamo tragove. Neko, tj. mi, potpise na peticijama, razne vidove otpora i protesta a oni potpise na ugovorima sa otimačima, plačkašima i hajducima! Kojima se bliži kraj!”, dodao je Perović.

On je podsjetio na predizbomo obećanje o vraćanju maslina i čuvanju istorije, kulture i tradicije grada. “Šta se desilo u međuvremenu. Da li vam je neko nešto dao, ponudio ili prijetio. Sve ćete to morati da kažete građanima ako ne sada, jednog dana sigurno. Ništa neće ostati skriveno”, poručio je Perović. On je pitao predstavnike lokalne vlasti čije interese sada zastupaju i poručio im da neće moći da pobjegnu od odgovornosti sakrivajući se iza tuđih imena.

Osim Đakonovića i Perovića, na skupu koji su organizovali Udruženje maslinara i grupa NVO, govorili su i poglavari i predstavnici sve tri vjerske zajednice koje takođe traže povraćaj imovine u Valdanosu.

Vijesti, Dnmn

Univerzitet je ostao zatvoren u svom mraku, u ignoranciji koja priliči onima koji ništa ne znaju do čuvati kožne fotelje i svježe preuzete položaje, sa sjenkama koje je trebalo da plaše osvješćivanje. Izostala je samokritičnost i kritičnost u odnosu na realnost. Izostala je odgovornost za učinjeno i neučinjeno.

Tada se dalo zaključiti da je današnja korumpirana univerzitetska „svijest i savjest“ kupljena sitnim privilegijama, proizvodnjom magistarskih i doktorskih znanja i zvanja, koja nisu prešla granice sopstvenog grada a kamo li prošla elementarne procedure i verifikaciju da bi se mogla postaviti kao proizvođač znanja i kadra. Puštena je tišina kao mrtvački pokrov. Ocvali kadrovici sa strane, prepisivački akademci, sumnjivi profiteri na doktorska zvanja jer se u svojim sredinama nisu mogli izboriti sa konkurencijom, preuzeli su položaje – i potkopali i poremetili proizvodnju znanja u proizvodnju nekvalitetnih profesionalnih biografija koje neće preuzeti odgovornost za razvoj kadra za proizvodnju naučne i svake budućnosti.

Prije će biti da se dešava ukidanje proizvodnje nauke i znanja, i države bez kvalitetnih stručnjaka. To i jeste najgori kraj – ukidanje budućnosti. Bio je to, i ostao, pokrov nauke, politike, strategija prevladavanja, prikazivanja i pravljenja neprijatelja. Takvo stanje je u kulturi. Takvo stanje je u ekonomiji. Takvo stanje je u politici. Slažem se sa tobom. Nepokorenost i neposlušnost današnjem korumpiranom sistemu u svakom smislu i jesu najbolji način da se sačuva duh i misao.

Opšte stanje ćutanja i povlačenje pred siledžijstvom, od ukidanja časova univerzitetskom profesoru sa legitimitetom međunarodnih naučnih institucija do indiferentnog i arogantnog prolaska politički odgovornih pored štrajkačica u Bijelom Polju i svim gradovima Crne Gore, uprkos dubokom jazu između sirotinje koja je sve veća i manjine bogatih koji nas drže taocima, pokazuje da se scenarij ponavlja i odigrava uz podršku bjelosvjetskim, beskrupuloznim i nemoćnim politikama koje od nas traže topovsko meso tamo gdje njihova djeca neće ići, do suglasja sa našim dželatima u sitnim privilegijama i javašluku koji čini našu realnost. Tako da nam mogu pričati svoje ljubavne štorije o našim liderima, i lamentirati nad sopstvenim ambicijama koje nisu mogli ostvariti u svojim uređenim sistemima, jer ih tamo kontrolišu i država i vlast i javno mnjenje. Ovdje je početak priče i razlog ovom pismu.

Ukidanje prava na rad sve većem broju ljudi od radnika do profesora, uništavanje profesija, proizvodnja haosa i nereda ostavljanjem bez elementarnih uslova za život sve većeg broja ljudi i medijsko slikanje sa crvenim tepisima negativnih junaka ove priče, kolorisanje realnosti na način onih koji su se snašli i devijacija razvoja mladih koji uče silu „sada i ovdje bez odlaganja“ ginući na drumovima, ubijajući se i dilujući narkotike je samo kap kolateralne štete koju je proizvela vlast koju podržavaju na svakom mjestu kadrovici kupljeni sitnom privilegijom.

Ili se tabaju po kafanama. Zato se ukida posao onom koji je svoje znanje i zvanje stekao na nekom drugom mjestu mnogo legitiminijem za naobrazbu.

Zato se našoj djeci ukida mogućnost da ga takvi profesori osposobljavaju i spremaju za društveno značajan rad na napretku. Zato se ovdje obračunavaju jer ne mogu da podnesu, da izdrže prepoznavanje kvaliteta tih istih mladih ljudi koji žele da autentično i nezavisno jednog dana zauzmu svoje mjesto u društvenom razvoju.

Bez obzira na sve rečeno, dobro je da si tu. Za sve nas je dobro da nam se svi slični dese. Ono nad čim nikada niko, pa i ovi dželati nisu ništa mogli bila je nada, radost i igra bio je posljednji potez da se mediokriteti uvijek vrate u svoje jazbine, kao virus kuge koji ugiba u mrazu.

Petog decembra 2009. na Trgu slobode u Podgorici, bez prisustva medija, poslata je poruka koja je stigla na pravo mjesto – NEĆE BITI LAKO SA NAMA.

MI NEĆEMO ODUSTATI. Za to vrijeme mediji će morati da se suoče sa sopstvenom umiješanošću i odgovornošću za izostavljanje i obmanjivanje javnosti Crne Gore. Nisu bili tog dana na trgu – kao što ih nema trinaest mjeseci na trgu u Bijelom Polju, gdje radnice LENKE i PRVE PETOLJETKE ŠTRAJKUJU tražeći svoje pravo na rad, na zaradu, tražeći oživljavanje fabrika koje su u bescjenje prodate među kumovima i prijateljima. Nema ih bilo gdje gdje štrajkuju radnici/ce u Crnoj Gori. Rade ono isto što su radili devedesetih – komponuju, režu, selektuju, biraju ono što im se kaže. U spotu povodom 65 godina RTCG – nabrojani su uspjesi ( mislim na brojne ljude koji su stvarali medije u Crnoj Gori sa dostojanstvenim biografijama), ali nije bilo kritički postavljenog pitanja – DEVEDESETIH SMO PALI NA ISPITU. Da je to artikulisano znala bih da je neko postavio pitanje odgovornosti. I da smo krenuli u nekom drugom pravcu!

Petog decembra su žene koje su bile zajedno na Trgu postavile novi zahtjev društvu – TRAŽIMO KORAK NAPRIJED. Svi moraju da nauče. Moraće da urade nešto više. I ne plaši mene manjina. Kada je manjina u pitanju ne radi se o broju već o izvoru drugačijeg mišljenja koje je od vitalnog značaja za jednu zajednicu. U tom smisilu Filipe, ja sam tako čula i tvoj glas. Patnja zbog gladi je dobrodošla, patnja zbog ideja je jeres.

I to je dobro. IMA NADE. Budi najbolje što možeš.

Vijesti

“Pretpostavljam da se interesujete za to jer je Skadar blizu Crne Gore. Alternativni izvori energije su nešto o čemu se mora voditi računa”, rekla je Breguova za podgoričke Vijesti.

Prema njenim riječima, nije problem nuklearna energija, već bezbjednost i standardi u toj oblasti koje određena zemlja mora da slijedi.

“Ako se držite striktno pravila o bezbijednosti, onda ne postoji opasnost”, ocijenila je Breguova.

Ona je podsjetila da nuklearna postrojenja postoje u Parizu, ili u Sloveniji što nije daleko, dodajući da ona mogu biti “alternativa sve dok je bezbijedno”.

“To je bio predmet rasprave sa Italijom koja bi možda mogla biti koinvestitor. Mora se imati u vidu da se nuklearna elektrana ne može izgraditi u roku kraćem od pet do deset godina”, rekla je Bregu.

Ona tvrdi da će do tada biti uspostavljene i nove tehnologije, koje će biti bezbjednije.

PCnen

*Ispitivanje američkog agenta obavljeno je 1. maja 2008. godine, a u skladu sa propisima u SAD, objelodanjeno je juče*Koledž sinoć u izjavi za naš list potvrdio da su američke službe pomogle OLAF-u i italijanskom pravosuđu u procesu za šverc duvana*

Obrazlažući ocjene iz svog svjedočenja, Koledž je sinoć u izjavi za “Dan” saopštio da je činjenica da je posao sa švercom duvana postao predmet pažnje javnosti. – To je pomoglo da te međunarodne korporacije, šta god da su radile ili nijesu radile, zauzmu drugačiji stav, a potom su se duvanski proizvodi sa Balkana u Italiju upućivali legalnim kanalima. Što se Đukanovića tiče, na osnovu istraživanja i medijskih podataka, svjedočenja koja su se protiv njega pojavljivala u Italiji, sigurno nijesu bila izmišljena ili lažna. Ne, imala su suštinu. Takođe, Vlada SAD, preko svojih službi, sarađivala je sa OLAF-om (agencijom EU), ali i italijanskim pravosudnim vlastima u ovim istragama – saopštio nam je Koledž. Američki agent je pred Kongresom iznio i tvrdnju da je posao sa švercom duvana od sredine 90-ih godina, u jednom trenutku, pomagala i kolumbijska narko-mafija, koja je, po njegovoj ocjeni, Evropu vidjela kao novu dobru destinaciju za biznis sa narkoticima. – Već 1999. godine, italijanska Komisija za borbu protiv mafije identifikovala je Albaniju kao važnu tranzitnu zonu za šverc duvana u Italiju, a i neke zemalje Bliskog istoka. Međutim, izvještaji od nekoliko izvora potvrđuju da je premijer Crne Gore Milo Đukanović obezbijedio pravo na šverc nekolicini ljudi, u zamjenu za ozbiljan novčani iznos – tvrdi Džon Koledž, a tekst njegovog svjedočenja može se naći na zvaničnoj internet prezentaciji američkog Kongresa.
Ističe se da je Džon Koledž svjedočio maja prošle godine, ali da je shodno pravilima, sada moguće javno objaviti ono što je rekao. Inače, svjedočenje ovog agenta američke carine odnosi se na rad Potkomiteta za kriminal, terorizam i unutrašnju bezbjednost u Kongresu SAD. Razlog zbog čega je Kongres zatražio Koledžovu izjavu je, kako se navodi, bavljenje fenomenom nezakonite trgovine duvanom u svjetlu donošenja posebnog zakona koji je trebalo te 2008. da reguliše nezakonitu trgovinu duvanskim proizvodima na teritoriji SAD. Ovaj američki agent je, inače, ekspert za tu kriminalnu djelatnost, koju istražuje oko 30 godina. Od 1999. do 2002. godine, u carinskoj službi SAD, rukovodio je sistemom “Međunarodni program za šverc duvana”, čiji je jedan od tvoraca.
Članovima Potkomiteta Kongresa za kriminal, terorizam i unutrašnju bezbjednost, Koledž je 1. maja 2008. godine kazao da je duvan koji je švercovan preko Crne Gore i drugih balkanskih zemalja poticao određenim dijelom i od američkih kompanija, koje su, tvrdi, bile svjesne da posao dobija kriminalnu dimenziju kada cigarete dođu na Balkan.
- Đukanovića je kao ključnog čovjeka šverca duvana označio lider posla sa krijumčarenjem cigareta na italijanskoj strani, sa vezama pri Kamori, mafiji iz Napulja, koji je pred italijanskim sudom tvrdio da je lično pregovarao o pravu na šverc duvana sa Milom Đukanovićem – kazao je Koledž, koji, ipak, nije konkretizovao ko je svjedok protiv Đukanovića u Italiji.
On je podsjetio da je Đukanović u februaru 2008. opet izabran za premijera, što mu daje pravo na imunitet od krivičnog gonjenja.
- Region Balkana je odavno duboko uključen u šverc duvana i istrage o tim nezakonitim poslovima počele su još 90-ih godina. U junu 2007. godine, mediji su javili da je jedna istraga završena i da će Milo Đukanović, ali i nekoliko drugih ljudi, biti optuženi za šverc duvana i pranje novca od 1994. do 2002. godine (rezultirala je procesom, ali ne za Đukanovića, kojeg štiti imunitet, prim. M.V.). Situacija na Balkanu nije imala uticaj samo na Evropu, već i na SAD jer su neke od švercovanih cigareta proizvedene u Americi, i tako je i dio profita od šverca opran na američkoj teritoriji. Zato je korupcija na visokom nivou razlog za ozbiljnu zabrinutost u svim državama – konstatovao je Džon Koledž.
On naglašava da je šverc duvana bio prisutan i tokom postojanja SFRJ, ali u mnogo manjoj formi, i da je italijanska mafija iskoristila nestabilnost koja nastaje padom komunizma da bi uspostavila svoje poslove, prevashodno sa krijumčarenjem duvana.
- U izvještaju koji su sačinili italijanski pravosudni organi kaže se da je Milo Đukanović bio apsolutno svjestan svega što se dešavalo u Crnoj Gori, kao i posljedica koje to ima po Italiju i druge zemlje EU. “Svega je bio svjestan, jer je u to bio uključen i imao je direktan interes. Dijelio je dobit od šverca duvana koje je vodio italijanski organizovani kriminal. Njegova pohlepa za bogatstvom ga je i priključila tom udruženju. Išao je toliko da je osigurao zaštitu bjeguncima od italijanskog pravosuđa, zanemarujući osnovne pravne norme. To je činio kroz aparat državne bezbjednosti u Crnoj Gori”. Ove konstatacije sadrži italijanski izvještaj o švercu duvana – ocijenio je Koledž.
Objasnio je da kada su luke u Maroku stavljene pod veoma strogu kontrolu, 1961. godine, posao sa krijumčarenjem duvana koji se tamo odvijao decenijama, počinje da se seli na teritoriju SFRJ i Albaniju.
- Ta relokacija posla bila je dobra vijest za Kamoru, mafiju iz Napulja, koja je počela kontrolu na italijanskom tlu. Kako je početkom 90-ih došlo do raspada SFRJ i promjena u tom dijelu Evrope, Kamora i druge kriminalne grupe svoje poduhvate otpočele su u regionu Balkana – rekao je Koledž.
Da posao sa duvanom u Crnoj Gori i na Balkanu tokom 90-ih nije bio vezan samo za crnogorske i mafijaške organizacije iz Italije, potvrđuje Koledž, saopštavajući da su u ovaj posao bile u uključene internacionalne strukture koje su vrlo dobro poznate javnosti u SAD.
- Nekoliko struktura italijanske mafije, ruski kriminalci, japanske i kineske mreže, ali i kolumbijski narko-trafikanti, jesu, ili su bili uključeni u posao sa švercom duvana u Evropi i na Balkanu, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. Osim što su proizvodile lažne cigarete, ili ih proizvodile bez licence, a potom ih krijumčarile, kriminalne strukture su koristile duvan kao sredstvo za pranje novca. U Evropi, neke od tih šema su prepoznate kao Karusel prevara – duvan se koristi da bi se oprala ogromna zarada od šverca kokaina i drugih droga. To je detaljno opisao izvještaj Radne grupe za finansijske akcije (FATF), objavljen u junu 2006. godine. Ove organizacije djeluju zahvaljujući korupciji i zastrašivanju, i nemaju nikakav problem da koriste nasilje kao način da ostvare poslovne ciljeve – istakao je Koledž.
On se maja prošle godine, kao i dio američke javnosti, založio da se posebnim zakonom riješi pitanje šverca duvana na teritoriji SAD.
M.VEŠOVIĆ

Finansirali terorizam
U Evropi je, kako pojašnjava Džon Koledž, posljednjih decenija postojalo niz terorističkih organizacija koje su švercovale cigarete da bi finansirale svoje aktivnosti.
- To su prevashodno Prava Irska republikanska armija, ali i Radnička partija Kurdistana (PKK). U SAD, vidjeli smo da se švercom duvana bavio islamistički Hezbolah, dok je PKK imala veze sa trgovinom duvanom iz Evrope u Irak, gdje su članovi porodice Sadama Huseina imali monopol nad ovom djelatnošću – izjavio je Koledž.

Ekspert
Koledž je saopštio da je mišljenje o švercu duvana koje iznosi članovima Kongresa SAD samo njegovo, zasnovano na više od 30 godina rada na sprečavanju međunarodnog kriminala.
- Imam više od 20 godina iskustva u radu carinske službe, a 14 godina sam proveo na analizi primjene propisa SAD koji se tiču šverca cigareta i transnacionalnog organizovanog kriminala. Moj iskaz se tiče pozadine šverca duvana u SAD i svijetu, uz napomenu da je američka teritorija više od 50 godina izvor i tranzit za švercovane cigarete – kazao je članovima Kongresa SAD Džon Koledž.

Balkan je međunarodni problem
Šeme koje su za šverc duvana postojale ili postoje u SAD i na Balkanu, po ocjeni Džona Koledža, ilustruju tri od mnogo više scenarija, koji uključuju organizovani kriminal i korupciju u vladama na Balkanu.
- Ovo su pitanja koja se direktno tiču bezbjednosti i interesa SAD, ali i naših prijatelja i saveznika. Kriminalna aktivnost povezana sa švercom duvana nije benigna. Mafijaške i terorističke strukture uključene u ovu aktivnost zarađuju veliki novac od trgovine duvanom, koji koriste za lične interese, ali i za terorističke aktivnosti. Naime, na sprečavanju ove pojave se dosad nije mnogo radilo jer se ova vrsta kriminala posmatrala “kao problem onog tamo čovjeka”. Ali, kako je vrijeme prolazilo, mislim i da je sazrelo shvatanje da je transnacionalni organizovani kriminal problem svakog čovjek, a odgovornost za njegovo rješavanje imaju sve države – rekao je Koledž.

Premijer demantovao umiješanost
Predsjednik Vlade Milo Đukanović demantovao je u više navrata ličnu i umiješanost institucija države Crne Gore u međunarodni šverc duvana.
Premijer je tvrdio da apsolutno nije imao nikakvu vezu sa italijanskim organizovanim kriminalom, kao i da nije tačno da ima novac na računima inostranih banaka.
- Ne može biti riječi ni o kakvoj odgovornosti crnogorske vlade ili njenog premijera. Vlada je radila posao u skladu sa propisima tadašnje zajedničke države Jugoslavije, i iz tog posla uprihodila svaki cent u svoj trezor, što je Crnoj Gori pomoglo da preživi. Je li ko pojedinačno iz Crne Gore ili Italije u tom poslu činio nešto nezakonito, to neka ocijene mjerodavne institucije – izjavio je Đukanović za “Večernji list” početkom ove godine.

Dan

A zašto ga ti tako voliš? (dobijao sam u vremenu idući korak nazad).
To je moj preśednik – viknuo je…
Nije – uzvratio sam – preśednik je Filip…
Ne seri – dreknuo je… (napravio sam drugi korak nazad – što mi je bilo dovoljno…)
Vidiš – rekao sam – u mojoj ruci je pištolj. Metak je u cijev…
Ćutao je…
Ovo u drugoj ruci je sprej – paralizator… Biraj…
Ćutao je…
Oboje nosim zbog tebe, ali ih ne upotrebljavam zbog sebe (uff – zakomlikovao sam mu…)… Ne ćeraj… da biram između tebe i sebe…
Bez riječi je otišao.

Znao sam… tu je da me zaplaši… da je htio uzalud bi bilo da sam imao i kalašnjikov… Što ih je to zaboljelo??? … „Germanski dinosaurus preko fašističke Hrvatske„ (M. Đukanović 1991 – intervju). Možda su pomislili da sam znao da će Milo kod Pape, a papa je Njemac… Smrznuo sam se…
Ne, ne, ne – ne šalje njih gospodin Đukanović – pomislio sam. Oni su poslali njega! Oni su ga poslali i kod Pape…
Kada sam se „odmrznuo“ počeo sam da se smijem.
Đukanović kod PAPE – to je povod za ovo pisanje… a uvod… ako zaboravite uvod – uvod neće zaboraviti vas.

Ovako: Prvo – Tomson pa Tadić (drugi put) pa Milo…
Tomson je mnogo pjevao o jamama, a Milo volio jednu Jami koja pjeva… Tadić reče (politika 15.11.2009.): Ми се истовремено сусрећемо са питањима која имају посебан значај када је на дневном реду идентитет народа, хришћанско присуство на простору југоисточне Европе и екуменски дијалог између Католичке и Православне цркве”, на конференцији за новинаре након сусрета.
Interesantno – Niš 2013. godina… Da proslavimo Milanski edikt… Sa novim moračaninom na čelu SPC…
Milo je priznao Kosovo, a Vatikan nije.
Tadić reče: „Нагласио сам посебан значај Косова као изворишта српске државности и културе и као једног простора на коме су изграђени сви хришћански споменици који дефинишу идентитет Србије и значајан део хришћанског идентитета српског народа”.
Milo o ovome ništa ne reče… Možda i Milo i Papa čekaju odluku suda?
Da li je onda ovaj susret sa Papom vid pritiska na sudove nekih zemalja? Ne – što se tiče Kosova… eh da je papa Jovan Pavle živ…

Milo je ateista, ali poljubi ruku (“posa je posa“)… ali odakle onda kod pape? Papa je vjerovatno znao koliko je Milu sveta stolica pa ga je zato “Sveta stolica” pozvala… A može i ovako (zamišljam saopštenje): Gospodin Đukanović se zahvaljuje ambasadoru malteških vitezova i advokatu Tućilu što mu je ovim susretom udaljio član 414 italijanskog krivičnog zakona i noćnu moru od 40 godina zatvora. Zahvaljujem se i ambasadoru i malteškom vitezu gospodinu Sbutegi kao i “prvom među jednakima“ gospodinu Amfilohiju Radoviću…

“Ovaj susret je čudo“. Prenose državni mediji… A čudo je – kada ti neko nešto ispriča – ti mu vjeruješ, a znaš da nije istina.

Iskreno,
Miško Đukić

Dnmn

Radulović – Zašto si stavio naslov da PzP izlazi na izbore u Podgorici?
Kajošević – Nijesam ja, već Neđo Rudović.
Radulović – Da li sam ja tebi rekao takav stav?
Kajošević – Nijeste.
Radulović – Da li si pročitao takav moj stav na našem sajtu?
Kajošević – Nijesam.
Radulović – Da li si znao da je to atak na moju ličnost, odnose u PzP i opoziciji i rezultate izbora u Mojkovcu?
Kajošević – Jesam, to sam rekao i Neđu Rudoviću.

Gospodo, desilo se isto što se dešavalo u vremenu mogućeg formiranja Demokratskog fronta u ljeto 2008., kada sam kao autor prve verzije političke i programske platforme iz „pouzdanih izvora“ bio etiketiran kao srpski nacionalista, zatim za vrijeme „dešavanja“ u PzP, puno neargumentovanih komentara za vrijeme i odmah poslije poslednjih parlamentarnih izbora. Uzalud su bili moji demanti koje nijesu željeli da objave.

Očito, po meni, finansijsko-medijska grupacija, čiji je član i vlasnik „Vijesti“, ima političkih ambicija, ali ne i snage i odlučnosti, da to formalizuju osnivanjem političke partije, te djeluju na ovaj način. U važnom momentu, kao što je to bilo nekoliko dana pred izbore u Mojkovcu i dolaženja do modela smjene režima, iznesu svoje „viđenje“, na kojem se, zatim, kao konstanta gradi cijela priča. A njihovo „viđenje“ i „platforma“ je, ubijeđen sam, „treći put“ i nova kovanica „demokratski režim“, kojeg bi činili „čisti“ dio DPS-a i neke opozicione partije.

Ja sam, a siguran sam i cio PzP, čvrsto na stanovištvu da sav DPS mora u opoziciju i na reviziju, a D.F., kojeg bi činili opozicija, NVO i eksponirane ličnosti, je najefikasna snaga u njihovoj smjeni. Da ne bi bilo nedoumice kada je u pitanju bojkot ili učestvovanje na sledećim lokalnim izborima u Podgorici, po meni, to treba da bude konsenzusna odluka svih političkih opozicionih partija, koje bi uvažile specifičnosti Podgorice i uslove koji će tada biti, a sve u funkciji jačanja opšteg zahtjeva za prijevremenim parlamentarnim izborima, bilo da se radi o građanima Crne Gore ili međunarodnim faktorima. Vremena pred nama su sa sve manje mogućnosti, te političke odluke moraju biti promišljenje.

Zato sam vam i saopštio moje novo iskustvo sa „Vijestima“.

promjene.org

Vijesti

Lider Predrag Popović je nakon poništenja prvog izbornog roka bio rezervisan i u izjavi za „Pobjedu” naglasio da će se prikloniti stavovima ostatka opozicije, bez obzira što su do tada narodnjaci figurirali kao pouzdan koalicioni partner Socijalističkoj narodnoj partiji. Doduše, Popović je još dodao da će konačnu odluku donijeti Opštinski odbor na čelu sa Jovanom Markušem, a on je ustvrdio da će, ipak, konačnu odluku donijeti Centrala iz Podgorice. Iz Pokreta za promjene i Nove srpske demokratije nema nikakvih signala koji bi upućivali na eventualnu promjenu tvrdog stava o bojkotu, ali neki glasovi članova i simpatizera Medojevićeve stranke zabrinuto upozoravaju svog lidera da bi bojkot mogao označiti i početak kraja postojanja Pokreta za promjene na Cetinju.

Svjesni te činjenice, razmišljanja u Liberalnoj partiji bitno su drugačija. Predsjednik Andrija Popović, sa potpredsjednikom Milom Radonjićem, inače Cetinjaninom, bivšim fudbalerom „Lovćena” i uglednim biznismenom, nastojao je još ranije da objedini makar dio opozicionog jezgra u prijestonici, na platformi bliskoj političkim organizacijama, poput Građanske partije Krsta Pavićevića, Demokratskog centra dr Nebojše Batrićevića i novoformirane strane Branka Banje Kaluđerovića. Da od takve ideje još nije odustao, Popović je potvrdio i „Pobjedi”:

- Razgovora je bilo i uoči prvog, pa zatim poništenog roka za izbore na Cetinju, a naš cilj je bio i ostao da objedinimo partije građanske orijentacije koje bi mogle biti sasvim realna alternativa aktuelnoj vlasti. Ideja o jedinstvenoj listi mogla bi, po našem mišljenju, biti sasvim prihvatljiva za Građansku partiju, Demokratski centar, Liberalnu partiju i novu stranku gospodina Kaluđerovića, jer su upravo to grupacije čija politička prošlost nije opterećujuća po bilo kom osnovu.

Popović nagovještava da bi novi početak razgovora mogao uslijediti uskoro, a o ozbiljnosti ovog političkog poduhvata simbolično svjedoči i činjenica da će Liberalna partija u prijestonici zakupiti i odgovarajuće prostorije, bez kojih su ostali poslije prethodnih parlamentarnih izbora. Uz tvrdnju da je veoma čvrsto aktivističko jezgro očuvano u cjelosti, Popović je uvjeren u uspjeh ove političke misije.

- Mislim da su na Cetinju sazreli uslovi za bitno drugačiju kompoziciju vlasti i to je prava prilika za nove političke snage bez bilo kakvih hipoteka – kaže on dodajući da su sva prethodna iskustva pokazala da bojkot izbora nije dobar model opozicionom suprotstavljanju vladajućim partijama. Naprotiv, on ih dodatno slabi, posebno na lokalnim nivoima, a organizacioni temelji se urušavaju, pa samim tim i entuzijazam članova i simpatizera da prate takvu politiku.

U kojoj mjeri će Popoviću koristiti činjenica da na izbore neće ni cetinjski liberali, iako su u ovom parlamentarnom sazivu, uz DPS, najjača stranka, a do kraja 2004. godine koaliciono su vladali prijestonicom, teško je pretpostaviti, ali tu vrstu političke energije poželjela bi svaka politička organizacija u Crnoj Gori. S druge strane, i izvjesni znaci neodobravanja bojkota prijestoničkih izbora dijela pristalica Pokreta za promjene, mogli bi dodatno ojačati poziciju Popovićeve partije, pa samim tim i njegovu ideju o jedinstvenoj listi partija i stranaka građanske orijentacije učiniti relevantnom. U tom poslu neće mu smetati ni jedna od takozvanih nacionalnih stranaka bez obzira hoće li ili ne učestvovati na izborima 7. februara. Neće mu nauditi ni sasvim izvjesno učešće Socijalističke narodne partije, bez obzira hoće li na istoj listi biti i Narodna stranka, jer jednostavno taj dio biračkog tijela na Cetinju nikada nije bio sklon bilo kome i bilo čemu, što bi makar i podsjećalo na liberale.

Popovićev prostor i pored mnogih nepoznanica i specifičnosti „po cetinjski”, nije, međutim, zanemarljiv. Naravno, ukoliko osigura saglasnost potencijalnih partnera i uvjeri ih da bi 7. februara 2010.godine mogao biti dobar dan za dobar početak stvaranja realne političke alternative.

Pobjeda

Berluskonija je snažno udario nepoznati muškarac, posle čega se premijer Italije srušio na zemlju obliven krvlju. Napadač star između 30 i 40 godina je, prema izjavama svedoka, u ruci držao metalni predmet. On je odmah uhapšen i prebačen u policijsku stanicu.

Berluskonijevi saradnici su pomogli premijeru da se pridigne, posle čega je ubačen u auto i prebačen u bolnicu. Prema nekim izveštajima Berluskoni je na kratko bio bez svesti posle udarca, a svedoci su izjavili da je bio potpuno dezorijentisan kada je ustao.

Incident se dogodio pored Berluskonijevog automobila, dok je davao autograme. Nakon udarca i brze reakcije obezbeđenja on je ubačen u vozilo, ali je brzo izašao kako bi pokazao da nije ozbiljnije povređen. Nakon desetak sekundi u kojima je Berluskoni izgledao prilično uzdrmano, a njegovi saradnici pokušavali da zaklone od kamera, ipak je seo u automobil i krenuo ka bolnici.
Predstavnik za štampu kabineta predsednika vlade nije želeo da komentariše incident.

“Korijere dela Sera” javlja da je osim Berluskonijevih pristalica, njegov govor slušala i grupa koja je uzvikivala pogrdne parole i zviždala.

Napadač na Berluskonja, Masimo Tartalja (Izvor)

“Oni hoće da me predstave kao čudovište, ali mislim da ja to nisam – prvo zato što sam lep, a drugo zato što sam sasvim pristojan čovek”, rekao je Berluskoni tokom govora.

***

(Beta) – Italijanski premijer Silvio Berluskoni povređen je kada ga je, nakon izbornog skupa u Milanu, udario jedan čovek koji je odmah uhapšen, javili su italijanski mediji.

Prema izjavama očevidaca na koje se poziva agencija Ansa, šef italijanske vlade posrnuo je posle udarca, a njegovi pratioci su ga okrvavljenog odmah automobilom prebacili u bolnicu. Kako se saznaje iz bolničkih izvora, iako se, po svemu sudeći, ne radi o ozbiljnijim povredama, Berluskoni (73) će ostati u bolnici 24 časa na posmatranju.

Kako je izjavio jedan očevidac informativnoj TV stanici Skaj TG-24, napadač je udario pravo u lice Berluskonija, kome se videla krv oko usta.

Na početku izbornog mitinga, grupa od desetak ljudi izviždala je Berluskonija nazivajući ga „lakrdijašem”, na šta im je premijer više puta uzvratio „Sram vas bilo!”.

Došlo je do koškanja između te grupe demonstranata i pripadnika Berluskonijevog obezbeđenja, pa je intervenisala i policija. Za sada se, međutim, ne zna da li je napadač na premijera bio iz te grupe demonstranata.

Silvija Berluskonija već je jednom pre nekoliko godina u Rimu napao jedan mladić koji mu je naneo povredu glave gađajući ga stativom fotoaparata.

Blic, Beta, youtube

“To sredstvo je 2000. godine uspješno koristila DPS i ono im je pomoglo čak i da bez neposrednih saveznih izbora preuzmu vlast u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora 2003. godine”, rekao je Mandić. On je kazao da je to sredstvo dalo ključni doprinos ostvarenju “političkog cilja Mila Đukanovića – uspostavljanje privatne porodične države”.

“Zamislite jednu vrlo plastičnu situaciju u kojoj se DPS jedina nalazi na nekoj izbornoj listi. Tada DPS nesmetano može da izvadi izborne kate i bori se sa zamišljenim protivnikom”, rekao je on. Mandić smatra da bi nakon takvih »izbora« vrlo brzo doputovali predstavnici međunarodne zajednice, koji bi ultimativno tražili od “diktatora da oslobodi zarobljenu državu”.

On je ocijenio da je pravilna upotreba bojkota izbora, kao sredstva pomoću koga može nešto da se postigne, dala dobre rezultate u svakoj zemlji gdje je opozicija primjenjivala.

“Uspješan bojkot izbornog procesa u Kotoru predstavljao je početak snažnog pritiska na vlast da pristane na demokratizaciju izbornog procesa. Nažalost, taj pritisak je kratko trajao, jer već na narednim izborima, u Mojkovcu, nijesmo imali jedinstvenu opozicionu akciju”, rekao je on.

Mandić je kazao da je da je, kao i mnogo puta do sada, vlast i na tim izborima upotrijebila “nedemokratska sredstva političku policiju, organizovani kriminal, državni aparat, prljavi novac”.

“Vlast je gotovo ukinula zakonsko finansiranje opozicionih stranaka, a istovremeno u mjestima gdje se vrše izbori glavni politički argument je vidno istaknuta reklama za blagajnu DPS”, rekao je Mandić.

On je podsjetio da se nakon žabljačkih izbora opozicija dogovorila da ubuduće ne daje legitmitet takvim »pobjedama« DPS-a. “Zašto bismo mi učestvovali na izborima koji nijesu slobodni i pošteni”.

“Cilj koji smo zacrtali dogovorom o neučestvovanju na izborima je da se izborimo za fer i demokratske izborne uslove”, rekao je on.

Mandić je kazao da izbori u Mojkovcu nijesu bili slobodni i da tu činjenicu opozicija treba da konstatuje.

“Vlast ima veliki interes da nas ubijedi da izbori nijesu namješteni i da u izbornim pravilima ne treba ništa mijenjati. Takvu »istinu« spremna je svuda da brani jer od tih »pravila« zavisi njen opstanak”, smatra Mandić.

Upitan koliko je realno da opozicija nastupa jedinstveno i u narednom periodu, Mandić je rekao da je opozicija obavezna da usaglašavamo poteze i da se ponaša, prije svega, ozbiljno.

“NOVA će u potpunosti ispoštovati ranije donijete odluke i neće učestvovati na izborima na Cetinju. Ne pristajemo na ulogu dekora koju je opoziciji namijenio DPS”, rekao je on.

Mandić je podsjetio na “relevantno ispitavanje javnog mnjenja” u kome je na Žabljaku konstatovana sigurna pobjeda opozicionog kandidata i to u prvom krugu.

On je rekao da je to istraživanje imalo snažno uporište i u ličnosti opozicionog kandidata, koji je u odnosu na konkurenciju bio nesumnjivi politički autoritet i apsolutni favorit.

“Međutim, kada su se prebrojali glasovi, on je mnogo zaostao za kandidatom DPS-a. Nepošteno bi danas bilo taj poraz opozicije pripisati neznanju ili nesposobnosti našeg kandidata”, rekao je on.

Mandić je kazao da treba biti pošten i javno saopštiti da je pobijedio kandidat iza koga je stajala “dobro reklamirana blagajna DPS-a i čitav set nedozvoljenih sredstava”.

“Dakle, izbori nijesu bili ravnopravni pa samim tim ni slobodni. Izbori u Mojkovcu su bili repriza izbora na Žabljaku. Ništa manje nijesu zloupotrebljavani državni resursi i korištene usluge organizovanog kriminala”, smatra on.

Mandić je rekao da mu naivno djeluju oni opozicioni političari koji kažu da je trebalo učestvovati na tim izborima jer je pobjeda bila sigurna.

“Strah me je da neko pokušava opoziciji nametnuti dosad nepoznatu stranu sagledavanja pobjeda i umjesto relalnog nametnuti apstraktno sagledavanje situacije”, kazao je on.

Mandić je ocijenio da je obaveza opozicije da obezbijedi demokratske i fer uslove za sve buduće izborne procese i da od njene istrajnosti i jedinstvenog nastupa zavisi da li će doći do tog cilja.

“Međutim, ukoliko u svaki izborni ciklus dio opozicije bude ulazio kao da je u Crnoj Gori sve u najboljem redu, onda je očigledno da se razlikujemo u viđenju stvarnosti”, rekao je on.

U NOVO-j su, prema njegovim riječima, optimisti da će narednih mjeseci doći do stvaranja određenih pretpostavki da se krene sa mrtve tačke i da i “Crna Gora izađe iz tog začaranog kruga namještenih izbora”.

Mandić je optimista da će opozicija na izborima, koju Crnu Goru očekuju naredne godine nastupati jedinstveno.

“Opozicija je dužna da pronađe formulu jedinstvenog nastupa. Mi moramo raditi zajedno, obraćati se našim biračima i koordinirati buduće poteze. Iskustvo nam govori da unutar opozicije postoje velike razlike, ali, svjesni toga, moramo ići na prevazilaženje tih razlika”, ocijenio je on.

Govoreći o mogućnosti da opozicioni predstavnici napuste i republički i lokalne parlamente i ostale institucije, Mandić je rekao da je NOVA spremna za sve opcije, pa i na one najodlučnije. “To naravno, ne smije biti individualna akcija već stvar dogovora unutar opozicije”.

Mandić je rekao da političari iz NOVE imaju jedno ružno iskustvo nakon prošlogodišnjeg napuštanja Skupštine, u trenutku kada je Vlada priznala nezavisnost Kosova.

“Jedino su sedam od dvanest poslanika tadašnje Srpske liste i poslanik Demokratske srpkse stranke ostali pri postignutom opozicionom dogovoru o napuštanju Skupštine, dok su se svi ostali vratili u parlament. Ne želimo i ne prihvatamo u budućnosti takav odnos”, poručio je Mandić.

Mina

- Međutim, kako stvari stoje, iza njegove odluke stoji samo pečat jednog dijela briselske administracije, kao i jedne antibušovske struje u okviru američkog spoljnopolitičkog i bezbjednosnog aparata – kazao je Kovačević u razgovoru za “Dan”.

Po njegovom mišljenju, treba imati na umu da geostrateški interesi ovih faktora mogu da se kose sa interesima brze i autentične demokratizacije Crne Gore, to jest odlučnog suočavanja sa organizovanim kriminalom i ratnom prošlošću.

- Upravo po ovom pitanju ključnu uloga mora odigrati crnogorska opozicija jer se mora jasno staviti do znanja i Vašingtonu i Briselu da ono što zanima opoziciju nije samo smjena jednog čovjeka, nego i uspostavljanje drugačijeg funkcionisanja političkog sistema u Crnoj Gori. A da bi takav politički sistem zaživio, niko ne smije nekim dogovorom iza zatvorenih vrata dobiti imunitet za ono što je učinio u prošlosti. Crna Gora mora zadržati pravo da u svakom trenutku izvede pred sud one koji su je osiromašili i kriminalizovali – ocijenio je Kovačević.

Kako ističe, povlačenje Mila Đukanovića sa mjesta premijera neće biti toliko dramatično koliko će to biti njegovo povlačenje sa mjesta predsjednika DPS-a – ako po inostranom diktatu do njega dođe.

- Bez Đukanovića DPS će ličiti na santu leda koja se topi. Unutarpartijska borba između najmanje tri frakcije, koja tinja godinama, izaći će na svjetlo dana. Neki analitičari jednu od ovih DPS frakcija nazivaju “zdravim jezgrom” i priželjkuju njeno vezivanje sa dijelom sadašnje opozicije i formiranje nove koalicione vlasti. Ne slažem se s tim. Nema “zdravog jezgra” u patološkoj autoritarnoj strukturi. Jedino što DPS može da postavi na put poštovanja vladavine prava je boravak u opozicionim klupama – saopštio je Kovačević.

Premijer Đukanović najavio je prije nekoliko dana da neće obaviti do kraja šesti mandat na čelu Vlade, već će se, zbog želje da se bavi i drugim stvarima osim politike, povući u najboljem mogućem trenutku.

Da bi obavile uspješno demokratizovanje Crne Gore, i opozicione partije će morati da “očiste” svoje redove od onih koji nose hipoteku ratne prošlosti, smatra Kovačević.

- Sigurno će doći i do konstituisanja novih političkih snaga i faktora. Zajedno sa reformisanom opozicijom, koja neće upasti u zamku “identitetskih pitanja”, one mogu omogućiti da Crna Gora pređe najteži dio puta sopstvenog uobličavanja u evropsku demokratiju – ocijenio je dr Kovačević.

Dan

Iako su mu slike od prethodnog dana pomućene od spreja koji su mu Barovićevi tjelohranitelji prsnuli u oči, advokat je pokušavao da prizove neki detalj, makar nešto kako bi mogao sebi da objasni zašto baš on, zbog čega, zašto su i njega tukli onim već čuvenim palicama, onim za specijalne slučajeve…
- Dan nakon svega potpuno sam siguran da ja ničim, pa ni pogledom nijesam izazvao Barovića da pozove svoje plaćenike da nas tako divljački pretuku u trenutku dok sam pokušao da pojedem prvu kašiku naručene supe. Nikada sa njim nijesam progovorio nijednu riječ – ni građanski, prijateljski, komšijski, poslovno, familijarno, politički niti bilo kako jer on predstavlja neku drugu Crnu Goru, mnogo drugačiju od moje. Tog čovjeka u restoranu čak nijesam ni primijetio sve do trenutka dok sam pomućenog pogleda uočio njegov zadovoljan osmijeh i podignutu ruku, kojom je svojim plaćenicima gestikulirao da je uživao i da su dobro odradili svoj posao – tvrdi Batrićević.

Advokat pretpostavlja da je Baroviću, koji je bio za velikim središnjim stolom restorana sa nekoliko mladih prijateljica, zasmetalo njegovo prisustvo pa je zbog toga naručio momke za specijalne poslove…
- Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji. Druga dvojica, stari oko 23-24 godine držala su im odstupnicu na stepeništu restorana. Ta dvojica su više od 3-4 minuta držali pištolj uperen u glavu Nenezićevom sinu, koji je na prvom spratu “Maše” jeo kolač. Čajovom sinu koji je gledao kako mu besumučno tuku oca prijetili su: “Nemoj ni da pomisliš da kreneš tamo. Nemoj da misliš da ti neću pucati u glavu”. Dok je po nama pljuštalo, samo sam instiktivno pokušavao da se zaštitim od udaraca. Da sam pokušao da pružim neki otpor, sada vjerovatno ne bih pričao sa vama – prisjećao se juče Batrićević.
- Valjda je drugog dana gore, tek sad osjećam šta mi se dogodilo – žalio se advokat, koji još ne vjeruje da su i za njega, bez povoda, naručene specijalne palice.

Njegov brat Goran Batrićević, ljekar i predsjednik Demokratskog centra, reagovao je juče zbog brutalnog napada, a za prebijanje smatra odgovornim premijera.
- Za sve buduće događaje odgovornim smatram premijera Mila Đukanovića koji je proizveo, izgradio i štiti Veselina Barovića – smatra Goran Batrićević
Pretučeni advokat na liječenju će ostati najmanje do ponedjeljka, a juče oko 18 časova iz bolnice je otpušten Časlav Nenezić.
Na liječenju u KC-u ostao je i Veselin Barović (57), kojem je u tuči u restoranu polomljen nos, a ljekari Odjeljenja otorinolaringologije tokom dana vijećali su da li bi trebalo da izvedu manju hiruršku intervenciju.
Ljekarska evidencija o povredama, podlivima, modricama i lomu najbolji je pokazatelj brutalnosti neravnopravne tuče koja se prekjuče oko 18.45 časova dogodila na spratu restorana “Maša”.

Nekoliko očevidaca “Vijestima” je potvrdilo priču advokata Batrićevića, koji je napadnut dok je sjedio u restoranu.
- Vidio sam da je Batrićević nešto razgovarao sa direktorom Morskog dobra Rajkom Barovićem i arhitektom Batom Radulovićem, koji su sjedjeli do njihovog stola. Nijednog trenutka nijesam primijetio da je nešto pričao sa Veskom Barovićem, koji je sa nekoliko djevojaka bio za velikim stolom. Biznismen je u jednom trenutku ustao i telefonirao, a onda su se ubrzo na vratima restorana stvorili ti mladići. Psovali su, vrijeđali, a onda je krenula tuča. Dalje ne znam, jer sam pokušavao da nađem neki zaklon ako neko slučajno zapuca iz tih pištolja, koje su prije toga repetirali – ispričao je mladić, koji je sa prijateljem u trenutku tuče ručao u restoranu.

On je naveo da je Barović u rukama držao cigarilos, a kada su batinaši istrčali iz restorana, prišao je Neneziću i nešto mu rekao.
- Tada se Batrićević pridigao i silovito krenuo na Barovića, čini mi se da je sa stola uzeo drveni dozer za biber i so, kojim je jako udario biznismena u nos. Udario ga je više puta, bio je sav u krvi – ispričao je očevidac tuče u “Maši”.

Vijesti

Katedra za ćutanje
Iz “Omege” tvrde da sve govori da Univerzitet vrši diskriminaciju onih profesora koji ne sviraju po dirigentskoj palici režima.
- Na kraju krajeva, ne mogu svi u “muzičare”, neko mora i da drži časove studentima. Tako da možete očekivati i davanje podrške profesoru Kovačeviću kroz potpisivanje peticije direktno na fakultetima, pod geslom “Nijesmo svi muzičari”. Ukoliko se ne stane na put samovolji na Univerzitetu i ugrožavanju prava na slobodnu riječ, ne bi nas začudilo da u skorijoj budućnosti dekan Darmanović na FPN-u istovremeno osnuje i katedru na kojoj će se učiti ćutanje – poručuju studenti.

Profesori i studenti nijesu zatočenici
Studentski pokret “Omega”, kao i pojedini novinari, aktivisti NVO sektora i političari, zatražio su juče u otvorenom pismu od dekana Darmanovića i rektora Univerziteta Crne Gore Predraga Miranovića “samo jedno – ne dopustite da studenti i profesori budu zatočenici političkih ideja partija na vlasti”.
- Studenti ne podržavaju ovaj čin protiv profesora Kovačevića, kao ni većina profesora, od kojih mnogi ne smiju da iskažu mišljenje upravo zbog samovolje pojedinih ljudi iz rukovodstva, kako Univerziteta, tako i fakulteta. Da li studentima poručujete da se saginju, da svoj društveni angažman podrede interesima od vlasti zarobljenog Univerziteta, upitali su studenti. U njihovom pismu se još navodi da su podršku Kovačeviću, između ostalih, dali i profesori Đorđije Blažić, Milka Tadić-Mijović, Branko Radulović i Mirjana Kuljak, političari i NVO aktivisti Emil Kriještorac, Zarija Pejović, Daliborka Uljarević i Vojin Grubač, kao i predstavnici medija.

Dan

Đukanović bije odsudnu bitku da Crnu Goru 21. vijeka oblikuje po vlastitom liku i interesu. On i njegovi hoće da trajno utemelje svoj vrijednosni svijet, da obesmisle i njihov odlazak s vlasti. Da budvanizuju, cementiraju duh i vladaju društvom i kad odu iz politike. I sa ovog svijeta. Zato učvršćuju sistem koji može sam sebe da reprodukuje, a oni tako da traju kroz generacije. To je ono što Milan Popović naziva – vampirizam. Filip Kovačević se grdno zamjerio univerzitetskim i ostalim vlastima, zato što podstiče sumnju, što legitimiše pravo na drugačiji, nesputan stav. Na Fakultetu političkih nauka školuju se budući novinari, diplomate, razni savjetnici, ljudi na kojima će počivati institucije Crne Gore. Stvarno je opasno dopustiti Filipu Kovačeviću da tamo nekontrolisano širi virus slobode. Zato ide čas permanentne nastave: evo draga djeco šta dobijate ako ste Srđa, a šta vas čeka ako hoćete da budete Filip. Cementiranje se odvija na svim sektorima.

Evo je opet Pobjeda krenula da spašava antifašizam. Na meti je udžbenik istorije za četvrti rezred gimnazije. Autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, počinili su strašan grijeh: Maturanti ove godine uče da su naši mirotvorci Đukanović i Marović sa svojim šefom Bulatovićem ili ratni Miloševićevi saveznici, a da su otpor ludilu pružali LSCG, SDP, Monitor, udruženja intelektualaca… To je danas na udaru režima, sve bajke o ugroženom antifašizmu su koprena. Djevojke i mladići podstaknuti takvim udžbenikom mogli bi jednom pitati ono čuveno: šta si radio tata dok je gorio Dubrovnik i izdisala Srebrenica? Možda bi im bilo jasnije šta to Monitor piše o krvnom srodstvu zločina rata i zločina pljačke Crne Gore? Možda bi lakše razumjeli ono što im govore nepokoreni profesori. Možda bi im bilo normalno da pohitaju da pruže podršku Slobodanu Pejoviću, koji trpi nasilje zbog svjedočenja o zločinu.

Sve je očitije kolike su posljedice nedonošenja zakona o lustraciji. To ohrabruje ono najgore u ljudima: neodgovornost za posljedice vlastitog djela. Jednom kad Đukanović ode, armija skutonoša satraće se da svu krivicu svale na njega. Samo, sve crnogorske srđe i njihova vijeća moraju znati da će doći dan kada će biti označeni kao ideolozi zla, stubovi režima u najgorem od svih njegovih poslova. Društvo tolerancije i slobode ne gradi se trpljenjem i popuštanjem nasilnicima. Biće kobno za ovu zemlju ako se dozvoli vlastima da ubiju sjećanje i tračak nade da se svaštočinstvo ipak ne isplati. Opasan je znak ova javna tišina dok režim i njegove ispostave udaraju na Filipa Kovačevića. Uz rijetke i očekivane izuzetke Univerzitet je reagovao – šutnjom. Ni sada ni ranije, nijesu ni prstom mrdnuli rektor Predrag Miranović i predsjednik Upravnog odbora Ljubiša Stanković. Tako su poslali poruku da je Srđa Darmanović na blagoslovljenom zadatku – uzimanja mjere Filipu Kovačeviću. Opozicione partije kad god zatreba – nijesu tu. Ona najjača ni poslije prošlonedjeljne mojkovačke bitke izgleda nije shvatila da nema tih izbora koje ova vlast neće dobiti dok god ih ona raspisuje. Ne oglašavaju se ni NVO. Slučaj Filipa Kovačevića izgleda nije predviđen njihovim projektima. Uvijek je vlastima najvažnije da izoluju žrtvu, da onom na kojeg krenu prirede lelejsku noć, da osjeti ledeni dah samoće. Srećom, ovaj put su se namjerili na majstora.

Monitor

“Nijesam poražen već želim da sačuvam minimum pozitivne produkcije koja u ovom koncentracionom logoru skoro više da nije moguća”, rekao je Popović listu Vijesti.

On je kazao da razmišlja o povlečenju jer sa na crnogorskom Univerzitetu malobrojni misleći kritički intelektualci šikaniraju i diskriminišu.

“Nad njima se uspostavlja kažnjenički režim studija koji ne važi za druge profesore, u kome oni ne mogu da utiču na način rada sa studentima, a lojpurovska cirkularna pisma sa pozivom na visoke evropske standarde u crnogorkim “afričkim” uslovima sa hiljadu studenata kruže li kruže”, rekao je Popović.

“U tom kažnjeničkom sistemu koji važi samo za kritički orijentisane profesore, u kome imamo samo gubitak energije, snege, života, nemogućnost rada, bez minimuma elementarne građanske, profesorske i profesionalne ravnopravnosti sa kolegama koje podržavaju DPS-SDP monstruma ili ćute o svemu, razmišljam da odem i to ne zbog defetizma i osjećaja poraza nego da bih produžio iste borbe tamo gdje je to moguće”, kazao je Popović.

On smatra da Univerzitet Crne Gore nije državni već jednopartijski i da je dat, kao posjed na upravljenje u okviru kvazi-feudalnog sistema, Socijaldemokratskoj partiji.

Komentarišući ukidanje dva predmeta profesoru Filipu Kovačeviću, Popović je rekao da to nije jedinstven slučaj i da se slične stvari dešavaju svim slobodnomislećim profesorima na crnogorskom Univerzitetu.

Mina

- Organizovani kriminal koji je DPS podržavao na Žabljaku pomagao mu je i u Mojkovcu, a pomagaće sigurno i na Cetinju – smatra Mandić.

Kako komentarišete najavu premijera i lidera DPS-a Mila Đukanovića da će se povući sa mjesta predsjednika Vlade prije isteka mandata?

- Nije to prvi put da premijer najavi povlačenje. Jednom je čak i probao da ispuni neko ranije dato obećanje, ali se brzo predomislio. Prošlost premijerova ispunjena je velikim brojem problematičnih aktivnosti za koje su poseban interes iskazale policije i tužilaštva tri od pet država sa kojima se graniči Crna Gora. Mnogi ljudi premijera smatraju za direktnog krivca za težak ekonomski položaj u koji su dovedeni. Patnje, nestašice i nepravde koje su doživjeli u Crnoj Gori za zadnjih dvadeset godina su direktni rezultat politike koju je vodio, zato je teško i pretpostaviti da će Đukanović dobrovoljno odstupiti od vlasti i imuniteta koji ga štiti od međunarodnog pravosuđa. Međutim, njegove izjave u vremenu teške ekonomske krize služe prvenstveno za uspavljivanje političkih protivnika, relaksiranje ukupnog političkog ambijenta i kritički usmjerene javnosti kao i za precizno identifikovanje neposlušnih saradnika u samom DPS-u i Vladi.

Vaš komentar ishoda izbora u Mojkovcu i mislite li da se Vaša odluka o bojkotu pokazala kao ispravna?

- Vlast izlazi samo na one izbore koje ona organizuje i za koje unaprijed zna rezultat. Na jedine izbore, koje nije organizovao Đukanović i to one savezne od 2000. godine, nijednom od “demokrata” iz današnje vlasti nije padalo na pamet da izađe. Nije pomagao ni pritisak tada moćne Medlin Olbrajt, a i Havijera Solane i drugih važnih ljudi iz međunarodne zajednice da Đukanovića ubijede da ne bojkotuje te izbore već da izađe i podrži DOS.

Posebno je to danas važno jer niko od predstavnika međunarodne zajednice nije osudio namjeru opozicije da bojkotom izbora dovede do demokratizacije Crne Gore.

Na toj odluci o bojkotu izbora, za koju su sve demokratske države tražile da se promijeni, bazirana je svaka naredna akcija režima koja ih je na kraju i dovela do cilja – apsolutne i nekontrolisane vlasti u privatnoj državi.

Za razliku od vlasti, opozicija ima drugačije ciljeve. Za uspostavljanje slobodnog društva, obračuna sa organizovanim kriminalom i sprečavanje diskriminacije, neophodno je donositi teške odluke. Više razloga ima opozicija da danas bojkotuje izbore u Crnoj Gori nego što je Đukanović imao 2000. godine.Njemu je to sredstvo omogućilo da za nekolike godine dođe do svog političkog cilja, a isto sredstvo bi pomoglo opoziciji da u veoma kratkom vremenskom roku demokratizuje društvo. Izbori u Mojkovcu nijesu bili slobodni. Tamo su zloupotrbljeni svi državni resursi sa kojima je raspolagala Vlada. Organizovani kriminal koji je DPS podržavao na Žabljaku pomagao mu je i u Mojkovcu, a biće sigurno u funkciji i na cetinjskim izborima. Kada smo zajedno odlučili da ne učestvujemo na namještenim izborima bio sam siguran da će Nova ispuniti dato obećanje. Da li su neki drugi – to već nije pitanje za mene.

Hoćete li učestvovati na lokalnim izborima u narednom periodu, konkretno na Cetinju i u Podgorici?

- Predsjedništvo Nove donijelo je odluku o neučestvovanju na izborima u Kotoru, Cetinju i Mojkovcu. Ta odluka donesena je nakon teških zloupotreba od strane vlasti i organizovanog kriminala pri održavanju izbora na Žabljaku. Našoj odluci prethodio je dogovor opozicionih parlamentarnih stranaka o neučestvovanju na izborima koji nijesu demokratski. Dakle, obavezali smo se da se prvo izborimo za ravnopravne uslove i jednake šanse pa tek nakon toga da se takmičimo. O toj odluci obavijestili smo i predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića. Izbori u Kotoru su poslali snažnu poruku o jedinstvu opozicije i snazi bojkota koji se pokazao kao dobro sredstvo u borbi za ravnopravne izborne uslove bez kojih je nezamisliva demokratska smjena vlasti. Dakle, Nova neće učestvovati na izborima na Cetinju, a do izbora u Podgorici vjerujem da ćemo uspjeti da se izborimo za drugačije izborne uslove.

Dan

Vjerovatno je i slučajnost da na FPN-u, gdje se kako kaže Darmanović radi na ,,promociji mlađih kadrova koji predaju obavezne predmete” brzo napreduju samo mlade kolege koje usko sarađuju sa članovima Vijeća . Kovačević će ostati predavač tek na onim predmetima za koje ga je izabrao Senat. Za Darmanovića moguće nije dovoljno mlad.

Profesorica Ekonomskog fakulteta Mirjana Kuljak u potpunosti kaže razumije o čemu Kovačević govori. I sama je, objašnjava za Monitor, diskriminisana zbog kritičkog stava prema vlasti. Najviša tijela Univerziteta, pojašnjava ona, se ne služe direktnim pritiscima, već se ne podobni sklanjaju neprimjenjivanjem ili lošom primjenom zakona. ,,Procedura za izbor u određeno zvanje može nikada da se ne pokrene. Ili se, dešava da recenzije uzmu da rade korumpirani ljudi koji su u interesnim grupama”, kaže Kuljak.

Ona objašnjava kako je bilo dovoljno da kao studentkinja na jednom radiju izjavi – da se na Pravnom fakultetu ispiti mogu kupiti za gajbu smokava – da se njena univerzitetska karijera obilježi. Veselin Vukotić, tvrdi ona, činio je sve da onemogući njeno zapošljavanje. ,,Sada, nakon što je konkurs za moj izbor u zvanje docenta raspisan cijele tri i po godine nakon sticanja doktorata i završen u aprilu ove godine, a dok se drugima to dešava prilično ekspresno i za predmete koji nisu njihova uža struka, imam potpisan ugovor sa Fakultetom na minimum angažmana, a moje plaćanje ne ide iz državnog budžeta, već iz sredstava koje Fakultet
ostvari po osnovu upisa studenata koji se samofinansiraju”, objašnjava za Monitor Kuljak.

Da je Univerzitet pod direktnom kontrolom smatra i profesorica Pravnog fakulteta Maja Kostić-Mandić koja je takođe uputila podršku Kovačeviću. Među kolegama koje su ga javno podržale je i profesorica Branka Bošnjak. Političku diskriminaciju Kovačevića osudio je i dr Branko Radulović iz Pokreta za promjene.

Priupitana da prokomentariše slučaj, profesorica na državnom Univerzitetu i ministrica Gordana Đurović je, primijetila da diskriminacije nema, da je profesorski poziv lijep, i da premijer Đukanović nije u konfliktu interesa kad kao vlasnik privatnog univerziteta odlučuje koliko će novca pripasti državnom. Ako Đurovićka tako uči svoje studente – blago nama.
PRIVATNI DRŽAVNI UNIVERZITET: Redukciju troškova za državni Univerzitet najavila je nedavno i Vlada. Budžet državnog Univerziteta će sljedeće godine dobiti tri i po miliona eura manje nego ove. Za nauku, za koju se inače izdvaja koliko i za račun za struju Univerziteta, planirano je manje za gotovo milion eura. A lijepo je primijetio i rektor Predrag Miranović da su ,,ostalim segmentima obrazovanja u poređenju sa, primjera radi, 2007. godinom, sredstva povećana, od devet do 25 odsto, dok su Univerzitetu smanjena za oko osam odsto”
Istovremeno, nedavno je ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić potvrdio da bi Vlada već od naredne studijske godine mogla početi da finansira i privatne visokoškolske ustanove kroz vaučerizaciju – svršeni srednjoškolci dobijali bi vaučere i odlučivali da li će ih iskoristiti za upis na državnu ili privatnu ustanovu. To što je premijer Đukanović jedan od vlasnika privatnog Univerziteta Donja Gorica, normalno, nema nikakve veze sa odlukama Vlade. To vidi i ministrica Đurović, pa je državni Univerzitet pozvala na tržište.
,,Ovaj model je dobar jedino u društvima u kojima ne postoji sistemska zloupotreba položaja vlasti za bogaćenje u lične svrhe. To je kod nas sredstvo za stavljanje eksperata u funkciju održavanja kapitala ratnih i antiratnih profitera i pokušaj eliminisanja državnog Univerziteta kao potencijalno neutralnog terena na kojem može da se njeguje kritička misao”, komentariše najavljenu vaučerizaciju za Monitor Mirjana Kuljak.

Da je na djelu urušavanje državnog Univerziteta, a da je smanjenje troškova tek paravan, javno su ocijenile i profesorice Maja Kostić Mandić, Branka Bošnjak. O tome odavno govori profesor Milan Popović.

Redukcija troškova lijepo će poslužiti da se takvi glasovi slabije čuju.

Monitor

Knežević je, u pismu upućenom ministru spoljnih poslova Milanu Roćenu, istakao da je takav zahtjev ambasadora Rakočevića neviđen potez u diplomatskoj praksi i da predstavlja miješanje u njegova ljudska prava.

Kako je javila TV Vijesti, Rakočević je te navode nazvao ordinarnim lažima i dodao da mu je Knežević slao SMS poruke prijeteće sadržine, zbog čega će se obratiti hrvatskim državnim organima.

Knežević je negirao ovu tvrdnju crnogorskog ambasadora i, reagujući na ovakve “diplomatske aktivnosti” ambasadora Rakočevića, izjavio da se sve odvijalo na marginama sastanka Vujanović-Mesić, i da izjave Sita Rakočevica, “Minhauzena CG života i politike”, apsolutno diskvalificiraju da ikada dođe u Hrvatsku, a pogotovu ne kao ambasador.
“Jako je čudno da neko takve prošlosti i jos uvijek jakog antihrvatskog naboja moze biti ambasador u Zagrebu. Nesto tu nije u redu”, istakao je Knežević.

Goran-Sito Rakočević, lični višedecenijski prijatelj premijera Đukanovića i aktuelni ambasador Crne Gore u Hrvatskoj je, tokom rata na dubrovačkom ratištu ’91, bio jedan od onih koji se “proslavio” tadašnjim člancima u “Pobjedi” kojima se huškalo i raspirivala nacionalna mržnja. Rakoćević nikada nije odgovarao za takvo novinarsko djelovanje.

TV Vijesti, Mneb

Profesore Miranoviću i Darmanoviću,

Čin kojim je profesor Filip Kovačević, beskompromisni kritičar vlasti, ostao bez nekoliko predmeta je nevjerovatan. Na Univerzitetu Crne Gore, za koji ističete da je autonoman, se uspostavlja totalna vladavina partija na vlasti i sve se podređuje tome. Studentski pokret Omega je za samo par dana na Fejsbuku uspio da skupi podršku od nekoliko stotina studenata i značajnih ličnosti iz više, medijski eksponiranih, djelatnosti, kao podršku Kovačeviću i prestanku takve prakse.

Od Vas tražimo samo jedno – da dosljedno sprovodite ono što je Vaša obaveza kao akademskih građana, a to je da ne dopustite da institucije budu zarobljene, samim tim ni Univerzitet, niti da studenti i profesori budu zatočenici političkih ideja partija na vlasti.

Studenti Crne Gore ne podržavaju ovaj čin, kao ni većina profesora, od kojih mnogi ne smiju da iskažu svoje mišljenje upravo zbog samovolje (dirigovane od struktura vlasti) pojedinih ljudi iz rukovodstva kako Univerziteta, tako i univerzitetskih jedinica. Kakvu to poruku šaljete studentima – budućim ljudima sa diplomom, da li im poručujete da se saginju, da svoj društveni angažman podrede interesima, od vlasti zarobljenog, Univerziteta Crne Gore?

Ovim otvorenim pismom dajemo punu podršku profesoru Kovačeviću, solidarišemo se s njim, izražavamo javni protest zbog ukidanja njegovih predmeta i zahtijevamo da se interesi režima ne sprovode na Univerzitetu, kao i da se ne sputava slobodna riječ, kako profesora, tako i studenata.

Profesore Darmanoviću i Miranoviću,
takvi postupci su naletjeli na veliki zid neodobravanja.
Samo neke od javnih ličnosti koje su podržale Filipa Kovačevića (što u našoj peticiji na fejsbuku, što u medijima), a protiv samovolje univerzitetskih moćnika i direktnog kršenja osnovnih ljudskih prava kao što je pravo na slobodu mišljenja i izražavanja), su i:

PROFESORI:

ĐORĐIJE BLAŽIĆ
MILKA TADIĆ MIJOVIĆ
BRANKO RADULOVIĆ
MIRJANA KULJAK

NOVINARI:

VESNA RAJKOVIĆ
RADOMIR KRAČKOVIĆ
MARKO NOVAKOVIĆ
KAĆUŠA KRSMANOVIĆ
MILENA PEROVIĆ
NEBOJŠA REDŽIĆ
SRĐAN PAVIĆEVIĆ
ŽELJKO IVANOVIĆ
SONJA RADOŠEVIĆ
BORIS PEJOVIĆ

POLITIČARI i NVO AKTIVISTI:

EMIL KRIJEŠTORAC
ZARIJA PEJOVIĆ
DALIBORKA ULJAREVIĆ
DARKO IVANOVIĆ
VOJIN GRUBAČ
DRAGAN PURKO IVANČEVIĆ

Profesore Darmanoviću i Miranoviću, ovo je samo početak podrške protiv direktnog ugrožavanja prava profesora, tako da će podrška svakim danom bivati sve veća.

Sve više ljudi govori da Univerzitet vrši diskriminaciju onih profesora koji ne sviraju “po dirigentskoj palici” režima. Na kraju krajeva, ne mogu svi u “muzičare” neko mora i da drži časove studentima. Tako da možete očekivati i davanje podrške profesoru Kovačeviću potpisivanjem peticije direktno na fakultetima, pod geslom “Nijesmo svi muzičari“.

Ukoliko se ne stane na put samovolji na Univerzitetu i ugrožavanju prava na slobodnu riječ, ne bi nas začudilo da u skorijoj budućnosti dekan Darmanović (nastavljajući ukidanje predmeta uglednim profesorima) na FPN istovremeno osnuje i katedru na kojoj će se učiti ćutanje.

Naš zahtjev je jasan – mi kao studenti, zajedno sa drugim građanima i javnim ličnostima, stojimo solidarno sa profesorom Kovačevićem, i zahtijevamo prestanak miješanja režima u autonomne stvari UCG, kao i slobodu za profesore i studente da javno nastupaju kako god žele, a da zbog toga ne snose posljedice.

S poštovanjem,
Facebook grupa Studentski pokret Omega

PCnen, FB group Omega

„Međunarodnoj zajednici je stalo, kako oni tvrde, do očuvanja stabilnosti unutar Crne Gore i postupnih evolutivnih promjena, uključujući i raščišćavanje sa kriminalom i aferama koje još opterećuju Crnu Goru i od kojih se neke direktno vezuju za Đukanovića“, naveo je on. Jovićević je dodao da predstavnici međunarodne zajednice u kontaktima „i ne kriju da je za njih Đukanović garant stabilnosti, iako je to vrlo diskutabilna politika“.

On je ocijenio da je sasvim moguće da će Đukanović svoj odlazak s funkcija vezivati za proces učlanjenja u NATO. „Time bi vjerovatno nastojao da nekako osigura veću stabilnost u Crnoj Gori“.

„Ne bih bio začuđen čak i da će pripremati koaliciju sa nekom od umjerenijih opozicionih partija, ne bih čak bio iznenađen ako takvu sugestiju dobija iz inostranih krugova kako bi bio što bezbolniji proces prelaska sa autokratske vlasti na jedan stvarno demokratski režim“, zaključio je Jovićević.

Mina

Kovačeviću je kovertu juče uručila sekretarica Fakulteta političkih nauka. Osim kratkog pisma u koverti je bio i isječak iz Vijesti sa Kovačevićevim tekstom Ontološka tiranija.

On je ocijenio da je pismo još jedna vrsta pritiska na njega, ali da su sada autori pribjegli „alteranativnim sredstvima“, prenose Vijesti.

„To me neće pokolebati da i dalje suočavam lažne autoritete s istinom o njihovom djelovanju“, naveo je Kovačević.

On je dodao da pritisci koje trpi „potiču od najgorih izdanaka korumpiranog sistema, karakterišući ih kao ništavila s ljudskim likom“.

Mina

“Računam da ćemo u budućnosti, a to se ne odnosi na ograničenje ovim mandatom Vlade, već unutar ovog roka, napraviti dogovor o mom povlačenju koji će biti postignut i implementiran u najboljem mogućem roku”, rekao je Ðukanović novinarima.

“Time će se obezbediti da Vlada nastavi da radi redovno, ostvaruje svoje prioritete”, rekao je crnogorski premijer i dodao da “nema ništa što je dogovoreno, a prikriveno”. Mandat aktuelne vlade traje do 2013. godine.

Ðukanović (47) je dodao da želi da se posveti i nekim drugim životnim planovima koji nisu vezani za politiku i izvršnu vlast.

Povlačenje Ðukanovića, aktuelizovano je njegovom izjavom britanskoj novinskoj agenciji Rojters da postoji mogućnost da ne ostane na čelu Vlade do kraja mandata.

“Ne mislim da je neohodno da ispunim sav premijerski mandat. Dao sam dovoljno politici, više od dvadeset godina”, rekao je Đukanović.

Podgorički mediji objavili su da je Ðukanović upoznao najbliže saradnike sa namerom da njegov kabinet bude tranzicioni do 2011. godine kada bi njegovu funkciju u Vladi preuzeo Igor Lukšić, sadašnji potpredsednik vlade, zadužen za finansijski sistem.

Taj Ðukanovićev predlog, navodno, nije naišao na podršku potpredsednika DPS Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića i Željka Šturanovića koji ne smatraju da bi 33-godišnji Lukšić mogao da bude kvalitetno rešenje za Ðukanovićevog naslednika.

Blic

Poništiti rezultate svih glasanja
Kilibarda je saglasan da bi inicijativa da se ponište rezultati svih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori od 1992. moglo da dođe od one strukture koja nekad smijeni režim DPS-a.
- Ako ta nova vlast bude privrežena lustraciji i poštovanju vladavine prava, bilo bi vrlo logično da Skupština Crne Gore simbolično poništi rezultate svih izbora od višestranačja zato što su bili kriminalni procesi i nijesu dali pravu volju građana Crne Gore – ukazuje Kilibarda.
On je, ipak, vrlo skeptičan da će se tako nešto nekad desiti, bez ozbira na dubinu i korjenitost eventualne političke promjene.
- Taj istorijski otklon morao bi da obuhvati poluge sistema – one snage koje su odgovorne za takvo stanje izbornog procesa a koje će nova vlast bez sumnje naslijediti. Njima neće biti u interesu da gledaju u prošlost – rekao je Kilibarda.

Dan

- Međusobnim nepovjerenjem opozicione partije proizvode i nepovjerenje glasača, a trebalo bi da budu svjesne da je upravo povjerenje najskuplja stvar na crnogorskoj političkoj sceni. Deklarativno, opozicione partije nastavljaju da podržavaju jedna drugu, ali jedinstvo puca na operativnim stvarima, kada treba utvrditi zajedničku izbornu listu ili kada jedna od stranaka utvrdi da na taj način gubi dotadašnju snagu – kaže Vukadinović.

- Jedino se na izborima može provjeriti kredibilitet svake partije i oni su jedini instrument ograničavanja apsolutne vlasti DPS. Lokalni izbori pokazali su dvije stvari. Prvo, tamo gdje se omjer lomio u minimalnu korist DPS, ta stranka dobija apsolutnu većinu. Sa druge strane, umanjuje se mogućnost opozicionog jedinstva – komentariše Vukadinović.

On je ponovio da je bojkot izbora najgora politička opcija.

- Trebalo je da uzbori budu lakmus papir, a ovako i dalje nema odgovora da li opozicija može ograničiti vlast DPS i koalicionih partnera. Trebalo je da sve partije provjere svoju snagu i na osnovu izbornih rezultata prave buduću strategiju. Takvog epiloga nema, jer unutar opozicije prevladavaju uskostranački interesi i maksimalistički zahtjevi-kazao je Vukadinović.

- Ostaje aktuelno pitanje ograničavanja jednog partijskog monizma. DPS će i na sljedećim lokalnim izborima, kao i budućim parlamentarnim, ubjedljivo osvajati apsolutnu većinu – prognozira Vukadinović.

Pobjeda

U protekla četiri mjeseca, na odgovore iz upitnika radilo je oko hiljadu ljudi, uključujući i prevodioce, a odgovori na oko četiri hiljade pitanja su sistematizovani u 12 knjiga na 4.433 stranica. Vlada je odgovore na Upitnik usvojila je 26. novembra.

Vanja Ćalović, izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), optužila je danas Vladu Crne Gore da je zloupotrebljavala statističke podatke o korupciji u odgovorima na pitanja iz Upitnika Evropske komisije, te da je državna administracija uložila “strahovit napor” da se “problemi stave pod tepih”.

“Mi smo imali priliku da izvršimo uvid u dio Upitnika, odnosno dio odgovara na Upitnik EK i da smo, tim prije, još više zabrinuti zbog zloupotrebe statističkih podataka kako bi se zamazalo stvarno stanje”, kazala je Ćalović na danas u Podgorici održanom okruglom stolu, posvećenom korupciji.

Okrugli sto je održan povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije.

Ćalović je pojasnila, kako prenosi Radio Slobodna Evropa, da su Vladini odgovori svedeni isključivo na statistiku koja ne nudi ništa, i na obrazlaganje zakonskih rješenja, “kao da ljudi u Briselu ne umiju sjesti i sami pročitati te zakone”.

“Tu nema nikakvih informacija o tome koji su stvarni, realni problemi, sa kojima se mi suočavama”, kazala je izvršna direktorica MANS-a.

Đurović: Postoje i mnogo ljepše strane profesorskog posla
Kostić-Mandić, govoreći o drastičnom smanjenju budžeta Univerziteta, kazala je da smatra da se to radi da bi se umanjio značaj UCG, i da bi se on sveo na nivo niskorangirane i krajnje neinteresantne institucije.
“Dobro je da se otvaraju privatni univerziteti, međutim, nigdje na svijetu nema primjera da ljudi koji su u konfliktu interesa, koji su vlasnici privatnih univerziteta, odlučuju o državnom univerzitetu”, kazala je Kostić-Mandić.
Đurović smatra, s druge strane, da se državni univerzitet ne nalazi u nelojalnoj tržišnoj konkurenciji, te da je smanjenje budžeta samo posljedica mjera štednje.
“Sljedeća godina će sa finansiranjem biti godina skromnih izdataka, a to ne znači da Univerzitet ne može pokazati razumijevanje i vitalnost, posebno imajući u vidu da postoji mogućnost za dobijanje evropskih grantova za saradnju na opštim-istraživačkim projektima”, objasnila je Đurović.
Za nju, smanjenje budžeta treba da se prihvati kao izazov za menadžment Univerziteta, a od same kritike nema ništa.
“Univerzitetska profesija jedna je od najljepših, i svi oni koji kritikuju državni Univerzitet, treba ipak da priznaju da postoje lagodnosti i ljepše strane bavljenja tim poslom, što su do maksimuma posljednjih decenija profesori i iskoristili”, poručila je Đurović.
Prema njenim riječima, univerzitetski profesori sada “treba da dokažu da je taj sistem vitalan, održiv, i da može da opstane u konkurenciji”.
“Treba pokazati da je državni Univerzitet brend, i mi treba da čuvamo tu višedecenijsku tradiciju time što ćemo doprinositi kvalitetu i na javnoj sceni se boriti za njegovo unapređenje”, kazala je Đurović.
Za razliku od koleginice Kostić-Mandić, Đurović smatra da UCG ima vrlo dobre inpute za ulazak u kvalitetan dijalog reformi sistema visokog obrazovanja, i za nju, premijer Milo Đukanović, jedan od vlasnika Univerziteta Donja Gorica, nije u konfliktu interesa.

Vijesti

„SNP izlazi na izbore na Cetinju. Dakle, evo nas, 8. je decembar, molim sve da ne troše snagu i da nas pitaju hoćemo li izaći na izbore na Cetinju“, kazao je Milić nakon susreta sa šefom Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, Leopoldom Maurerom. On je pozvao kolege iz opozicije da „svoj dio priče koji javno iznose u saopštenjima i za skupštinskom govornicom, vezano za Demokratsku partiju socijalista (DPS), ovog puta, za promjenu, počnu da pričaju i na terenu“.

„Da ne pričaju o SNP, da se ne bave SNP-om, jer koliko oni više pričaju o SNP-u po terenu SNP bilježi samo sve veći i veći rast. I bez njihove priče imaćemo rast, ali ih molim da ovog puta, jednostavno, obezbijede da se, ako je zaista njihov cilj da se smijeni DPS, da se bave samo sa DPS-om“, kazao je Milić.

On je podsjetio da je SNP izašla na izbore u Mojkovcu i osvojila 27 odsto ukupnog biračkog tijela u tom gradu. Milić je naveo da je ostatak opozicije smatrao da se Demokratska partija socijalista može pobijediti „tako što se neće izaći na izbore“.

„To je narod Mojkovca i mislim, po onom što dobijam s terena, i u Crnoj Gori, prepoznao kao apsolutno pogrešnu taktiku i što se tiče mojih ocjena na tome bi se zadržao. Niti sam potencirao, niti želim da nastavim bilo kakav rat unutar opozicije“, kazao je Milić.

On je građanima poručio da ne prihvataju savjete sa strane da je nemoguće „srušiti“ vlast u Crnoj Gori i nešto promijeniti. „Moguće je, samo izađite na izbore. Izađite i napravite ono što su učinili 2002-je u Mojkovcu“.

Milić je naveo da su ti građani pokazali da se u teškoj materijalnoj i u situaciji „koja je opterećena sa svih strana“ može biti čovjek.

On je kazao da je s Maurerom razgovarao o poziciji SNP vezano za izborno zakonodavstvo, dodajući da je zvaničniku EU prenio stav svoje partije koja je za „održivo rješenje“ po tom pitanju.

„Moramo imati stalno, a ne privremeno rješenje, koje neće biti ostvareno na način kako da dođemo do dvije trećine glasova u Skupštini, već na koji način obezbijediti da se izborno zakonodavstvo usvoji konsenzusom ili najvećim mogućim stepenom podrške od strane parlamentarnih partija“, rekao je Milić.

On je podsjetio da je za sjutra zakazana sjednica Kolegijuma predsjednika parlamenta gdje će biti razmatran i vjerovatno predložen, od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, način rješavanja postojeće situacije vezano za izborno zakonodavstvo.

Milić je rekao i da 30. april nije daleko. “Čeka nas u idućoj godini 14 izbora za lokalni parlament i izbori za parlament Podgorice, kao i najmanje dvoje izbora za gradonačelnika u Budvi i Nikšiću“.

On je kazao da je sa Maurerom razgovarao i o predaji odgovora na Upitnik koji je priremila crnogorska Vlada u minimalnom „sadejstvu“ s parlamentom.

„Nadam se, s obzirom da smo danas u poziciji da ne znamo koji su odgovori na 99 odsto onih pitanja koja su postavljena od Evropske komisije, da se tamo niko nije igrao i da su ti odgovori ozbiljni kako bi Crna Gora zaista naredne godine dobila mogućnost da postane kandidat za članstvo u EU“, naveo je on.

Milić je kazao da je s Maurerom razgovarao i o ulozi parlamenta u evropskim integracijama, osnaživanjem njegove kontrolne i nadzorne funkcije.

On je rekao da je Maureru saopštio da je proces evrointegracija počeo da daje rezultate i da se „u određenom smislu mijenja sistem vrijednosti, da treba uraditi sve da se osnaži borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, da se treba pozabaviti pitanjima takozvane visoke korupcije“.

On je kazao da je upoznao Maurera sa sadržajem pisma predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice u kojem ona iznosi stav da nije zadovoljna opredjeljenim budžetom za sudstvo u narednoj godini.

„SNP će biti spremna da podrži inicijativu Medenice za izmjenu stavke kod te potrošačke jedinice kako ne bi smo došli u situaciju da nam se ponove ocjene o slaboj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala zato što nijesmo odvojili adekvatan iznos novca za sudstvo“, rekao je Milić.

On tvrdi da je Maureru kazao da mu je bila „vrlo siptomatična“ izjava Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić koja je „istakla da je zadovoljna sredstvima opredjeljenim za tužilaštvo“. „To za mene predstavlja svojevrstan skandal, ali je to nešto što će ostati zapamćeno“.

„Ostaće zapamćeno tako da nećemo doći u situaciju da čujemo one stare priče – da ste nam u parlamentu obezbijedili više novca, mi bi smo imali adekvatniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije“, naveo je Milić.

Mina

On je ukazao da je SNP porasla za 400 glasova i da se “sada tek pokazuje tvrdoglavost odluke pojedinih opozicionih lidera da se neizlaskom da u ruke vlast DPS-u”.
“SNP će uzdignute glave sa 13 mandata šetati narednih dana i mjeseci Mojkovcem”, kazao je Lalošević. Šef SNP Mojkovca Veselin Jovanović istakao je da je u potpunosti zadovaljan rezultatom, jer je SNP do sada imala 12 mandata: “Pokazali smo da bojkot u Mojkovcu ne može proći. Mojkovac je vazda bio za borbu”.
Na prethodnim lokalnim izborima izlaznost je bila 81,85 odsto. Kolicija DPS-SDP osvojila je tada 2,858 glasova, koalicija SNP-NS-DSS 2.531, a SNS (Nova srpska demokratija) dobila je povjerenje 430 birača.

PzP: Bojkot nema smisla ako nijesmo svi zajedno

PzP i Nova ocijenili su sinoć da bojkot izbora u Mojkovcu nije uspio i da je pobijedio organizovani kriminal.
“Ponovo je pobijedio organizovani kriminal uz pomoć DPS-a”, kratko je sinoć “Vijestima” kazao predsjednik Izvršenog odbora Nove Milutin Đukanović.
Sa ovakvim stavom složio se i lider PzP-a Nebojša Medojević koji je kazao da su izbori u Mojkovcu potvrdili opravdanost stava da opozicija ne treba da učestvuje u “ovakvim izborima u kojima učestvuju združene snage DPS-a, organizovanog kriminala i bezbjedosnih agencija”.
“Naprosto, na tim izborima opozicija bilo kako da izađe (zajedno ili odvojeno) nema ni teorijske šanse. Mi treba da se izborimo za prve fer i poštene izbore”, rekao je Medojević “Vijestima”.
On tvrdi da je Mojkovac “važna ruta na švercerskom kanalu iz Crne Gore ka Kosovu” i da “lokalne i regionalne kriminalne strukture imaju interes da ulože novac da pobijede na izborima”.
Na pitanje novinara kako komentariše izlaznost od preko 70 odsto, Medojević je kazao da to nije pitanje za PzP.
“Najbolji pokazatelj je Kotor. Bojkot ima smisla samo ako sve parlamentarne i vanparlamentarne stranke bojkotuju izbore. Međutim, kada najjača parlamentarnba stranka učestvuje na izborima onda tu ne može da se govori o bojkotu”, kazao je Medojević.
On žali što je SNP imala lažnu nadu da može da pobijedi iako su ih upozorili da “neke vrlo važne, uticajne strukture u organizovanom kriminalu, bezbjednosnim agencijama i policiji, pobjedu DPS-a u Mojkovcu doživljavaju kao svoj lični projekat i da apsolutno opozicija nema nikakve šanse”.

V. BALTIĆ, Mi.B.- Nđ.R. (Vijesti)

Izbore su bojkotovali Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Narodna i Demokratska srpska stranka. Prema riječima Milića, bojkot je “napravio štetu”.

“Mi smo osvijili 13 mandata, a ostatak opozicija je trebalo da osvoji još tri, čime bismo imali natpolovičnu većunu”, kazao je Milić “Pobjedi”. On smatra da je ishod glasanja rezultat nečije tvrdoglavosti i “pokušaj da se pokaže kako više situacija nije kakva je bila”.

“Nakon svega, možemo da budemo ponosni na svaki glas koji smo osvojili”, rekao je Milić.

Lider PzP-a Nebojša Medojević je kazao da su izbori u Mojkovcu potvrdili da se na izborima na kojima učestvuje DPS “zajedno sa bezbjedonosnim aparatom i u sadejstvu sa organizovanim kriminalom” ne može dobiti ništa.

“Samo je nepotrebno dat legitimitet neregularnim i nedemokratskoj utakmici”, kazao je on. On je rekao da se još jednom pokazalo da opozicija ako želi uspjeh mora da promijeni taktiku djelovanja.

“Ovako samo partije koje učestvuju daju legitimitet procesu”, kazao je Medojević.

Predsjednik Izvršnog odbora NOVE, Milovan Đukanović je rekao da, za razilu od izbora u Kotoru, bojkot u Mojkovcu nije uspio, već je ponovo pobijedio “organizovani kriminal, uz pomoć DPS-a”.

Mina

DPS i SDP osvojili su 18 ili 19 mandata od 31 koliko ih ima u mojkovačkom parlamentu.

Socijalistička narodna partija u mojkovačkom parlamentu biće zastupljena sa 12 ili 13 odbornika dok izborni cenzus nijesu prešli grupa građana “Mojkovački lavovi” i “Nezavisna lista”.

Snp je jedina opoziciona stranka koja je priznala da na namještenim izborima u Mojkovcu učestvuju tajna policija i organizovani kriminal, i ipak odbila da se pridruži bojkotu.

Mina, Mneb

Mojkovčani danas biraju novi saziv lokalnog parlamenta. Svoje glasačko pravo Mojkovčani ostvaruju na nekom od dvadeset biračkih mjesta. Biraju jednu od četiri liste: 1. SNP 2. Nezavisna lista – Petar Pero Radović 3. Koalicija DPS-SDP Za Evropski Mojkovac 4. Mojkovački lavovi.

Predizborna kampanja je, po ocjeni svih učesnika, sprovedena mirno i u korektnoj atmosferi. Prema nezvaničnim informacijama iz Mojkovca, kampanja za izvođenje ljudi na glasanje na sami izborni dan je najveća, i u njoj učestovuju naizmjenično i koordinisano članovi Snp-a i Dps-a. Terenskim radom, ove dvije partije su sistemom “od vrata do vrata” skoncentrisali svoje napore na što veću izlaznost građana, s obzirom na opredijeljenje opozicije da bojkotuje izbore.

Predstavnici Snp-a su ranije izjavili da na mojkovačkim izborima učestvuje organizovani kriminal, ali su uprkos tome odlučili da izađu na izbore.

Predstavnici Nove srpske demokratije, Pokreta za promjene, Narodne stranke i Demokratske srpske stranke ranije su saopštili da će ove izbore bojkotovati. Oni smatraju da ne postoji minimum demokratskih uslova da se izbori održe.

Mneb

Zamislite kakve generacije budućih intelektualaca izlaze ispod”čekića” gromada kao što je Branko Vojičić, Darko Šuković , “analitičar” Bešić , Draško Djuranović i slični…

U sveopštoj ljubavnoj idili navedenih stručnih lica – Šukovića, Vojičića, Bešića – sa Srđom Darmanovićem kao predvodnikom, svaki disonantni glas koji ugrožava na bilo koji način lik i djelo gospodara i vladavinu mafije, biva osuđen i prognan. Vidjećemo što dalje slijedi.

Znam jedno- navedeni likovi iz pozorišta lutaka , jednog dana kada se sruši mafijaško carstvo , naći će se pred sudom ogorčenog pučanstva.

Dnmn

Primjena Šestog čula vrlo je široka, pa nema sumnje da će proizvod biti objeručke prihvaćen. U prezentaciji koju je upriličio TED prikazani su šaljivo-bezazleni primjeri primjene. Ali nam nije teško zamisliti i one zlokobne.
Za početak, zadržimo se na onim benignim… U knjižari ste, ne znate koju knjigu odabrati? Ništa za to. Uzmete knjigu sa police, i Šesto čulo vam na prvu praznu stranu projektuje sve podatke koje o knjizi želite znati: sadržaj, recenzije, čak i cijenu na Amazonu. Ne znate koliko je sati? Ispružite lijevu ruku, pa kažiprtsom desne na njoj iscrtate krug. Šesto čulo vam na ruku projektuje časovnik sa tačnim vremenom. U taksiju ste, žurite na aerodrom, ali kasnite. Pogledate vašu avionsku kartu, a Šesto čulo vam na nju projektuje red letenja. Odahnete: saznali ste da vaš let kasni.
Dalje je lako zamisliti… Turistički vodiči postaće, očito, izlišni. Stanete pred crkvu i sa 15 vjekova starog kamena iščitate ono što vam Šesto čulo šalje o toj građevini. Onda pogledate odjeljak You might also like… i već znate kamo dalje putovati.
Sportski komentatori – i vama zbogom. Neki od komentatora imaju enciklopedijsko znanje, ali šta je to u poređenju sa Šestim čulom? Gledalac samo pokaže put bilo kog igrača, i već narednog trenutka vaš novi najbolji prijatelj šalje vam sve biografske i statističke podatke o njemu.
Nije jasno ni čemu bi nadalje imali služiti učitelji i obrazovni sistem. Koji je, ionako, sve više ovisan o Internetu. Zašto se Šesto čulo ne bi pretvorilo u jedinog učitelja? Zašto ne bi postojalo nekoliko opcija Šestog čula: bazična (srednjoškolski nivo), napredna (studijski) i ekspertska (doktorski) za one odlučne da se usavršavaju? Ne bi li takvo obrazovanje moglo biti predstavljeno kao najdemokratskije od svih, dostupno svima, obrazovanje u kojem napokon važi princip jednakosti? Ovo, naravno, vodi gašenju Univerziteta kao stjecišta znanja i kritičke svijesti.
Ima još. Upoznali ste predivnu djevojku. Zašto razgovarati sa njom, pokušavati iz sitnica, iz njenih ljupkih gestova saznati sve one važne stvari koje čeznete da znate o njoj? Šesto čulo će, čim je sretnete, na njeno čelo projektovati sve informacije koje treba da znate o njoj. To, naravno, zatvara prostor za zaljubljivanje: ako nema suptilne igre znakova, iščitavanja, učitavanja, svih onih overinterpretacija koje primjenjujemo na osobu koju volimo, nema ni ljubavi. Kako se zaljubiti u enciklopedijsku jedinicu?
Naglasimo: ne radi se ovdje o naučno-fantastičnom scenariju, nego o proizvodu koji već postoji. Nema sumnje da će nam u promociji Šestog čula mnogo govoriti o različitim načinima na koje će taj proizvod pomoći hendikepiranima i nemoćnima. Znamo kako to ide: uvijek počnu sa isticanjem humanih aspekata novog otkrića, da bi to otkriće na kraju poslužilo stvarima kao što su prismotra, represija i istrebljenje.
Mnogo je, međutim, važnije ono što nam o novoj tehnologiji neće reći, a morali bismo znati. Na primjer, da će kontrola pojedinca zahvaljujući Šestom čulu biti još potpunija – onaj koji ima pristup centralnoj informatičkoj bazi Šestog čula moći će ne samo da prati kretanje, nego i navike i interesovanja korisnika. Više od toga: znaće i o čemu korisnici misle. Takođe, znaće i šta misle – jer svrha Šestog čula upravo i jeste da im dojavi šta treba da misle o onome o čemu misle. Recimo: ako zatražite informacije o parkiranom automobilu kraj kojega prođete, a potom zatražite i informacije o kreditnim linijama, sa nekom se vjerovatnoćom može smatrati da razmišljate o kupovini automobila. Ako pak nakon informacije o automobilu zatražite informacije o plastičnom eksplozivu, neće li to biti protumačeno kao najava terorističkog akta? Kako bilo, hapsilo se i za manje…
Nije li jasno da termin uniformnost mišljenja sada dobija posve novo značenje: sada će zaista svi misliti isto. Ma kako se jasnim činilo da vi uistinu ne morate misliti ono što vam Šesto čulo šalje kao znanje o pojedinoj stvari, jasno je da ćete upotrebom te sprave postajati sve ovisniji o njoj. Takođe je jasno da će, brže ili sporije, Šesto čulo uticati na i modelovati vaše stavove.
Potom: ko uređuje bazu podataka iz koje nam Šesto čulo šalje informacije? Nije li jasno da onaj koji kreira tu bazu ima ogromnu, super-moć? Da on, najdirektnije, određuje vaš pogled na svijet? Ko će biti nositelj sve-znanja? Sa kojim pravom, sa kojim mandatom, u ime čega?
Ako će Šesto čulo u prvo vrijeme funkcionisati kao „pošiljalac informacija po zahtjevu“, nije li, slijedeći konzumerističku logiku lakšeg korištenja, jasno kako je naredni korak naprednija verzija Šestog čula, koja od vas neće tražiti da se zamarate pokazujući rukom na ono što vas interesuje? Novo, usavršeno Šesto čulo dostavljaće vam informacije i ako ih vi ne tražite. Ne brinite: čim ih dobijete, shvatićete da je bolje što ih imate – da su vam zapravo trebale, ali bez vašeg Šestog čula to niste znali. Čemu inače Šesto čulo služi?
Naravno: kontrola našeg kretanja i navika već je na zavidnom nivou: tu su kreditne kartice, bankovni računi, telefonski pozivi, naš mobilni telefon kao GPS sprava, kamere za prismotru na svakom koraku… Zahvaljujući tome što prate naše navike, mi već dobijamo informacije koje nismo tražili. Na primjer: ne dobijamo li od firme čiju odjeću kupujemo kreditnom karticom obavještenja o sniženjima i „posebnim ponudama“? Misli li neko doista da su naše navike kupovine jedine koje se nadziru i obrađuju?
Svjestan da je ovaj tekst na ivici, ako već ne i duboko u prostoru teorije zavjere, reći ću ono što je o teorijama zavjere primijetio Eagleton: ne možemo odbaciti teoriju zavjere kao sredstvo tumačenja svijeta, jer smo se empirijski mnogo puta uvjerili da su nam teorije zavjere saopštavale istinu.
Ako bismo ostali u registru teorije zavjere, sada bi bio pravi trenutak da se pozovemo na riječi Zbigniewa Brzezinskog. U knjizi „Between Two Ages: America\’s Role in the Technetronic Era“, on daleke 1970. proročki piše: „Tehnotronička era podrazumijevaće više kontrolisano društvo. Takvim društvom vladaće elita, koju neće sputavati tradicionalne vrijednosti. Uskoro će biti moguće postići gotovo neprekidno nadgledanje svakog građanina i neprekidno održavanje baze podataka koja će sadržavati sve, čak i najličnije informacije o građaninu. Ti podaci u svakom trenutku će biti dostupni vlastima“.
Teorija zavjere je, međutim, baš ona vrsta kognitivnog mapiranja koju čitav serijal Poetika apokalipse odbacuje. Podsjetimo, Fredric Jameson kognitivno mapiranje objašnjava kao proces u kojem individualni subjekt sebe postavlja unutar većeg totaliteta koji nije reprezentabilan – a taj proces samopozicioniranja odveć je sličan radu ideologije. Teorija zavjere je, hoću reći, uvijek ideološki pokušaj razgradnje ideologije čiji rad prepoznaje kao „zavjeru“.
Teorija zavjere je, k tome, uvijek optimistički koncept – ideju da uistinu postoji neko ko odlučuje o svemu, pa makar i iz loših namjera, kao i ideju da se sve stvari dešavaju s razlogom, pa makar i iz lošeg razloga, zapravo je mnogo lakše prihvatiti nego ideju da se stvari dešavaju bez razloga. Stoga teorije zavjere savršeno korespondiraju sa idejom svijeta religioznih fundamentalista, pa sasvim prirodno u njima nalazi saveznike. Ali šta je odgovor na pitanje: čak i ako prihvatimo da postoje ljudi koji kontrolišu svaki segment naše egzistencije, ko kontroliše njih? Ponovo: ideja da oni uopšte kontrolišu sami sebe čini se vrlo i vrlo neutemeljeno optimističnom.
Novinari koji su prisustvovali kanskoj premijeri posljednjeg Lars von Trierovog remek-djela, „Antichrist“, izvijestili su da je na scenu u kojoj se lisica skrivena u travi okrene put glavnog junaka i jezivim glasom izgovori: Haos vlada, publika odgovorila histeričnim smijehom. To nije bio smijeh zbog komičnog, nego smijeh pred strahom. Tako su se, ostalo je zapisano, slušaoci smijali i slušajući prve Kafkine tekstove.

Vijesti

Ostale opozicione partije, Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Narodna stranka i Demokratska srpska stranka bojkotuju izbore.

U sadašnjem sazivu Skupštine opštine Mojkovac, koalicija DPS-SDP ima 15 odbornika, koalicija SNP-NS- DSS ima 14, a dva odbornika su iz Nove srpske demokratije.

Potpuno razumijem kolegu Kovacevica. Tacan je mehanizam kojeg opisuje.

Jos odavno (80-tih), kao studentkinja, student prodekan, predsjednik omladine na Univerzitetu, pokazala sam neposlusnost prema partijski (DB-ovski) kontrolisanom poretku stvari. To nije ostalo neregistrovano …

Kasnije (90-tih), nisu uspjeli da osujete moje zaposljavanje na Ekonomskom fakultetu (a sve je cinio prof. Veselin Vukotic, kao sekretar Saveza komunista za Univerzitet, da ne budem primljena) …

Od tada, odrzavam se u prostoru – minimuma angazmana (sto nevjerovatno otezava normalan tok napredovanja u karijeri) i koriscenja onoga za sto drugi ne vide da imaju materijalnog interesa ili, pak, nemaju znanja/vjestina.

Sto je ovdje bitno?

Nadam se da bi se kolega Kovacevic slozio da je ovdje od pojedinacnih primjera mnogo vaznija njihova brojnost/ucestalost, sto potvrdjuju mnogi slucajevi selektivnog (ne)sprovodjenja zakona. Ucestalost nekog problema, to znaju i oni koji se bave prirodnim i oni koji se bave drustvenim naukama, ukazuje na sistemsku gresku.

Sistemska greska, koja dovodi do ovakvog opsteg stanja stvari u Crnoj Gori je u tome sto formalne institucije sistema ne funkcionisu – 20 godina su zarobljene od strane nasljednika komunisticke vlasti, koji su mutirali u vlast koja je u sprezi sa organizovanim kriminalom, zbog cega imamo vladavinu neformalnih institucija (kafana, pleme, bratstvo, kumstvo, poslovni pajtasi, mafija).

Naravno, ove stvari nisu nista nepoznato. Meni su bile jasne jos dok sam studirala, pa sam zbog toga dala ostavku na mjesto predsjednika omladine Univerziteta (nakon toga izabrali su podobnijeg, Mila Djukanovica), pa prestala da budem clan Saveza komunista (dok sam kao pripravnik radila u SDK), pa, na svu srecu, docekala da se pojavi Liberalni savez Crne Gore (LSCG), u kojem sam, konacno i ne samo pasivno/ostavkom/prestankom clanstva, mogla aktivno da se ukljucim u proces demokratizacije Crne Gore.

Znaci, ovo moze da zna student 80-tih godina u Crnoj Gori. Uvazavam da svi nemamo istu dinamiku individualnog razvoja, ali smo svi mogli da vidimo na sceni LSCG i da mu se pridruzimo. “Naknadnu pamet” mogu samo da prihvatim u slucaju mladjih osoba.

Nakon ovih objasnjenja (od primjera, preko opsteg stanja do sistemske greske i izlaza iz sistemske greske kroz djelovanje LSCG-a) treba da uslijedi relevantno pitanje – sto predlazu Mirjana Kuljak, Filip Kovacevic i ostali da bi se formalne institucije sistema (sve do institucije politickih izbora i institucije Parlamenta) oslobodile od kriptokomunisticke vlasti spregnute sa organizovanim kriminalom?

Preformulisano – da li oni misle da na izborima koje projektuje, krade i manipulise ovakva vlast moze da dodje do formiranja Parlamenta i Vlade koji ce ovakvu vlast i njihove ratne i antiratne profitere staviti pod lupu zakona (otvorenih dosijea saradnika DB-a i imovinskih kartona o porijeklu imovine)?

SNP kaze da ne moze, a ucestvuje na izborima i nastavlja sa svojim radom u Parlamentu. Zakljucak – odradjuju posao za vlast, daju im legitimitet, omogucavaju im da se konstituisu, a po potrebi i da ih zamijene na vlasti, a da niko nikoga ne pita za DB dosijea, ni za porijeklo imovine, niza Dubrovnik, ni za Zavalu, ni za sverc duvana, ni za isporuku Muslimana …

Da li jesmo ili nismo za pravu akciju, to pokazuje lakmus papir – BOJKOT!

Voljela bih da su na ovakvu akciju spremni svi koji sebe smatraju opozicijom, nezavisnim profesorima, novinarima, medijima … . Na kraju, ja sam svoj dio otrcala i (“zamrznuta”) cekam pred samim ciljem/akcijom bojkota. Prihvatila bih i izvinjenje onih koji su za ovih 20 godina napadali LSCG kao vatikance, neprijatelje Crne Gore, srpske radikale …, a trebalo bi, ako mislimo ovome zlu doakati.

Mneb

Napominjući da “žali moralni integritet kolega koji su pristali da daju svoj glas jučerašnjem saopštenju Vijeća”, Kovačević kaže da je “apsolutna laž” da su mu ukinuti samo izborni predmeti. “Uz dva izborna predmeta, ukiniti su mi i predmeti na magistarskim i doktorskim studijama”, navodi Kovačević i pita, da li je i tada zasijedala ‘nadležna’ i savršeno anonimna ‘Komisija’, jer to nije saznao “do dana današnjeg”.

“I zbilja ko je to uzeo sebi za pravo da odlučuje da baš moja dva predmeta ne treba više da postoje na FPN-a? Koja je to osoba odlučila da studentima FPN-a, otkada sam počeo da pišem kolumne za dnevni list Vijesti, nisu potrebna znanja iz oblasti koje ja predajem? Jer svi ostali profesori koji su, kao i ja do ove godine, predavali izborne predmete na trećoj godini smjera međunarodni odnosi dobili su priliku da svoje izborne predmete učine obaveznim, dok su samo moji predmeti izbrisani iz nastavnog plana. Uz, dakle, ukupno četiri izbrisana predmeta, izbrisan mi je i obavezni predmet psihologija politike na jednom od dva smjera na kojem ga predajem, i to baš na smjeru novinarstvo. Izgleda da je ista ‘nadležna Komisija’ odlučila da sam ja nedovoljno podoban da predajem mladim novinarima, jer ja se ipak javno zalažem za stvaranje korpusa istraživačkog novinarstva u Crnoj Gori koje će razotkrivati sve partijsko-mafijaške devijacije koje podrivaju njene temelje kao države. Pa su moj predmet bez mog znanja izbrisali i zamjenili ga sa predmetom poslovna komunikacija koji predaje savjetnica predsjednika Filipa Vujanovića. Zar ovo nisu ključni elementi klasične političke diskriminacije? ‘Pravi prijatelji’ i politički istomišljenici bivaju nagrađeni, a oni koji kritički promišljaju kažnjeni.”, navodi Kovačević u reagovanju na saopštenje Vijeća FPN.

On navodi i da se “ponovo pojavljuje laž” koja se tiče njegovog statusa na FPN. “Nije istina da ja na FPN-u samo ‘gostujem’ tj. ostvarujem dodatni honorar i da mi je matična jedna druga organizaciona jedinica Fakulteta. Mene je Senat Univerziteta Crne Gore na sjednici održanoj 26.10.2006. godine izabrao za docenta FPN-a za oblast Psihologije politike, kao i za docenta za oblast Liderstvo u velikim sistemima na FTH-u u Kotoru. To znači da je moj akademski status jednak na oba Fakulteta. To što se ova odluka lažno predstavlja u medijima i time krši odluka Senata treba da postane predmet dodatne pažnje Uprave Univerziteta”, kaže Kovačević.

On priznaje da saopštenje Vijeća FPN “sadrži i jednu istinu”. “Naime, moj dosadašnji naučni doprinos – knjiga u bibliotekama najpoznatijih svjetskih univerziteta, dvogodišnji rad na Ruskom Državnom Univerzitetu i stipendija Međunarodnog Društva za političku psihologiju, uz prevode mojih radova na turski i njemački – zbilja govori o meni. A omalovažavanje i ocrnjivanje ovih nespornih akademskih uspjeha o onima koji su potpisali saopštenje. I o onoj priči o lisici i kiselom grožđu”.

PCnen

Milka Tadić-Mijović: I mene je uklonio zbog različitog mišljenja

Prema riječima nekadašnje stručna saradnice te univerzitetske jedinice Milke Tadić-Mijović, slučaj ukidanja predmeta profesoru Kovačeviću samo je jedan u nizu eliminacionih poteza dekana Darmanovića, kada je riječ o angažmanu ljudi koji politički razmišljaju drugačije od njega.
“Da je moj angažman na FPN-u prestao saznala sam van kruga fakulteta. Onda mi se javio Darmanović sa objašnjenjem da se ugovori sastavljaju i raskidaju, i da je to normalno”, ispričala je Tadić-Mijović.
Ona je kazala da je tokom prve godine svog rada na fakutetu imala deset studenata na diplomskom ispitu, te da joj je sljedeće godine Darmanović kazao da ne može biti mentor studentima bez akademskog zvanja.
“Postavlja se pitanje kako je moguće da sam jedne godine mogla biti mentor a druge ne ”, kazala je ona.
Prema tvrdnjama Tadić-Mijović, iako je tokom druge godine rada na FPN-u upisala postdiplomske studije i od predavača postala asistent, do prekida angažovanja je došlo “iz istih razloga zbog kojeg je došlo do ukidanja predmeta profesora Kovačevića”.
“Darmanović i ja smo veoma različitih mišljenja. Ja imam kritički odnos prema vlasti, i mislim da je to bio glavni razlog zašto je raskinuo ugovor koji sam imala sa FPN”, kazala je direktorica Monitora.
Na sajtu FPN-a u rubrici stručni saradnici angažovani na tom fakultetu navode se imena: Draška Đuranovića, Branka Vojičića, Darka Šukovića, Vojislava Raonića i Živorada Kovačevića.

Vijesti

Aleksandar Zeković je ocijenio i da je senzibilitet onih koji donose odluke o ljudskim pravima unaprijeđen. On je kao primjer naveo retoriku premijera Mila Đukanovića “koja je postala mnogo kvalitetnija u ovom periodu nego ranije, kada je riječ o ljudskim pravima, pogotovu o pravima LGBT populacije”.
“Nema više ucjena i pritisaka na one koji se dovode u vezu sa tim pravima. Nego naprotiv, možemo čuti i premijera koji, sa punom odgovornošću, može da se kandiduje da bude predstavljen i promovisan u 2009. godini kao ključna gej ikona”, predložio je Zeković.

Vijesti

Kao u onom starom vicu, zgodnom za fenomenologiju našeg najpoznatijeg brenda, junačnog čojstva. Veli vic – Crnogorac vidi kako na ulici trojica tuku jednoga. Pa kaže: kad ako ne sad, obraz junački daje krila, ne mogah gledat tu bruku, te se ja zaleti… I, pita ga sagovornik, što bi? Kako što bi, nas četvorica ga nagrdismo…
I kako, uostalom, uopšte izbrojiti policajce u zemlji u kojoj čitava bratstva, kad zatreba gazdi, mogu biti u stroju…

Vijesti

* * *

Ratko Knežević:

Gospodo ili Gospodine iz DNM:

Nije fer i korektno postaviti ovakav naslov.

Dok ne zavrsimo Vasu bitku iz 2001, koju sam ja najvise iskrvario, a Vi ste moguce bili u pravu, prodje jos jedan voz iz Urugvaja, a mozda mu se pridodala i kompozicija iz Argentine.

Vi, ocigledno je, ne dozvoljavate osobama da imaju licnu dinamiku i dijalektiku. To ne vodi nicemu.

Bojim se da je pored inih drugih, koji su nam poznati, i to jedan od razloga zbog cega ste “zamrznuti”.

Ljudi se pridobijaju, nikako ne odbijaju stalno, ponovo, pa opet.

Bojim se kako ste krenuli nemate se kud i kada vratiti.

Iako nikada nije bilo ovoliko faktora koji se, sklopivsi se u jednoj tacki, vode tako dobro i tako sigurno konacnom oslobodjenju zemlje od posledica cetrdest osme, osamdeset devete,devedest seste i sedme, i evo ove “kumulativne” devete godine novoga stoljeca.

Tekst koji je napisala Milka Tadic Mijovic nije tekst o Srdji Darmanovicu, “nasoj Miri”, samo.

Tekst je to o opstem stanju duha, ako ga uopste ima, ako uospte lebdi nad Gorom Crnom, u bilo kom agregatnom stanju,
pod vlascu, kako DEA kaze “Pet barona”.

To je tekst o jednom profesoru, o jednom dekanu, koji se u konacnici bori da se najveca vecina njegovih studenata truje Kolumbijskim prahom koji jede mozak i supstancu nekada zdrave nacije i ponosnog naroda.

Sjajan je to tekst. Svaka Milkina recenica sijece, razara to mlohavo tkivo na kojem pociva najgori rezim 21 vijeka na prostorima Evropske geografije.

Iskocite vise i Vi iz vasijeg “gaca” iz 2001, probudite se malo, kuca zadnja ura.

Nema ovdje vise “objektivnih”, “zamrznutih”, “porazenih” i “depresivnih”. Ili jesmo ili nijesmo. “Jesmo” mozemo biti malo vise, malo manje, malo plavlje, malo zuce, malo crvenije; ali smo – jesmo. “Nijesmo”, mozemo samo biti na jedan, izdajnicki nacin.

Milka jeste.

Ljudi se po djelima sude.

To je jedino mjerilo po kojem ce nas, konacno, istorija zapamtiti.

Promijenite naslov, molim.

Pozdrav,

Ratko Knezevic

* * *

Miško Đukić:

“Nije fer i korektno postaviti ovakav naslov” napisa gospodin Knežević i obrati se gospodi ili gospodinu, a uputi kritiku na adresu DNM…

Gospodine Kneževiću – laže li DNM? Upravni odbor Soros fonda je formiran kada su vozovi iz Urugvaja i Argetine pravili od penzionera narkomane… Srđi Darmanoviću kolumbijski prah nikada nije bio potreban… Služba zna… ali dok je on živ nijedan njegov student neće dunuti… a kamo li shvatiti – pet BARONA. Monitor je shvatio! Ali kada… Kada je stvarao Srđu Darmanovića ili danas – kada pokušava da “istinom” probudi njegove studente.

Milka Tadić bi trebala napisati tekst o njenom prijatelju Drašku, njegovoj supruzi, dugu, stečaju… Gospodine Kneževiću – vlasnik Monitora je Miško Perović (između ostalih)… a to je čovjek preko koga je Đukanović odradio interviju sa vama. Vi kritikujete i prijetite sudom Komneniću – a branite Milku, a rade za istog šefa… Vama je jasno da dio programa B92 kopiraju tv “Vijesti” ali vi gostujete (B92) kod Jugoslava (nostalgija?), a ne vidite da Subotić kopira Đukanovića i naručuje razgovor sa vama.

Vidite – znam… ali… “Nema ovdje vise “objektivnih”, “zamrznutih”, “porazenih” i “depresivnih”. Ili jesmo ili nijesmo”.

Mada vam ne vjerujem, koliko vam vjeruje gospodin Grahovac, ipak – ako zaboravimo uređivačke odbore – zaboravićemo i urednike!

Miško Đukić

* * *

Ratko knežević:

Misko:

Ne mislim da je Djukanovic, (ili njegov partner in crime) “odradio” bilo koji intervju sa mnom.

Radije mislim da je to bila znatizelja, egzibicionizam, mozda malo povrsnosti.

Oba su intervjua bila uspjesni medijski izrazaji, koja su vidjeli vise od pola miliona ljudi u Crnoj Gori, Srbiji i regionu.

Bez obzira na tendeciozna pitanja, odgovoreno je na svako. I uvijek ce biti, ubuduce.

Uvijek sam imao simpatija za Tvoj rad, i RFM, naravno.

Ljudi se mijenjaju, vrijeme tece, zivot me naucio da cijenim ljude po onome sto su radili, ali isto tako i sto rade sada (djela ne parole) i kakve te konsekvence ima.

Svako dobro!

Ratko

* * *

Izvor: DNMN

Protiv svih optuženih je zatražen pritvor i predloženo raspisivanje poternice, objavilo je Državno tužilaštvo Hrvatske (DORH) na svojoj internet stranici, navodeći samo prezimena optuženih oficira i godine rođenja.

Optužnica je podignuta protiv trojice komandanata 2. operativnegrupe: generala J. Cokića (1934.), M. Ružinovskog (1935.) i P. Strugara (1933.), protiv komandanta 9. Vojnopomorskog sektora: admirala M. Jokića (1935.) i njegovog zamenika M. Zeca (1943.).

Optužnica je podignuta i protiv komandanta 2. taktičke grupe generala B. Stankovića (1934.), komandanta 472. motorizovane brigade potpukovnika O. Vičića (1944.) i njegovog zamenika majora R. Komara (1951.).

Optuženi su i kapetan prve klase V. Kovačević zvani Rambo (1961.), komandant 3. bataljona 472. motorizovane brigade i poručnik bojnog broda Z. Gvozdenović (1958.).

Prva osmorica optuženika terete se da nisu ništa preduzeli da spreče nedopušteno ponašanje podređenih jedinica koje su, protivno Ženevskim konvencijama, ne birajući cilj, granatirale naseljena mesta, ubijale civilno stanovništvo, zatvarali ga, maltretirali i terali u beg.

Po ulasku u naseljena mesta oni su rušili civilne, kulturne, verske i privredne objekte, pljačkali ih i palili, naveo je DORH, ukazavši da je u tom razdoblju na dubrovačkom području ubijeno 116 civila, a više stotina ranjeno.

Okrivljeni V. Kovačević Rambo tereti se da je 6. decembra 1991. izdao naredbu za granatiranje Dubrovnika i tamošnjeg istorijskog, Starog grada koji je od 1979. pod zaštitom UNESCO. Pritom je ubijeno više civila i naneta nemerljiva šteta kulturnim dobrima.

Tužilaštvo tereti Z. Gvozdenovića da je tokom 1991. izdavao naredbe da se iz topova ispali više hiljada granata na naseljena mesta.

Gađani su Cavtat, Župa dubrovačka, Zaton, Trsteno, hoteli Croatia, Belvedere, Plakir, Tirena i Minčeta u kojima su bile izbeglice, i Stari grad Dubrovnik. Pri tome je poginulo i ranjeno više civila i naneta je velika šteta spomenicima kulture.

Optužnica je podignuta na osnovu podataka prikupljenih tokom istrage i vojne dokumentacije bivše JNA koja je 2009. godine pribavljena preko oficira za vezu DORH-a pri kancelariji haškog tužilaštva.

Mondo

Ubistva

U međuvremenu, policije nekoliko zemalja rade i na prikupljanju dokaza koji bi srpsko-crnogorski narko-klan doveli u vezu i sa ubistvima u Mostaru i Barseloni.
Sumnja se da ovaj klan stoji iza ubistva Beranca Branislava Obradovića u Mostaru, čije je tijelo nađeno u bunaru 14. oktobra ove godine, samo dan prije nego što je u luci u Urugvaju zaplijenjeno 2,2 tone kokaina. Bosanska policija je uhapsila je dvije osobe i raspisala potjernicu za petoricom osumnjičenih, a kao organizator zločina imenovan je Mostarac koji ima i državljanstvo Njemačke. Sumnja se da taj klan stoji i iza likvidacije barskog pomorca u Barseloni, čije je tijelo nađeno u zapaljenom džipu. Pomorac je, inače, bio prijatelj nestalog Slobodana Radonjića, čiji je otac bio poslovni partner Branislava Šaranovića koji je nedavno ubijen u Beogradu.

Rade za rusku mafiju

Advokat i nekadašnji šef beogradske kriminalističke policije Marko Nicović smatra da srpsko-crnogorski narko kartel radi za rusku mafiju, glavnu u distribuciji kokaina i najjaču u kontaktima sa kolumbijskim i argentinskim kartelima.
,,Ruska mafija koristi lokalne mafije kako bi servisirali njihove velike projekte, jer crnogorska mafija, pa ni srpska nema taj novac. Radi se o cifri od stotinu miliona eura, koje mafije sa ovih prostora ne mogu da imaju”, navodi Nicović

Monitor

“Na način neprimjeren univerzitetskom nastavniku, doc. Kovačević pokušao je da obmane javnost u vezi sa nečim što je uobičajeni i regularni postupak na Univerzitetu Crne Gore”, navedeno je u saopštenju za javnost.

Vijeće navodi da je nastavni plan FPN promijenjen u junu ove godine “u proceduri којu propisuje Statut Univerziteta Crne Gore”.

“Na osnovu predloga nadležne Komisije FPN, Vijeće FPN usvojilo je predlog izmjena nastavnog plana za akademsku 2009/2010. godinu, što je, kako to nalažu pravila, potvrdio i Senat Univerziteta Crne Gore. Izmjenom nastavnog plana, više izbornih predmeta zamijenjeno je obaveznim predmetima. Samim tim, jedan broj nastavnika, uključujući poznate univerzitetske profesore, prave prijatelje i suosnivače ove ustanove, ostao je bez izbornih predmeta. Većina ovih nastavnika, kao i doc. Kovačević, zadržali su svoje obavezne predmete na FPN, na kojima i danas predaju”, saopštilo je Vijeće FPN.

PCnen

MONITOR: Kad se govori o tezgarenju profesora, onda je neizbježno i pitanje o njihovim honorarima i upisu ogromnog broja studenata koji iz svog džepa plaćaju školovanje?
MARTINOVIĆ: Da, kako neki fakulteti na državnom Univerzitetu mogu da prime više privatnih studenata nego što može da stane u sve njihove učionice i da od svakog uzimaju školarinu, a profesori visoke honorare. Na pitanje o honorarima rektor odgovara lakonski: To je poslovna tajna! Kako može na jednom fakultetu da se dozvole honorari do 2000 eura za tezgarenje tipa pregleda polovnih vozila, dok se na drugom ne mogu platiti nadoknade za poslijediplomsku nastavu. Da je taj Univerzitet uopšte konzistentna institucija važila bi ista pravila nagrađivanja za iste poslove. Tako ni rektor ni institucije Univerziteta nemaju potrebni autoritet. Autonomiju Univerziteta urušava autonomija jedinica. Da je ovo ono prevaziđeno komunističko vrijeme takva institucija bi zaslužila prinudnu upravu umjesto autonomije.

MONITOR: Zašto se sa univerziteta rijetko može čuti glas kritike?
MARTINOVIĆ: Sa univerziteta treba da dolazi kritička misao. Ako je ona, a jeste, u posljednje vrijeme kompletno ugašena, postavlja se pitanje jesu li to vlast i univerzitet sklopili savez o nenapadanju: da se jedni drugima ne miješaju u poslove.

MONITOR: Da li je tačno da pored rekordnog broja doktora nauka po „glavi stanovnika” imamo i zavidan broj profesora emeritusa?
MARTINOVIĆ: Kada je državni Univerzitet donosio pravilnik o izboru profesora emeritusa, skrenuo sam pažnju na lakrdiju do koje će to dovesti. Kada nije nijedan argument pomogao, poslao sam iz Barselone, gdje sam gostovao na tamošnjem univerzitetu, kolumnu za jedan crnogorski dnevni list pod naslovom: Ja tebe serdare ti mene vojvodo. Kopiju sam poslao rektoru. Danas Univerzitet Crne Gore ima više profesora emeritusa nego cijela Evropa!

MONITOR: O studiranju po Bolonjskoj deklaraciji izriču se kontroverzne ocjene. Kakav je Vaš stav?
MARTINOVIĆ: Projekat koji se naslovljavao kao Bolonjski forum prošao je u evropskim zemljama kroz sve studijske programe od autonomije, akademskih sloboda do programskih koncepcija. Udruženje Univerzitetskih profesora Crne Gore smatralo je da je to izvanredna šansa da i mi modernizujemo Univerzitet. Niz kolumni koje sam objavio bile su na krilima takvih iluzija. Nažalost, u projekat reformi po Bolonji Univerzitet Crne Gore je ušao sa poluznanjem, a taj sindrom je najopasniji. Od zakona i normativnih akata do nastavnih programa, sve vrvi od improvizacija.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji za Univerzitet kažu spolja gladac, unutra jadac?
MARTINOVIĆ: Oko Univerziteta su izrasli travnjaci, postavljen je spomenik Svetog Petra Cetinjskog, izgrađena je zgrada rektorata. Sve blista i služi za ponos. Biblioteke i laboratorije su, međutim, prazne.

MONITOR: A ovo je 21. vijek, bar u Evropi…
MARTINOVIĆ: U Evropi se još tokom devedesetih odvijao proces reformi. Tamo se srušio, kažu, Berlinski zid. Mi smo se postarali da se on samo pomjeri prema Balkanu. … Kod nas se odvijao rat. Crna Gora je bila u njega uvučena euforijama, mitinzima, požarom svijesti i savjesti, antibirokratskom revolucijom, čije su vođe izrasli u zavidne birokrate…

MONITOR: A kad se slegla prašina…
MARTINOVIĆ: Kada se prašina slegla univerzitetska akademska zajednica se počela osvješćivati i raslojavati. Raslojavanje se odvijalo prema naboju koji su nosili pojedinci. Neko je srbovao, to je bilo unosno i moderno. Ministar obrazovanja je držao u kabinetu sliku Dositeja Obradovića umjesto Titove, a dekan Ekonomskog fakulteta ikonu svetog Save. Rektor i jedan broj njegovih tića jurili su da se domognu trofejnih pištolja, koje sam nazvao pištoljašima. Stizale su postelje i posuđe iz Kupara, sa namjerom da se renovira studentski mobilijar. Jedan brod je došao iz Lore pun elektronskih uređaja i ponuđen da usreći laboratorije Univerziteta. Još mnogo toga viđenog i neviđenog kolalo je ovom našom vododerinom kao poslije potopa. Najteže je bilo sačuvati svijest i održati budnu savjest. Pojavio se upravo onaj časni sloj profesora i studenata koji se energično i uspješno suprostavio.

MONITOR: Jedan broj profesora kasnije je osnovao Udruženje univerzitetskih profesora, kojem ste Vi bili predsjednik…
MARTINOVIĆ: U tom totalno nenormalnom ambijentu na sceni se pojavila grupa profesora motivisana otporom moralnoj i svakoj drugoj destrukciji. Snaga motiva koji su okupljali, vodili i usmjeravali riječ i energiju u pravcu svjetla na kraju tunela, bila je jača od svih otpora, prijetnji i straha.

MONITOR: Kako ste artikulisali svoje stavove?
MARTINOVIĆ: Pritisak na javnost odvijao se mitinzima, oglašavanjima putem protesta, deklaracija i stavova, otvorenih pisama. Tako se tokom 1991. pojavljuju: Apel za mir, Peticija za vraćanje profesora i studenata sa ratišta, Peticija protiv stratega rata, Stav o državnom statusu Crne Gore. Pominjem samo najznačajnije. Tribina na Univerzitetu privlačila je toliko građana da se često nije mogla naći dovoljno velika sala. Pritisak na organe univerziteta išao je kroz hitna reagovanja na gotovo svaki potez koji bi narušavao akademske standarde i norme. Tako je spriječeno donošenje na Univerzitet ratnog plijena i sličnih ratnih prihoda…

MONITOR: Koliko je djelovanje Udruženja imalo efekta na profilisanje modernog Univerziteta?
MARTINOVIĆ: Ta aktivnost nije imala nikakav uticaj na promjene na Univerzitetu. Univerzitet su, nažalost, i dalje vodili pištoljaši, a uticaj postojećih struktura razvijenih na čistom samoupravnom voluntarizmu bio je isuviše jak da bi se moglo i pomisliti na dubinske analize i promjene. Od partije na vlasti do rukovodstva Univerziteta razvio se, iz sasvim jasnih razloga, animozitet prema aktivnostima Udruženja. Sve naše aktivnosti i programska opredjeljenja više su asocirali na aktivnosti Liberalnog saveza nego na vladajuću partiju, što je bilo nepoželjno. Nikada nijesmo dobili sredstva iz budžeta namijenjena nevladinim asocijacijama.

MONITOR: Ali i pored svega toga uspješno ste sarađivali sa pojedinim univerzitetima u Evropi.
MARTINOVIĆ: Za vrijeme sankcija uspostavili smo veze sa mnogim asocijacijama, a posebno smo razvili odnose sa Konferencijom rektora Evrope. Često smo bili u prilici da ugostimo eminentne profesore Oksforda, Kembridža i Vorvika. Održali smo i nekoliko konferencija sa internacionalnom participacijom.

MONITOR: Vaše kolege iz Evrope znale su šta se dešava na Univerzitetu Crne Gore?
MARTINOVIĆ: U jesen 1999. na Salzburškom seminaru organizovan je međunarodni simpozijum Univerzitet i globalizacija. Sa bivših jugoslovenskih univerziteta pozvani su predavači za plenarnu sjednicu skupa na temu: Univerzitet i rat – preživljavanje i pogled u budućnost. Izložio sam svoj rad u kome je kao jezgro bilo predstavljeno ponašanje univerzitetske akademske zajednice o kojem sam Vam govorio. Doživio sam izuzetno uzbuđenje kada je prorektor Zagrebačkog univerziteta Jasna Mencer ustala iz publike, prišla pultu i pružila mi ruku čestitke. Bila je to prava slika pogleda u budućnost, propraćena toplim aplauzom svih prisutnih. To je bio pozdrav etici i hrabrosti kojom smo preživljavali i činili onoliko koliko smo mogli, a i ništa manje viziji budućnosti koja dolazi.

Monitor

Po njemu se zove i lista na čijem je čelu Ivan Ašanin, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a. Ašanin je uvjeren da je nakon ,,zabetonirane,, prednosti opozicije od par stotina glasova u minula tri izborna ciklusa došlo vrijeme da njegova koalicija osvoji potpunu opštinsku vlast.

,,Za to nas preporučuje ono što smo učestvujući u izvršnoj vlasti učinili u posljednje četiri godine. Da bi uradili još više potrebna nam je potpuna vlast”, kaže Ašanin.
On kao preporuku da ih birači zaokruže ističe kapitalnu investiciju sanacije mojkovačkog jalovišta, te izgradnju drugih infrastrukturnih objekata u gradu, kao što su postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i izgradnja lokalnih puteva i vodovoda.

,,Možete misliti koliko ćemo učiniti, a građani to znaju, kada nam skupštinske odluke ne budu smetnja za projekte koje planiramo”, hvali se Ašanin.

NEZAPOSLENOST I SIROMAŠTVO: Mojkovac je grad u kome praktično ne radi ni jedan od nekadašnjih desetak industrijskih kapaciteta. To je i statistički jedna od najsiromašnijih crnogorskih opština. Danas punoljetna omladina u njemu, koja po pravilu želi da ode iz svog rodnog grada, čak i ne pamti kada je u Mojkovcu sagrađena posljednja zgrada.

Mojkovac je i grad sa procentualno najviše radnika koji su ostali bez posla, a nijesu dobili ni minimalne otpremnine. Takvih je više od hiljadu, a njihov sedmomjesečni štrajk, koji je započeo prije godinu, okončan je bez rezultata. Vlada je i konačno odlučila da ne da pare onima koji su bez posla ostali prije dvijehiljadite. Većina Mojkovčana je posao izgubila još s početka devedesetih prošlog vijeka. Prvo su bez posla ostali rudari, pa drvoprerađivači, pa metalci…

,,Lokalna vlast nije u prilici da utiče na neke procese, ali ono što ćemo učiniti jeste oslobađanje svih opštinskih dažbina za one koji dođu ovdje da otvore nova radna mjesta”, kaže Ašanin, naglašavajući da će među prvim većim projektima u najskorijem roku biti izgradnja sportskog centra na 18 hektara prostora bivšeg jalovišta. ,,Tu je i projekat otvaranja Bjelasice i ali i drugih turističkih i poljoprivrednih projekata koje smo razradili i isplanirali, obećava Ašanin.

On je uvjeren da će njegova koalicija osvojiti ubjedljivu pobjedu sa najmanje osamnaest odborničkih mandata.

BOJKOT UGROZIO POBJEDU: Mirno i bez i jednog masovnijeg skupa, u kampanji od kuće do kuće, Mojkovčanima se predstavljala Socijalistička narodna partija. Ne obećavaju ni radna mjesta ni kapitalne investicije. Govore o neophodnoj vladavini prava, upravljanju gradom i uređenju komunalnih pitanja, pojašnjava njihovu kampanju predsjednik Opštinskog odbora SNP-a Veselin Jovanović. Boriće se za zakonit rad i prosperitet osiromašenog Mojkovca. Pogubnost vladavine DPS – SDP koalicije i nepravda koju ona nanosi njihovom gradu i cijeloj Crnoj Gori njihov je krunski argument u ubjeđivanju birača da im daju povjerenje.
,,Zato i ne idemo na masovne skupove. Oni više nemaju efekta. Da ostatak opozicije, pogotovo NOVA, nijesu donijeli odluku da bojkotuju izbore, imali bismo sigurnu pobjedu, ubjedljiviju nego ikada do sada”, tvrdi Jovanović.

U njegovoj partiji su procijenili da ipak i sami imaju trinaest sigurnih mandata. ,,Ako bi nas podržao bar dio ostalih opozicionara imamo šanse da sami odnesemo pobjedu. Iznenadila nas je odluka Nove srpske demokratije koja je dan uoči potpisivanja precizno dogovorenog sporazuma odlučila da ne ide na izbore, iako je njihov Opštinski odbor u Mojkovcu bio za izborni nastup”, kaže Jovanović.

KOMUNISTIČKA MATRICA – PROŠLOST: Predsjednik Opštinskog odbora NOVE Miodrag Vuković kaže da njegova partija jeste bila spremna za izbore, ali da je u skladu sa opozicionim dogovorom o neizlasku na izbore u Kotoru, Mojkovcu i na Cetinju, donesena odluka o bojkotu. ,,Jedino se tako i na taj način i opozicija i cijeli narod mogu izboriti sa kriminalnim crnogorskim režimom”, tvrdi Vuković. Na izborima u Mojkovcu, na kojima glasa oko sedam hiljada birača, nastupaju i dvije grupe građana. Jednu listu građana nosi Pero Radović. On objašnjava da je kampanja u Mojkovcu neobično mirna, jer su i partije i birači u posljednjih dvadeset godina izmoreni izborima: ,,Ovi će izbori prvi put pokazati koliki je efekat brojnih neispunjenih obećanja ove vlasti. Koliki su beznađe i besperspektivnost kod većine ljudi. Vjerujem da je komunistička matrica po kojoj su ovi vladali, a neki bi i da nastave da vladaju, prošlost i da su građani shvatili da partije koje su na sceni ne nude ništa novo, u čemu ja i moja lista vidimo šansu za promjene”.

RADIKAL PREDVODI LAVOVE: Nešto glasnije, ali u svakom slučaju i egzotičnije, listu Mojkovačkih lavova predvodi nekadašnji radikal Miloš Vuković. Za njega su svaki izbori u Mojkovcu nova Mojkovačka bitka. ,,Kao i 1916. i sada je ta bitka neravnopravna, ali se zlo mora pobijediti. Da bi pobijedili moramo učestvovati u bici. Ja sam sasvim siguran da ću pobijediti, makar na riječima, jer ću govoriti jednostavnu istinu – da je Mojkovac siromašniji nego ikad”, kaže Vuković. On tvrdi da vlast zloupotrebljava svoju poziciju koristeći državni aparat. ,,Doveli su u kampanju i policiju i ministre, koristeći narodne pare. Da je ovo pravna država, po njenim važećim zakonima, za takve stvari bi se moralo ići u zatvor”. Ivan Ašanin ipak tvrdi da DPS i SDP vode regularnu i fer kampanju: ,,Čak mi se čini da nikada poštenijih i regularnijih izbora poput prošlih i ovih sadašnjih nije bilo u Mojkovcu. Vjerujem da ako hoće pošteno da kažu, to bi ljudi iz SNP-a mogli da potvrde”. Predsjednik SNP-a to ipak ne potvrđuje. ,,Svakoga dana u Mojkovcu je po jedan ministar koji obećava brda i doline. Obećavaju građevine, sada uoči snijega, suprotno i zdravom razumu. Kampanja je krajnje neravnopravna sa brojnim zloupotrebama vlasti, ali ćemo ih ipak pobijediti”, uvjeren je Jovanović.
Ako DPS – SDP koalicija ipak osvoji skupštinsku većinu u Mojkovcu, što poznavaoci tamošnjih prilika pretpostavljaju, na siromašnom sjeveru Crne Gore jedino će opština Andrijevica ostati u rukama opozicije, pored Žabljaka i Pljevalja gdje, istina, imaju tijesnu većinu u skupštinama opština ali su funkcije gradonačelnika u rukama DPS-a.

Monitor

Na Fejsbuku je, nakon otvorenog pisma Kovačevića crnogorskoj javnosti pokrenuta i inicijativa za podršku Filipu Kovačeviću, iza koje je za svega nekoliko sati stalo preko dvije stotine studenata, profesora, i javnih ličnosti.
U tekstu inicijative podrške koju je pokrenula neformalna Fejsbuk grupa  Studentski pokret Omega, stoji da je ,,profesor Filip Kovačević jedan od crnogorskih intelektualaca sa crnogorskog Univerziteta koji se nikada nije ustručavao da iskaže svoje mišljenje. Ono je po pravilu kritično u odnosu na današnje društvo, i vrlo precizno je uvijek definisao vlast u Crnoj Gori kao nedovršenu diktaturu”.

,,Na studentima u Crnoj gori i svim slobodnomislećim ljudima je da osude ovakav čin sprečavanja iznošenja sopstvenog mišljenja, da intelektualci ne budu primorani da budu dovedeni na rub egzistencije samovoljom univerzitetskih moćnika povezanih sa režimom u Crnoj Gori”, kaže se između ostalog u FB inicijativi za podršku profesoru Kovačeviću.

U svom otvorenom pismu Kovačević je podsjetio da Darmanović na FPN-u angažuje više od 20 gostujućih profesora iz država u regionu, opterećujući tako univerzitetski budžet desetinama hiljada eura za honorare, avionske karte i hotelski smještaj. ,,Samo u papagaj-državi i feudalnoj partitokratiji kao što je Crna Gora neko sa ovakvim međunarodnim referencama može biti diskriminisan na državnom Univerzitetu”, kaže Kovačević. ,,Ovakvim potezima Darmanović je od fakulteta napravio privatnu firmu momišićkog neoliberalnog tipa, koja, kao i sve takve firme u Crnoj Gori, opstaje prazneći džepove crnogorskih građana”, ocijenio je Kovačević, uz napomenu da ga takvi postupci dekana FPN neće ,,pokolebati da i dalje radi na demokratizaciji Crne Gore i njenom konačnom uobličavanju u pravnu i pravičnu državu”.

Monitor, FB group Omega

“Revolucionari u privatnim medijima zemlju predstavljaju kao da je pred kolapsom, kao da je jedna od najgorih diktatura na svijetu. Ovi mediji prednjače u propagandnom ratu, pretvoreni su u političke biltene, najavljuju nadolazeću revoluciju koja postoji samo u njihovim glavama. Sve koji nijesu uz njih, sve koji se protive smjeni vlasti, nazivaju podanicima režima i drže moralne lekcije… Taj će se posao prije ili kasnije loše završiti. Jer, privatni mediji na najniži mogući nivo srozavaju profesionalne standarde i etiku, za razliku od državnih koji samo, na ovaj ili onaj način, podržavaju vlast.
A o čemu se ustvari radi – o borbi sučeljenih društvenih i političkih elita, u kojoj jedna ima novac i vlast, a druga – ova iz Vijesti i Monitora, ima samo novac, dok vlast od Đukanovića želi da pruzme starom manipulacijom – borbu elita predstavlja kao borbu dobra i zla, bijelog i crnog, moralnog i nemoralnog, demokratskog i diktatorskog. To svakako nije funkcija medija, niti javnog mnjenja u demokratskom društvu.”

Prevarili ste se: nijesu ovo citati iz dnevnika profesorice Mirjane Marković, dok je cvjetala demokratija njenog supruga u Srbiji. Niti prva kosa Crne Gore, naš Rajko Kovačević, recituje o slobodi. Ovo su izvodi iz nedjeljnog intervjua profesora Srđana Darmanovića, dekana Fakulteta političkih nauka, direktora Centra za demokratiju i ljudska prava, predsjednika Upravnog odbora Sorosovog fonda u Crnoj Gori, člana Venecijanske komisije, omiljenog statističara i nepogrješivog mjerača javnog mnjenja. To su teze nepristrasnog analitičara, onog koji je, sjetićete se, u studiju RTCG dok su se čekali rezultati nekih izbora na kojima je DPS opet potukla oponente uskliknuo – pobijedili smo.

Kao Mirjana juče, tako i naš teoretičar sistema u kritici prepoznaje revoluciju i nasilje, u promjeni vlasti kolaps, u grupama nesklonim vođi zavjereničku skupinu. Ili, kako bi to šarmantno rekao jedan profesorov asistent talibančiće i frustrirane gubitnike koji se nelegalnim sredstvima bore za vlast, pošto u raspodjeli moći nijesu dobili zadovoljavajući dio kolača. Kao da za prebjege, tamo gdje su oni, konkurs nije stalno otvoren.

Ništa novo. Kroz istoriju siromašna Crna Gora imala je i za izvoz kadrova koji su se utrkivali u služenju. Pogledajte samo ovo naše vrijeme, te pognute glave po univerzitetima i akademijama, to obilje beščašća koje ćuti dok se uništava sama supstanca zemlje, dok se razara privreda, betonira primorje, prijeti potapanjem kanjona, dok siromaštvo raste, a organizovani kriminal vlada.

Hajde sada da okrenemo stvari – kakva bi bila slika ove države da nema neprilagođenih medija, nevladinih aktivista i rijetkih kritičkih intelektualaca. Bila bi to jedna dobra priča, kako to lijepo kaže ministar Roćen i njegove sljedbenice iz drugog RTCG dnevnika.

Ni u olovnim Miloševićevim vremenima crnogorski mediji, van kontrole vladajućih krugova, nijesu bili u težem položaju. Sudskim presudama, novim poreskim nametima, programiranim stečajem velikih distributera i uskraćenim frekvencijama ugrožen im je ekonomski opstanak.

Darmanović i društvo nijesu slučajno udarili. Propagandno pripremaju teren za nove udare. Što režim bude nesigurniji, pritisci na privatne medije će jačati. Kriza se produbljuje, budžet tanji, nezadovoljstvo raste, pa valja održavati onu sliku podobnih glasila i analitičara. Ubjeđivati puk da je opstanak Đukanovićeve kleptokratije pitanje biti ili ne biti Crne Gore, da promjena vodi u propast.

Svi bolesni režimi imaju svoje darmanoviće zadužene da sa naučnih visina bacaju stigmu na kritičare, predstavljajući ih kao pokvarene karijeriste žedne vlasti, opasne po stabilnost države. Jasno: oni koji prijete stabilnosti poretka legitimna su meta. Tako združeno po revolucionarnim medijima udaraju premijer i balkanski dileri droge, naoružani gradonačelnik i kriminalci sa šipkama.

Ništa slikovitije od bijesa prema slobodnim medijima ne povezuje Mila Đukanovića, Miomira Mugošu, Safeta Kalića i Srđana Darmanovića. Oni bi samo da zaustave taj Rojters.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ, Monitor

„Oni su svjesni, kao i mi da nema uslova za organizovanje fer i poštenih izbora, i sami su primijetili tamo organizovani kriminal“, rekao je Danilović. Izbore u Mojkovcu, koji će biti održani u nedjelju 6. decembra bojkotuju NOVA, Pokret za promjene, Narodna stranka i Demokratska srpska stranka.

„Ne razumijem, osim kao neku vrstu političkog marketinga stav da oni u Mojkovcu koji ostanu kući rade za Demokratsku partiju socijalista (DPS). Priznaćete da je nelogično, ako DPS poziva ljude da izađu na izbore, onda je nelogično da oni koji ostanu kući da rade za njih“, kazao je Danilović na konferenciji za novinare. On je naveo da su „ljudi iz SNP, kao i oni iz Nove“, na izborima u Kotoru, na kojima nijesu učestvovali, ostali kući. „Nijesam čuo tada nikoga od kolega iz SNP-a da njihovo članstvo u Kotoru radi za DPS time što je ostalo kući“. Govoreći o ocjeni potpredsjednika Pokreta za promjene Branka Radulovića da bi trebalo izaći na izbore u Podgorici, Danilović je kazao da je to jedna „kreativna najava i tumačenje“, jer je prethodno neophodno ispuniti uslove da bi se opozicija ravnopravno takmičila.

„Sve dok se organizovani kriminal ne povuče s izbora mislim da je bezpredmetno da opozicija učestvuje, a možemo snažnim pritiskom primorati vlast da oko toga razgovaramo i dobiti podršku međunarodne zajednice za dekrimininalizaciju društva, pa i samih izbornih procesa“, rekao je on. Danilović smatra da Crnoj Gori treba nova vlada i premijer koji će biti spreman da prema tajkunima povuče putinovske poteze. „Opljačkani novac građana i države mora se vratiti u Crnu Goru. Premijer (Milo) Đukanović to ne može da uradi i stoga, ako hoćemo ekonomsko ozdravljenje, moramo raspisati konkurs za novu Vladu i predsjednika“, kazao je Danilović. Prema njegovim riječlma, DPS će početkom naredne godine morati da razgovara sa opozicijom o uslovima za demokratizaciju društva i neophodnosti bespoštedne borbe protiv organizovanog kriminala. „Kriminalci su delegitimisali izborne procese na svim nivoima, a u ovoj godini posebno na lokalnom nivou, građani su razočarani i pred tom činjenicom ne mogu se zatvarati oči. Skupština mora potpuno profunkcionisati kada je u pitanju nadgledanje borbe protiv kriminala i korupcije“, tvrdi Danilović. On smatra i da državni tužilac treba da podijeli sudbinu Vlade i podnese ostavku jer je „nesposoban“. „Za naše pare, ili bolje rečeno i za naše pare, bore se sve zemlje u okruženju akcijama svojih specijalnih tužilaštava, od Italije do Srbije. Samo naše tužilaštvo milionski bogate narkodilere i bivšu duvansku mafiju tretira kao ozbiljne biznismene“, rekao je Danilović.

Komentarišući predlog budžeta za narednu godinu kojim je za borbu protiv organizovanog kriminala predviđeno duplo manje novca nego prošle godine, on je rekao da je „nažalost i to jedan od pokazatelja koliko ozbiljno vlada dživljava primjedbe međunarodne zajednice i opozicije“. Danilović je podsjetio da je predlogom budžeta planirano nešto oko dva miliona EUR za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Važno je da se izdvaja dovoljno sredstava za represivni aparat“. „Očigledno je da da se očekuju socijalni nemiri zbog vrlo teške socijalne situacije i onda je posebno važno dati dovoljno novca onima koji treba da obezbijede ne građanski red i mir, nego mir u redovima koalicije i stabilno funkcionisanje vlasti DPS-a“, rekao je on.

Mina

„Obavještavam crnogorsku javnost da je dekan FPN-a, Srđan Darmanović, na staljinistički način nasrnuo na moje lično i profesionalno dostojanstvo tako što mi je bez mog znanja, saglasnosti i obavještenja ukinuo dva predmeta na osnovnim studijama“, naveo je Kovačević. On je u otvorenom pismu crnogorskoj javnosti naveo da mu je Darmanović ranije na isti način ukinuo i dva predmeta na magistarskim i doktorskim studijama.

„Ovakvo brutalno razračunavanje koje ugrožava moju materijalnu egzistenciju, povezujem sa mojim javnim angažmanom i političkim stavovima koje zastupam. Jer, moj doprinos razvoju društvenih nauka u Crnoj Gori je očigledan za svakoga ko nije politički ostrašćen“, tvrdi Kovačević.

On je objasnio da je, kroz njegovu knjigu o psihoanalizi i kritičkoj teoriji, prisutan na najpoznatijim svjetskim univerzitetima – Harvardu, Jejlu, Prinstonu, Berkliju, Oksfordu, Kembridžu, ali i u Melburnu, Torontu i Hong Kongu, Britanskoj Nacionalnoj Biblioteci u Londonu i u Njemačkoj Nacionalnoj Biblioteci u Frankfurtu.

Kovačević je kazao da je dvije godine predavao na Ruskom državnom univerzitetu u Sankt-Peterburgu, a ovog ljeta je bio pozvan da održi predavanje o savremenoj psihoanalitičkoj teoriji na Medicinskom Univerzitetu u Beču, gdje je, kako je naveo, studirao Sigmund Frojd.

„Samo u papagaj-državi i feudalnoj partitokratiji, kao što je Crna Gora, neko sa ovakvim međunarodnim referencama može biti diskriminisan na državnom Univerzitetu“, naveo je on.

Prema njegovim riječima, to je jasan dokaz da Darmanović ne radi u interesu razvoja crnogorskih intelektualnih resursa i potencijala, a time ni u interesu javnog dobra svih crnogorskih građana.

„Naprotiv. On na Fakultetu angažuje više od 20 gostujućih profesora iz država u regionu, opterećujući time budžet Univerziteta Crne Gore troškovima koji se mjere desetinama hiljada EUR za honorare, avionske karte i hotelski smještaj“, kazao je Kovačević.

On je optužio Darmanovića da je takvim “potezima od Fakulteta napravio privatnu firmu momišićkog neoliberalnog tipa, koja, kao i sve takve firme u Crnoj Gori, opstaje prazneći džepove crnogorskih građana“.

Kovačević je kazao da će ga teško pokolebati „takvi postupci Darmanovića ili bilo kog drugog da i dalje radi na demokratizaciji Crne Gore i njenom konačnom uobličavanju u pravnu i pravičnu državu“.

„Znam da sam u pravu, a to zna i većina crnogorskih građana. Stoga insistiram da Uprava Univerziteta u skladu sa Statutom i javnim interesom zavede red na Fakultetu političkih nauka“, zaključio je on.

Mina

Iskreno mislim da je taj sadasnji kvantum mnogo mnogo manji nego sto Ti tvrdis, ali mnogo je vaznije kako sto prije da dodemo do tog broja o kome ti govoris, a da u međuvremenu ne potrosimo ili kako Ti, sa pravom, rece “sahranimo” Bojkot i nadu da ce režim biti promijenjen. Prvi test će biti uskoro, vec tokom ovog mjeseca. Vidjecemo ko ce se odazvati i doci na prvi javni protest, ko ce imati petlju da bude izlozen policijskim kamerama, ko ce odoljeti pritiscima i sitnim privilegijama, ko ce suzbiti sujete, ko ce izaci iz ladovine, ko ce doputovati iz metropola ili poslati barem javnu podrsku, koliko će se njih skinuti sa blogova i facebook-a i virtuelni teren zamijeniti realnim, ko ce pseudonim zamijeniti biometrijskim dokumentima itd. Tada ce i tebi i meni biti mnogo toga jasnije.

No, bez obzira ko ce na tom prvom protestu izaci na svjetlost dana, mi u PzP idemo dalje, gradeci, provocirajuci i testirajuci tu energiju kroz nove oblike i sadrzaje. Sigurno da cemo i kroz sadrzaj nase ponude i kroy nase aktivnosti ostavljati sve manje prostora dilemama i nedoumicama i u odnosu na režim i u odnosu na bojkot.

Kada su u pitanju lokalni izbori u PG oni su po mom mišljenju predposlednja faza ka nečemu što znači javni, jasan i energičan pritisak u zahtjevu za vanrednim parlamentarnim izborima. To bi značilo i potpunu delegitimizaciju režima i dalo bi jasnu poruku prema medjunarodnoj zajednici. Kada kažem da li učestvovati na njima ili ne, je stvar tačne procjene snage DF, jer bi pobjedom DF iste noći okupio 50.000 ljudi ispred Skupstine CG sa zahtjevom vanrednih parlamentarnih izbora uz povik ” Ostavke, jer nemate legitimitet gradjana”! Moras da znas da Podgorica ima vise od 130.000 glasaca, da su poslednji parlamentarni izbori pokazali ogromnu opozicionu energiju u PG.

Kada je u pitanju napuštanje Skupstine CG, treba znati da nas u PzP nije okupila politika i privilegije koje ona nosi, kao smisao života. Svi smo mi uglavnom profesionalno ostvareni, a politiku doživljavamo kao realizaciju svojih ideja i vizije bolje Crne Gore. Zato kad kažem DA BOJKOTU kao instituciji u ostvarenju cilja smjene režima najvise bih zelio sa PzP-om u izvršnoj vlasti. Moze cak i varijanta smjena rezima i politicki “mrtav” PzP u ostvarenju tog cilja. Ali protiv sam trece varijante o kojoj sam govorio a to je ishitreni i potroseni bojkot, a da rezim postane jos jaci i “mrtav” PzP. To bi bilo neodgovorno i prema clanstvu, nasim aktivistima i glasacima. Sigurno da u Parlamentu necemo cekati mirno i lagodno redovne parlamentarne izbore 2013. godine i dalji sunovrat CG, ali kada odlučimo da izadjemo iz Parlamenta to cemo uraditi sa potpunim vracanjem mandata i odricanjem svih prinadležnosti koje proističu iz tog statusa, bilo da su u pitanju licni ili partijski. Jednostavno pocijepacu svoju poslanicku legitimaciju i vratiti mandat gradjanima Crne Gore. Kada ce to biti zavisi od Tebe.

U pravu si OPSTI BOJKOT i poziv na OSTAVKE treba da se ori iz svih grla, da svi mediji budu na nasoj strani, da slika sa nasih protesta kruzi svijetom, da na toj slici se nadju gradjani, intelektualci, sindikati, opozicionari. Zato hajmo da gradimo to iskreno, bez gnusnih insinuacija koje sam imao prilike da procitam na onom drugom sajtu, a koje samo doprinosi urusavanju te ideje. Hocu da i na tom i na drugim sajtovima bude poziv SVI NA PRVI JAVNI PROTEST PROTIV POSLEDNJEG TOTALITARNOG REZIMA!
***
Potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović rekao je da u toj stranci razmišljaju o potpunom napuštanju institucija, ali da će učestvovati na izborima u Podgorici naredne godine. On je rekao da će odluka o potpunom bojkotu zavisiti od podrške građana.

Radulović je ponovio da je za smjenu režima i stvaranje širokog demokratskog bloka potrebna podrška od civilnog sektora do političara.

“Bojkot po meni znači napuštanje svih institucija, vraćanje mandata i odricanje od svih mogućih privilegija. Neću da, kada napustim parlament, neko kaže da sam zadržao platu i privilegije. Vratićemo mandate građanima, a od njih zavisi kada ćemo da iskočimo”, rekao je Radulović Vijestima.

On smatra da je Podgorica poslednja stepenica na putu za rušenje režima. Radulović je na sajtu PZP-a napisao da očekuje pobjedu demokratskog fronta na podgoričkim izborima. On je to pojasnio veličinom biračkog tijela i izgrađenom opozicinom stavu u glavnom gradu.

Radulović tvrdi da takva koncepcija ne odudara od zvaničnog stava PZP da bojkotuje lokalne izbore na Cetinju i Mojkovcu.

“Podgorica je posljednja stepenica i poslije tih izbora idemo svi na ulice i tražimo vanredne parlamentarne izbore. To je poslednja faza stvaranja širokog fronta i test opozicionih partija”, rekao je Radulović.

promjene.org, Mina

Поставља се веома логично питање: зашто би грађани Мојковца предали ДПС-у власт у руке због оних који су разбили или активно помагали разбијање Српске листе и не смију изаћи на локалне изборе? Зашто треба изаћи на изборе у Подгорици, у којој је увијек побјеђивао ДПС, а не изаћи у Мојковцу у коме је увијек побиједила опозиција?

Да ли је идеја бојкота изборних процеса у Црној Гори ,,шведски сто” са кога узимате што вам се допадне и одричете се онога што вам не одговара?

Када се правила ,,јединствена опозициона листа” у Мојковцу, поручио сам да ванпарламентарне странке требају остати по страни и дозволити онима који тврде да ће таквом листом парламентарних странака побиједити ДПС да то и учине. Међутим, неки су се препали одговорности, не напуштају им се институције мафијашког и криминалног система, желе парцијалан бојкот и бјеже од унутарстраначке одговорности. Иако су могли да имају једну опозициону против једне режимске листе, без било каквих сметњи и калкулација.

Они који ће учестовати на изборима у Подгорици покушавају да српски народ у локалним органима власти у Мојковцу преселе у опозицију и оставе на десетине породица без радних мјеста и егзистенције, односно да их предају на милост и немилост ДПС-у. Андрија Мандић и његови партнери из ПзП-а изаћи ће на подгоричке изборе, иако су у Подгорици мафија, организовани криминал, Агенција за националну безбједност и корумпирани државни апарат, без конкуренције, најјачи у Црној Гори!.

Чему онда мимикрија? Ствари треба извести на чистину. Ако је Андрија Мандић узео тајкунске паре, није их узео свако из опозиције. Ако не смије у Мојковцу да изађе на изборе јер нема цензус, онда не морају кадрови опозиционих странака угрозити егзистенцију и изгубити радна мјеста без борбе, кад се већ у Подгорици очекује ,,борба”. Да неће можда, након избора, црвени војвода помоћи својим људима у Мојковцу који ће остати на ледини? Неће, потапшаће их, вјерујући да се бојкотом, себе ради, али не и њих ради, спасио од коначног бродолома.

Чињенице да је бојкот избора у Мојковцу обесмишљен и да Андрија Мандић финансира ,,патриотске летке” против опозиције, умјесто против ДПС-а, разлози су да опозиционари изађу и гласају листу СНП-а.

Уколико су НСД и ПзП спремни да напуште институције мафијашког и криминалног система и бојкотују листом све изборе, сви ћемо да бојкотујемо. У супротном, сваки опозиционар мора стати на страну обичних људи који не смију бити жртве калкулантских дјечјих игрица у опозицији. Јер, важни су људи!

Мојковац од 1997. године није пао у руке ДПС-а. Ако падне, послије свега, у недјељу, реална је политичка одмазда режима над дугогодишњим опозиционим кадровима у том граду. До тада, неки се спремају за изборе у свом граду, остатак Црне Горе их не интересује. Поштено, зар не?

Зато, пружам отворену подршку листи Социјалистичке народне партије на изборима у Мојковцу и позивам антирежимски оријентисане бираче да гласају за СНП. Српски народњаци не могу имати идентичне политичке ставове као Социјалистичка народна партија и разликујемо се по многим питањима, али исто тако ваља уважити реалност. Треба се супротставити и ДПС-у и тајкунским плаћеницима у руководству НСД-а који бламирају часну идеју бојкота и који су се обавезали да безболно предају Мојковац Милу Ђукановићу.

ИЗЈАВА, Добрило Дедеић

Potpredsjednik SNP-a Vasilije Lalošević ocijenio je da je, prema informacijama iz izbornih štabova, »utihnula« ideja o bojkotu izbora u Mojkovcu.

»Pozivamo sve Mojkovčane da izađu na birališta jer je riječ o izborima koji se tiču njihovih interesa i interesa tog grada. Svako ko bude ostao kući glasaće svjesno ili nesvjesno za DPS i SDP, i ne može se kriti iza poziva pojedinaca ili partija o neizlasku na izbore«, rekao je Lalošević.

On je rekao da će se, prema informacijama SNP, u narednim danima u Mojkovcu pojaviti takozvani proglas letak »takozvanih patriota« sa pozivom građanima da ne izlaze na izbore.

»Radi se o proizvodu poznatih kuhinja koje su to radile i 2005. godine. Uvjeren sam da će na isti način biti poraženi od građana Mojkovca kao i te godine, jer to i zaslužuju«, rekao je Lalošević.

Prema njegovim riječima, Mojkovac je grad sa značajnim problemima koji se moraju odmah rješavati, pa je bilo neozbiljno i neodgovorno očekivati da SNP ne izađe na izbore, pogotovo i što je to jednoglasno zahtijevano od opštinskog odbora te stranke.

On je rekao da je SNP imala više manjih skupova, odnosno kućnih posjeta u svim djelovima mojkovačke Opštine.

»Podijelili smo izborne programe sa nazivom Važni su ljudi, definisali ciljeve koje će naši odbornici potencirati u Skupštini Opštine, nadogradili program sa infrrastrukturnim i komunalnim problemima koji se odmah nakon 6. decembra, moraju početi rješavati«, rekao je on.

Lalošević je najavio da će SNP učiniti sve da nakon 6. decembra u okviru Skupštine Opštine bude formirana posebna služba koja će rješavati socijalne probleme i štititi građane.

On je podsjetio da su na predsjedničkim izborima u Mojkovcu tri opoziciona kandidata imala 600 glasova ili 30 odsto više od kandidata aktuelne vlasti Filipa Vujanovića.

Lalošević je rekao da je SNP na prošlim izborima u martu osvojila 1609 glasova, a da je kompletna opozicija sa ukupn(im)o brojem glasova bila je skoro jača od aktuelne koalicije DPS-SDP.

»Resursi postoje, naš program je jasan i precizan, a kvalitetni ljudi su na odborničkoj listi«, rekao je Lalošević.

Mina

Nigdje na crnogorskoj obali rezultati privatizacije nijesu toliko porazni i uvredljivi za lokalnu zajednicu kao što je to slučaj u Ulcinju. Štetne i neuspješne privatizacije koje se u kontinuitetu sprovode od strane Vlade- Ministarstva turizma i Savjeta za privatizaciju, pretvorile su nekadašnju turisticku metropolu crnogorskog turizma, u bezživotni turistički grad. Umjesto podizanja novih hotela, unapređenja turističke ponude, otvaranja novih radnih mjesta, povećanja turističkog prometa (sve je to obećano od strane tenderskih komisija koje su odlučivale o prodaji i privatizaciji hotela u Ulcinju, a novi vlasnici se se na to, galantno, potpisivanjem ugovora i obavezali) turistička privreda ovog grada danas doživljava istinsku agoniju i krah.

Štetne posljedice do sada privatizovanih hotela (Otrant, Lido, Albatros, Galeb, Mediteran) nereferentnim i u oblasti turizma nepoznatim kompanijama, imaju očigledan negativan uticaj na imidž i reputaciju koju Ulcinj kao destinacija izuzetnih komparativnih prednosti, još uvijek nudi. Nekada prestižni hoteli Grada predati su u vlasništvo lošim vlasnicima, lišenih bilo kakvog iskustva i znanja u upravljanju hotelima. Ovo upućuje na zaključak da motiv kupovine hotela nije bio njihova revitalizacija i pokretanje razvoja, već kupovina radi zauzimanja prekrasnih turističkih lokacija radi dalje prodaje u cilju spekulativnog sticanja brzog i lakog profita. U tom čekanju ( katančenju i rušenju) Ulcinj danas ima manje hotela nego prije trideset godina.

Aktuelni tender za davanje u zakup uvale Valdanos upravo asocira i podsjeća na tok i postupak privatizacije gore pomenutih hotela.

Nagovještava se čak da bi do kraja godine moglo doći do potpisivanja ugovora sa firmom “Cubus lux” iz Londona, iako ona ne ispunjava nijedan uslov iz tendera!

Mi znamo razloge zašto ovaj put Komisija to nagovještava oprezno i bojažljivo. Ovdje ćemo navesti samo neke od njih, koje vasa Komisija može lako provjeriti .

Vlada i članovi Tenderske komisije za Valdanos vrlo dobro znaju da se u zakup nudi lokacija koja je predmet restitucije i deeksproprijacije. To bi trebalo da bude više nego dovoljan razlog da se odustane od bilo kakvih pregovora ili daljih tendera.

Dalje, Valdanos je 1968. godine proglašen Spomenikom prirode (danas u ekološkoj državi, vjerujemo, zaslužuje i viši stepen zaštite), Zakonom o maslinarstvu (član 17) taj maslinjak uživa posebnu zaštitu, a u samom Tenderu se navodi da se u Uvali nalazi i podvodno arheološko nalazište ( valjda da budući zakupac vodi računa !?).

I sve je to na tenderu po cijeni od 15 centi po metru kvadratnom!?

Mi smo uvjereni da tender za zakup Valdanosa bez odlaganja treba poništiti, a razlozi za to su višestruki.

Razlog prvi. Uvala Valdanos je predmet restitucije i očekivane deeksproprijacije. Eksproprijisanih 19 hiljada stabala stoljetnih maslina treba da se vrati ranijim vlasnicima. Gotovo je izvjesno da će oni to pravo dobiti pred Evrospkim sudom za ljudska prava u Strazburu, što bi kasnije podrazumjevalo posljedice za državu Crnu Goru.

Razlog drugi. Čitav postupak i igre oko Valdanosa, od momenta raspisivanja tendera i načina razmatranja prispjelih ponuda za zakup, obiluje nepravilnostima i neregularnostima. Tako je tender za zakup raspisan u vrijeme dok je trajala Javna rasprava na Nacrt studije lokacije za ovu uvalu!? Zatim, na razgovore za zakup se poziva firma koja ne ispunjava niti jedan uslov iz tendera!? Ona ne ispunjava osnovne kvalifikacione uslove predvidjene kao “grupa A” (Nije “međunarodni hotelski operater i brend koji je poznat i međunarodno priznat kao uspješan operater turističkih kompleksa nivoa četiri plus ili pet zvjezdica” i “nema najmanje pet godina radnog neprekidnog iskustva u upravljanju hotelima” koji su po međunarodnom standardu traže Tenderom. (Upućujemo Komisiju na provjeru ovih uslova).

Štetne i neuspješne privatizacije u Ulcinju treba prekinuti upravo na Valdanosu.

Niko ne brani strateškim partnerima koji su pokupovali vrijedne prostorne resurse da valjano valorizuju te prostore, niti Vladu da ih na to primora po preuzetim obavezama iz ugovora. Strateški partneri, odabrani od strane tenderskih komisija očigledno nemaju interesa i potencijala da pokrenu razvoj.

Razlog treći. Ovoga puta građani Ulcinja nijesu spremni da mirno i ravnodušno prihvate još jedan u nizu štetnih privatizacija i to na imovini koju su vjekovima nasljeđivali, za koju su vjekovima tradicijski, kulturološki, ekonomski i ambijentalno neraskidivo vezani. To su pokazali u više navrata.

Tokom javne rasprave na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2020. građani Ulcinja su imali najviše primjedbi na tretiranje Valdanosa u tom Planu.

Sa preko 4.000 potpisa podržali su zahtjev upućen Vladi Crne Gore za opoziv Odluke o formiranju komisije za sprovođenje postupka privatizacije Valdanosa, za deeksproprijaciju i za stoprocentno konzerviranje pejzažnih i ambijentalnih vrijednosti ovog lokaliteta. (Za ovaj koncept valorizacije Valdanosa zalažu se i brojni domaći i strani eksperti, navodeći da prostori Ade i Velike plaže obezbjeđuju dovoljno mogućnosti za gradnju).

I gradonačelnik Ulcinja ( sada član tenderske Komisije) je tokom ove javne rasprave formirao opštinsku Komisiju, kojom je sam predsjedavao. Komisija je u Izveštaju o primjedbama i sugestijama dostavljenom Ministarstvu za ekonomski razvoj, u dijelu o Valdanosu istakla : “… kada je u pitanju Valdanos valja ukazati da se tu nalazi kompleks od preko 80.000 stabala maslina sto predstavlja jedinstveni slučaj na obali Jadrana. Zakonom o Maslinarstvu maslinjak Valdanos je stavljen pod posebnu zaštitu uz izričitu zabranu bilo kakve izgradnje stambenih i drugih objekata u maslinjaku kao i sječa i oštećenje maslinovih stabala. Proizilazi obaveza da se Valdanos u daljoj razradi Plana planira isključivo kao zona atraktivnog izletišta u blizini velikih turističkih koncentracija.“

Ova Grupa (koja se vama obraća) je u julu ove godine prikupila preko 1000 potpisa gradjana za poništenje Tendera ( 700 je dovoljno za gradjansku inicijativu za raspravu u Skupštini opštine Ulcinj, ali predsjednik Skupštine, kršeći Zakon o lokalnoj samoupravi i Statut Skupštine, nije zakazao raspravu).

Na osnovu svega iznijetog sugerišemo Vašoj Komisiji da nakon uvida i proučavanja dokumentacije kojom raspolaže Tenderska komisija iznese svoj stav vezan za postupak i tok tenderske procedure za Valdanos.

Stojimo vam na raspolaganju za svaku podršku/logistiku u Vašem radu pri raspravi o ovom slučaju.

mog-ul.org, DNMN

Dosadašnje predizborne aktivnosti obilježili su nezapamćena tišina i korektnost svih učesnika izbora. Čovjek sa strane teško bi mogao zaključiti da će Mojkovčani u nedjelju izaći na birališta. Kampanja je, kao po dogovoru, svedena na neposredne kontakte, razgovore s biračima „u četiri oka”, distribuciju propagandnog materijala i programa, odnosno predizbornih obećanja. Zanimljivo je da partije koje bojkotuju izbore (Nova, Narodna strana, DSS, Pokret za promjene ) do sada nijesu ubjeđivale birače da u nedjelju ne izlaze na birališta.

Sa predizbornim programima biračima su se obratili koalicija DPS -SDP „Za evropski Mojkovac “ i SNP. Razlike u tim materijalima gotovo da i ne nema. I jedni i drugi će, ukoliko dobiju povjerenje birača, raditi na razvoju poljoprivrede i turizma, brinuti o mladima, hedikepiranima i socijalno ugroženim. Ukloniće biznis barijere, kulturi obrazovanju i sportu posvetiće dužnu pažnju, gradiće puteve, pješačke staze, rasvjetu…

Petar Radović, nosilac nezavisne liste grupe građana, rekao je da nema program, jer „nije politička partija”, ali će se, ukoliko uđe u parlament, „boriti za usvajanje odluka koje će zaustaviti iseljavanje i povećati natalitet”. Zalagađe se, kaže, za rješavanje infrastrukturnih problema, ravnopravno učešće žena u vlasti, učešće mladih u vlasti, koja mora biti odgovorna i služiti interesima građana. I lista „Mojkovački lavovi” na izbore izlazi bez konkretnog programa. Njen nosilac, Miloš Vuković, obećava da će se, ukoliko uđe u lokalni parlament, zalagati za “rad, red i bolji život svih građana, bez obzira na političku i vjersku pripadnost”.

Mojkovčani su očekivali sučeljavanje predstavnike učesnika na izborima na lokalnoj televiziji, ali te razmjene mišljenja, gotovo je sigurno, neće biti.

Predsjednik SNP-a, Veselin Jovanović, kazao je da niko nije pokazao interesovanje za duel pred kamerama Televizije Mojkovac. Lider lokalnog DPS-a Ivan Ašanin kaže da za sučeljavanjem nije bilo potrebe.

Nosilac nezavisne liste Petar Radović međutim smatra da je šteta što neće biti sučeljavanja. Naročito je šteta za dvije liste grupe građana, jer je to bila jedina prilika da se i oni obrate biračkom tijelu, s obzirom da nemaju partijsku infrastrukturu, preko koje bi to radili.

Pobjeda

Vijesti

Kada su pitanju lokalni izbori u Podgorici oni su po mnogo čemu specifični i razlikuju se po svojoj posebnosti u odnosu na izbore u Mojkovcu ili na Cetinju…Ta specificnost se ogleda u veličini biračkog tijela, njegovoj razuđenosti, stukturi, vec izgrađenom opozicionom stavu, dešavanjima sa Mugošom, nezadovoljstva koje ce rasti, tako da bi tu mogao D.F. da pobijedi i da se tada jos konkretnije trazi smjena režima i prijevremeni parlamentarni izbori. Stvar je procene, građenja povjerenja, rasta energije da li i kako izaći na te izbore. Tu priču do idućeg ljeta treba graditi jako, pametno i kordinisano. Sve ja na nama!

Koča Pavlović (22. novembar):

Bojkot svih izbornih procesa, svih institucija koje ti izbori kreiraju, i u konačnici bojkot Skupštine CG, koraci su koji slijede. To je jedini principijelni politički stav koji će Evropa i Svijet razumjeti, jer oni dobro poznaju krinimalnu prirodu ove vlasti, i to je jedina djelotvorna strategija prema režimima kakav je ovaj crnogorski.
Ostavka Đukanovićeve Vlade, njegov odlazak i formiranje Vlade nacionalnog jedinstva – politički su zahtjevi koje opozicija, skupa sa širokim spektrom demokratskih snaga, treba da jasno postavi.

Mina, promjene.org

Vijesti

Zbog toga mu je, u posljednjih 17 godina prijećeno, demolirana mu je imovina, a bio je i fizički napadan. Pejović, bivši policijski inspektor, komentariše početak suđenja za deportacije u Višem sudu u Podgorici, i ponavlja tvrdnje da ljudi iz tajne policije pripremaju njegovu likvidaciju.

RSE: Gospodine Pejoviću, u četvrtak je u Višem sudu u Podgorici održan glavni pretres o slučaju deportacije 79 državljana Bosne i Hercegovine iz Crne Gore u Republiku Srpsku 1992. godine. Nastavak je 3. decembra, a advokati optuženih govore da će taj postupak trajati jer se optužnica, kako oni kažu, nalazi na klimavim nogama. Pošto ste direktni učesnik, ali i svjedok tih događaja, da li očekujete pravdu za oštećene i njihove porodice?

Pejović: Samo djelimično očekujem jer nemoguće je u sadašnjim okolnostima i atmosferi koja vlada u Crnoj Gori da dođe do potpune pravde. Ključni ljudi koji su tada bili na vlasti oni su i danas na vlasti u Crnoj Gori. Pročitao sam danas u novinama izjavu jednog od okrivljenih tamo, otprilike bi bilo to to, ali to je samo sa zakašnjenjem od 17,5 godina. Trebali su to ranije da iznesu.

RSE: Mislite na optuženog Šljivančanina koji je rekao da mu je sa najviših adresa u MUP-u ’97. godine, čini mi se, nuđeno da preuzme odgovornost za deportacije, a da za uzvrat bude postavljen na čelo tajne policije u Podgorici? Mislite li da je takva izjava zakašnjela?

Pejović: Da. Mislim da jeste. Što je tek meni nuđeno kada je njemu nuđeno to.

RSE: Šta vam je nuđeno?

Pejović: Puno toga. Nuđeno mi je čitavno bogatstvo u materijalnom smislu. Bio bih bogat, ali bih bio nesrećan, ne bih se osjećao kao što se danas osjećam.

RSE: Ko vam je nudio te stvari, te funkcije?

Pejović: Isti ljudi koji su i njemu nudili, nudili su i meni.

RSE: Vi ste u više javnih istupa ispričali šta se ’92. dogodilo na području opštine Herceg Novi. Vjerujete li da su danas na optuženičkoj klupi zaista krivci ili, kako neki govore, žrtvovane osobe?

Pejović: Ne, sad baš da su žrtvovane. Ne može biti šef tajne policije u ono vrijeme žrtva. To je čovjek koji zna sve. On drži ključeve ovog procesa u svojim rukama. To je čovjek koji je dva puta, ne jedanput, gospodin Šljivančanin je pogriješio kada kaže da jedanput obaviještavaju Predsjednika države, predsjednika Vlade, Predsjednika parlamenta. Ne, ne. U ratnim uslovima u to vrijeme su se dvaputa obaviještavali ujutro i uveče. Ključni ljudi u svemu su šef tajne policije i šef javne policije, konkretno da kažem gospodin Bojović i gospodin Marković.

Oni su redovno obaviještavali državni vrh o svemu tome, e sada, prema nekim mojim informacijama, ja mislim da su tačne, ne znam, a vidjećemo na suđenju koje se nastavlja, da su određeni ljudi iz vlasti Crne Gore u stalnom kontaktu sa Boškom Bojovićem da nešto pregovaraju. Vidjećemo šta će ispregovarati, ali što je najgore u svemu tome, je da su ljudi ubijeni. Šta god oni radili tih ljudi više nema. Ja sam govorio i prije nekoliko godina dao sam izjavu dnevnom listu “Vijesti” što sam saznao iz krugova policije, da je policija jednog dana sav materijal uništila.

To sam ja rekao prije nekoliko godina i to bi ponovio i gospodin Šljivančanan, da je išao ka nekom sefu, da je gledao, da su kopali đe su ti podaci. I na kraju krajeva, đe je naredba depeša koju sam ja držao u mojim rukama od tadašnjeg ministra Unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića. Đe je taj ključni dokument, taj materijalni dokaz. Znate koliko je takvih depeša u Crnoj Gori prolazilo? Između 40 i 50. Neka bude oko 40. Toliko najmanje, a više ih je bilo. Četrdeset primjeraka te naredbe depeše da se ti ljudi hapse sa tadašnjim potpisom tadašnjeg ministra Pavla Bulatovića. Nijedne nema niti kod sudije, niti kod tužioca, ništa. Kako nestade toliko primjeraka te jedne depeše.

“Vodi se rat protiv mene”

RSE: Da li se možete sjetiti ko je ’97. bio ministar Unutrašnjih poslova? O toj osobi govori i Šljivančanin u svom izjašnjavanju u optužnici.

Pejović: Tih godina je Maraš i mene kontaktirao preko jednog njegovog savjetnika koji je odavde. To je bilo u vrijeme rascjepa u DPS-u. Znam da je Maraš, čak sam imao i jedan razgovor s njim. Nudio mi je jedno mjesto.

RSE: Da li ste u međuvremenu vi dobili poziv za svjedočenje ili imate informaciju da ste na spisku onih koji će svjedočiti?

Pejović: Meni je tužilac koji vodi taj predmet rekao da sam je ključni svjedok tužilaštva.

RSE: Ali vas nijesu izvijestili kada biste mogli da se pojavite?

Pejović: Nijesu. Nije me interesovalo, a vjerovatno ću kada to odluči sudija, kada dobijem ja ću se odazvali i tada reći ono što sam javno izjavljivao u istrazi, ja sam jedini svjedok kojega su dvojica istražnih sudija saslušali.

RSE: Upravo zbog toga što ste o deportacijama govorili u javnosti vi danas imate ozbiljnih problema.

Pejović: Jeste. Ja sam to već javno iznio po novinama, a vidim juče je to demantovao šef Agencije za nacionalnu bezbjednost, ne znam koju nacionalnu bezbjednost, ali neka im bude tako, ali to je samo nastavak specijalnog rata koji se vodi protiv mene, evo 17 godina, pretežno tajne policije, ali i ove javne.

Vidite kakvu je izjavu dao Veljović u Tuzima, a kada se vratite unazad kakve su sve izjave ne potpisane ove policije davane protiv mene, oni jednostavno su između redova podsticali potencijalne napadače na mene. Govorili su – evo vam ga, radite od njega šta god hoćete. Da bi, evo, uhvatila ih je nerovoza pred ovo suđenje i vidite kakve izjave daju. Ovaj Marković, uopšte se ja na to ne obazirem. Ne mora to reći. Neće reći valjda ono što sam ja izjavio, a on zna da je to tačno.

Nijesam uplašen

RSE: Samo da podsjetimo javnost. Čelnici javne i tajne policije tvrde da vi pretjerujete i da oni nemaju informacije da je vaša bezbjednost ugrožena. Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost vas je pozvao da mu saopštite imena osoba iz te službe koje navodno stoje iza napada na vas.

Pejović: Ako mi život nije ugrožen, zašto mi je vrhovni državni tužilac predložio mjere zaštite kao zaštićenog svjedoka. I to ne u jednom slučaju, nego u dva. Odbio sam onaj prvi. Odvojen od porodice u totalnoj izolaciji, odvojen od spoljenog svijeta i čak odlazak za Podgoricu iz mog grada. Ja sam odbio te mjere. Oni su onda predložili druge mjere u blažoj formi da se dogovore sa mnom.

Zvali su me juče, ali pošto sam bolestan nijesam mogao da pođem. Odakle podaci vrhovnom državnom tužiocu da je moj život ugrožen i predlaže mjere zaštite kao svjedoka i to prihvata komisija sastavljena od tri člana. Jedan je njen zamjenik, drugi je sudija Vrhovnog suda, a treći je šef antiterorističke jedinice, a oni to prihvataju. Prihvataju njene argumente. Odakle njoj podaci da sam ugrožen, ja joj to nijesam rekao.

Ja nikada u Crnoj Gori nijesam tražio zaštitu. Nikada je neću ni tražiti po cijenu života. Ja sam takav čovjek. Ali oni su sada u suprotnosti. Kažu da mi je život u opasnosti, da me treba zaštititi. Šef Agencije za nacionalnu bezbijednost i direktor Uprave policija kažu da ja pretjerujem, a ja sad ne znam đe je istina. Jedino znam da je istina da ja ne vjerujem ni jednom ni drugom. Mislim na javnu i tajnu policiju.

RSE: Recite mi iz vaše perspektive kao ključnog svjedoka, kao nekoga ko je učestvovao u događajima iz ’92. godine, koliko je Crna Gora daleko od samospoznaje da je odgovorna, pri tom mislim na institucije vlasti, za ono što se desilo? Koliko je svijest ljudi koji su u institucijama, odnosno na onim najvažnijim mjestima u vlasti zapravo sazrele da se suoče sa onim što su neki od njih ipak činili u tom vremenu?

Pejović: Na žalost, daleko. Čak mislim i predaleko. Mislim da je potpuno nemoguće kod tih ljudi izmijeniti svijest i suočiti sa prošlošću, odnosno suočiti ih sa tim. Ko je od njih javno izašao i izvinio se tim nesrećnim ljudima i njihovim porodicama? Niko. Prema tome, sve ovo što oni rade rade pod pritiskom međunarodne javnosti. Što se tiče domaće javnosti tu, na žalost, je vrlo malo. Crnogorskih intelektualaca je vrlo malo, sem čast nekim izuzecima, na čelu sa profesorom Popovićem, da ih ne nabrajam sve. Nema u Crnoj Gori svijesti o tome da se treba suočiti sa prošlošću. Crnom Gorom vlada strašan kukavičluk. Strah vlada Crnom Gorom. Poslije svih ovih napada na mene, poslije svih 17 godina ko će se usuditi, ako se ljudima u porodici tako potrefi jedan izuzetak, ja mislim da sam ja u pravu. Znate koji je to pritisak na mene. To je nevjerovatno. Kada izađem u grad izbjegavam… svaki drugi čovjek i svaki koji mi priđe kaže – pazi se, čuvaj se, ubiće te. To je strašno, to je jako teško, ali da ne pretjerujem.

RSE: Koliko vas je gospodine Pejoviću istina o kojoj govorite koštala? Da li ste uplašeni, razočarani ili je to neka druga vrsta pritiska?

Pejović: Uplašen nijesam sigurno. Ne bih radio ovo što radim. Razočaran, jesam donekle, ali opet mene ne izdaje nada. U ovom narodu ima onog slobodarskog, ali pomalo me iznenađuje koliko je Crna Gora neosjetljiva na tuđe patnje, na tuđe muke, pa su mi nekako ta osjećanja pomiješana. Zavisi od situacije, od dana do dana, nekad izgubim volju na sve, ovo emotivno kažem. Jer ovo isuviše dugo traje, a meni se čini da je ovo nastavak jednog mraka s početka devedesetih godina. Ja sam ipak optimista. Vidim izlaz iz svega ovoga i doći će on sigurno.

RSE: Da li nakon svega što vam se desilo ili što vam se događa ponekad pomislite da odete iz Crne Gore? Možda je to namjera onih koji vam prijete i koji vas napadaju.

Pejović: Da, da. Njima je bila namjera. Oni su mi nudili preko svojih posrednika, znam ja za igru, ali čini mi se da, koliko mi se sve ovo dešava, ne bih mogao živjeti van Crne Gore. Isuviše je puno volim, a čini mi se da bih uvenuo za par mjeseci i više ne bih bio ovaj čovjek. Po cijenu života riješio sam da ovdje ostanem do kraja.

RSE: Šta biste za kraj poručili onima koji su, uslovno rečeno, na vašoj strani, a kojih, kako kažete, nema puno u Crnoj Gori. Šta biste im poručili? Kako da se bore protiv onih koji o svemu trguju i pregovaraju?

Pejović: Kako? Da ima kažem da pođu mojim stopama. Možda bi to malo pretenciozno zvučalo, ali teško je to. Ne znam. Intimno znam što bih rekao, ali javno je teško to reći. Teško je kada se ljudi suoče sa problemima, ali malo više hrabrosti, malo više solidarnosti sa tim nesrećnim ljudima i sa nesrećema koje su nam se dešavale početkom devedesetih godina jer mislim da bez pravog suočavanja sa prošlošću ja ne vidim budućnost ovoga naroda i ove zemlje. Bez raščišćavanja, bez otkrivanja svih zločina koji su se desili na prostorima Crne Gore, a bilo ih je još, nije tu samo deportacija. Ja sam govorio i o tome šta je vojska radila, da je i paravojska boravila na ovim prostorima. Kažem, bez rasvijetljavanja svih zločina i izvođenja svih zločinaca, bez obzira kojeg su kalibra, na sud da odgovaraju, ova zemlja neće imati budućnost.

RSE

On je upitao šta će da radi “univerzitetski profesor, ukoliko se ugasi njegova struka, šta čini sudija u državi u kojoj su korupcija i organizovani kriminal normalna pojava, a ne ekces, gdje su humanisti u državi u kojoj većina iz straha ćuti, a sila je norma življenja”.

“Očekujem da intelektualci napokon progovore, to je najvažnije i to iz duše i svoje struke, a da li će biti u demokratskom frontu ili neće, neka sami odluče, dobrodošli su i vrata su im širom otvorena”, poručio je Radulović.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je među rijetkim društvima, koja čeka da joj se desi ta kritična kreativna i alternativna opštedruštvena demokratska energija.

“Koja će stvoriti predpostavke i usmjeriti nas ka izgradnji uistinu slobodnog, održivog i prosperitetnog društva. Čak što više, ta demokratska energija će potrijeti ili relativizovati i mnoge istorijske zablude, predrasude i podjele koje nas opterećuju i sa kojima perfidno manipuliše ova vlast”, ocijenio je Radulović.

On je rekao da je priča o formiranju crnogorskog demokratskog fronta u početku bila sporadična, da je između ostalih glasni zagovornik bio PZP.

“Danas su pristalice te priče sve brojnije, čak što više idemo ka nečemu što je većinsko mišljenje, bez obzira da li je u pitanju opozicioni politički činioc, nezavisna institucija ili eksponirana ličnost”, rekao je on.

Radulović je ocijenio da arhitektura izgradnje fronta mora da počiva na čvrstim temeljima u koje treba ugraditi visoke etičke standarde, principe i vrijednosti demokratskog društva.

“Postoji više modaliteta procesa i mapa puta, u pitanju su samo varijacije koje u većoj ili manjoj mjeri potenciraju pojedine činioce, faze i efekte, no u suštini važno je da proces počiva na jasnim principima uspostavljenim konsenzusom i utemeljenim analizama, koje će rezultirati potpunom koordinisanom djelovanju”, rekao je Radulović.

On smatra da dinamika procesa i ostvarivanje pojedinih faza, mora biti posledica, prije svega, unutrašnjih crnogorskih potreba, kao i uvazavanja onog što znači spoljašnji faktor, medijska i finansijska podrška.

“Takođe se ne treba zakivati za datum, ali čekati redovne parlamentarne izbore 2013. sa ovim odnosom političkih snaga i ovakvim činjenjem režima plašim se da bi dovelo do nestanka i preostalih, ionako limitiranih resursa i mogućnosti”, smatra on.

Radulović je ocijenio da će demokratski front do ostvarenja svog cilja, smjene vlasti, biti na brojnim iskušenjima koja će produkovati i potencirati vlast i njene bezbjedonosno – obavještane strukture

“Počev od manipulacija sa indentitetskim pitanjima, državnim statusom, etiketiranjem pojedinaca, aktiviranjem mogućih saradnika pa do inciniranja fizičkog sukoba”, ocijenio je Radulović.

Prema njegovim riječima, ishod ukupnog procesa nije u snazi i metodama vlast i njihovih satelita, bez obzira kakvi oni bili, već u snazi i privrženosti ideji koja treba da bude vodilja fronta.

“Jasni principi, programske osnove, nedvosmisleni stavovi, suzbijene sujete i liderstvo, lustracija za sve, moratorijum na prenaglašene, često vještačke podjele, su samo neke od principa kojima bi se smanjio manervaski prostor režima i učinili da front ima veću snagu i moralnu čistoću”, kazao je on.

Upitan da li su odlukom Nove srpske demokratije (NOVA) i PZP-a da bojkotuje izbore u Mojkovcu povećane šanse DPS-u da osvoji vlast u tom gradu, Radulović je rekao da se mojkovački izbori moraju posmatrati u kontekstu ukupnog procesa animiranja i rasta opozicione energije.

On smatra da se mojkovački izbori moraju posmatrati i u kontekstu delegitimizacije i smjene vlasti, organizovanja prvih slobodnih i demokratskih izbora, kao i ingerencija u procesu odlučivanja na opštinskom nivou, održanih izbora u Kotoru i onih koji će se desiti na Cetinju.

“Moraju se imati u vidu mehanizmi i resursi sa kojima raspolaže i koje koristi vlast, posebno u uslovima gdje mogu upravljati sa ukupnim izbornim procesom imajući u vidu malo biračko tijelo”, rekao je on.

Radulović smatra da nije zanemarljiva činjenica da su šefovi javne i tajne policije mojkovčani kao i da “bosovi kriminogenih struktura iz Mojkovca neće sjedeti skrštenih ruku«.

“Imajući sve ovo u vidu mislim da je bojkot mojkovačkih izbora prava mjera i odluka. Uostalom, da li bi na tim i takvim izborima učestvovali NOVA i PzP ne bi bitnije uticalo na već projektovani rezultat vlasti. Socijalistička narodna partije (SNP) nakon žabljačkih izbora i sama je toga svjesna i na to ukazuje”, ocijenio je on.

Odluku SNP-a da učestvuje na izborima u Mojkovcu, Radulović doživljava kao njihovu krajnju procjenu u odnosu na interes partije i mogućnost smjene vlasti. “Drugo je pitanje da li je po mom ubjeđenju ta odluka pravo rješenje. Zato smo mi iz PzP, više puta, pozivali kolege iz SNP-a da preispitaju tu odluku”.

“Ono što će nas ubrzo dovesti istoj pameti, bilo da je u pitanju SNP, NOVA ili PZP, i bez obzira kako vlast i njene strukture budu isprojektovali i realizovali mojkovačke izbore, su događaji koji nam prestoje”, smatra on.

Prema Radulovićevim riječima, usvajanje budžeta, njegova održivost, socio-ekonomska zbilja, sudbina preostalih privrednih subjekata i njihovih radnika, stvarni napredak u procesu integracija i mnogo toga još, natjeraće ih da intezivnije sarađuju i formiraju kvalitetnu alternativu koja se može nazvati demokratski front ili kako god želite.

“Da li će se smjena vlasti desiti iz jednog koraka, ili će trebati još jedno »dijeljenje karata« zavisi, prije svega od odluka SNP, NOVE i PZP. No, ukupna dešavanja biće takvog inteziteta da onaj koji bude opstruirao proces promjene vlasti biće kažnjen od samih građana u tom drugom koraku, odnosno drugom »dijeljenju karata«, ocijenio je Radulović.

Radulović je ocijenio da program i rješenja demokratskog fronta koji bi bio formiran već postoje i to u svakom segmentu, bilo da je u pitanju ono što spada pod slobodno i demokratsko društvo, ono što definiše ekonomski prosperitet, socijalnu sigurnost, ravnomjeran razvoj ili integracije.

“Sva rješenja su prošla reviziju struke, potvrdilo ih je vrijeme, međusobno su usaglašena. Znamo tačno što i gdje ćemo raditi i danas i sjutra, što će se desiti i na kraju prve i četvrte godine. No, do sada je programu i rešenjima nedostajala samo potrebna politička energija i podrška da bi bili realizovani”, ocijenio je Radulović.

On smatra da je promjena vlasti i sa njom promjena ideologije, revizija u mnogim segmentima, ukidanje monopola i poništenje pogrešnih odluka, uslov svih uslova za implementaciju programa.

“Sigurno da ćemo sva konkretna rješenja ponuditi pojedinim socijalnim strukturama, kao ugovor sa njima da bi mogli očekivati njihovu podršku. Prestavićemo to i sa ličnostima koji će to realizovati u obliku buduće vlade a kroz neposradan kontakt sa građanima”, zaključio je Radulović.

Darmanović: Naša opozicija, kao i neki drugi zainteresovani politički ili parapolitički akteri, imaju očigledan i temeljan problem sa shvatanjem i interpretacijom političke stvarnosti današnje Crne Gore. Mnogi od njih i posle najmanje jedanaest godina, iako nesavršenih, ali potpuno kompetitivnih izbora (što su potvrdile sve relevantne međunarodne posmatračke misije) izabranu vladu i dalje nazivaju „režimom”, a da već i ne govorimo o potpunim budalaštinama kakve su da živimo u „totalitarnom” sistemu, itd. Prema svim realnim pokazateljima i parametrima relevantnim za današnju nauku o komparativnoj politici i komparativnim tranzicijama, Crna Gora spada u tzv. nesavršene (imperfect) ili „ne-liberalne” (illiberal), ali funkcionišuće izborne demokratije, kakve su većina novodemokratizovanih, post-komunističkih država. U ovakvom tipu novih demokratija imate vrlo često mnogo problema sa vladavinom prava, nezavisnošću sudstva, transparentnošću ekonomskih procesa, korupcijom, velikim socijalnim razlikama, itd, ali je politički proces u velikoj mjeri rutiniziran i odvija se kroz bazično kompetitivne izbore i preko institucija manje ili više demokratskog tipa. Uostalom, bolja potvrda za ovakvu ocjenu nije potrebna od jedne nesporne političke činjenice današnjeg svijeta. Ne postoji nikakva mogućnost da bi NATO, a pogotovo EU primili u svoje članstvo ili dali status kandidata zemljama za koje smatraju da su u njima na vlasti autoritarni režimi, lične diktature, „totalitarizam” ili nešto slično.

Iz pogrešne dijagnoze slijede i pogrešne terapije. Iz pogrešne procjene o karakteru poretka koji je na snazi u Crnoj Gori, slijede pogrešna sredstva borbe i djelovanja većine opozicionih partija i drugih političkih i parapolitičkih aktera. Umjesto legitimnog cilja u demokratijama, da na izborima zamijene sadašnju vladu ili pak da, opet na osnovu rezultata izbora, postanu dio neke drugačije nove vlade u kojoj se možda mogu naći i sadašnje vladajuće, ali i neke opozicione partije, naša opozicija se često usmjerava na „revolucionarne” strategije, na „zbacivanje režima”, na kreiranje javnog stava „što gore to bolje”, a u tome im svakodnevnim kampanjama pomažu neki privatni mediji.

Jedna od „revolucionarnih” strategija je i bojkot izbora „na svim nivoima”, nešto slično kao kad su se u ranom dobu marksizma revolucionarni sindikalisti zanosili idejom generalnog štrajka koji će navodno paralisati sve institucije i „urušiti režim”. Ova pogrešna strategija nema nikakvih izgleda na uspjeh, ne samo zato što će je odbaciti većina građana, već što promašuje glavni cilj – animira važne međunarodne aktere. Za ovo će nam dobro poslužiti jedan najsvježiji primjer. Prije nepunih mjesec dana „porodica” evropskih konzervativnih partija, tzv. Evropska narodna partija (EPP) čije su članice trenutno na vlasti, pored drugih zemalja, u Francuskoj i Njemačkoj) glatko je odbila da u svoje članstvo primi jednu našu parlamentarnu opozicionu partiju, koja je aplicirala za početni stepen člana-posmatrača, uz obrazloženje da se radi o neozbiljnoj partiji koja je glavni promotor strategije bojkota izbora, a da EPP ne želi da ima ništa zajedničko sa zagovornicima političkog radikalizma. Barem jedna, i to najjača opoziciona partija je, po svoj prilici, shvatila kuda vodi ova pogubna strategija i zato se „opoziciono jedinstvo” na ovoj temi vjerovatno nikada neće moći uspostaviti.

Pobjeda

U arhivu poljske Državne bezbjednosti (poljske udbe) istoričari-istraživači pronašli su crno-bijelu filmsku traku tragičnog samospaljivanja Poljaka Rikarda Siviecaa, zapis snimljen od strane tajnog agenta službe.

Rikard Siviec (Ryszard Siwiec, 07.03 1909 – 12.09.1968) poljski učitelj i bivši vojnik, bio je prva osoba koja je počinila samoubistvo u znak protesta protiv sovjetske invazije Čehoslovacke. Njegova smrt je prethodila poznatom samozaopaljivanju Jana Palaha.

Siviec, skromni računovođa iz provincije, strastveni uzgajivač peradi i zaljubljenik u skijanje, oprezno je pripremao svoj naum. Bio je oženjen, otac petero djece. Nikom nije moglo pasti na pamet što smjera. Još više, spalio se prije Jana Palaha, tako da mu ovaj nije mogao biti neka vrsta inspiracije, ali je Siviecov čin, sve do skora, ostao tajna, za razliku od Palahovog. Poljaci, a ni ostatak svijeta, o njemu nijesu ništa znali, sve do skora. A Siviec se nije spalio sam, u podrumu, ili duboko, u šumi. Do duše, zapalio se po sred šume, ali ljudske, pred čitavih sto hiljada svjedoka…

Noć prije nego što će krenuti da ostvari svoj naum, reći će supruzi da ide na službeni put, uobičajen, do obližnjeg mjesta, a zaputiće se pravo u Varšavu, na veliku proslavu završetka žetve, drevnog staroslovenskog običaja koji je, u novim, komunističkim prilikama, služio za slavljenje Sistema, Vođe, Uspjeha, Superiornosti, proleterskog jedinstva , SSSR, Brežnjevljevog genija… Tokom putovanja, supruzi će napisati oproštajno pismo.

Na onda najvećem varšavskom stadionu, namijenjenom za slične, velike, režimske proslave, postaviće se Siviec tačno naspram one svečane lože smještene na suprotnoj tribini stadiona na kojoj se nalazio, slaveći praznik sa svojim komunističkim dvorjanima, ondašnji Prvi sekretar ujedinjene radničke partije Poljske, Vladislav Gomulka. Stadion je bio pun kao šipak, svečarska atmosfera, a onda je Siviec planuo, kao barut. Ljudi su se oko njega u panici razbježali, pa onda zastali preneraženo se osvrćući , praveći, sa bezbjedne udaljenosti, krug oko njega.

Dok je gorio, uspio je da odgurne nekoliko ljudi koji su pokušali da ga ugase svojim sakoima. Uspio je i da brzo razbaca letke koje je sam, krijući pripremio, otkucavši ih na pisaćoj mašini, letke kojima objašnjava svoj čin protestom i izražavanjem stida što u okupaciji bratske Čehoslovačke učestvuju poljske trupe. Nekako su, na kraju, uspjeli da ga ugase, vidi se sa visoko uzdignutim rukama kako svoje poruke, vičući, sopštava okupljenima koji su u šoku, ne vjeruju sopstvenim očima umirem za to da ne bi umrla sloboda! A onda ga odvodi policija…

Voljom partije, čin koji se desio, prosto je izbrisan iz stvarnosti. Jednostavno, službeno se nije dogodio i pored toga što se odigrao na očigled kompletnog partijskog i državnog poljskog rukovodstva, pred desetinama i desetinama hiljada svjedoka, kamerama, novinarima, doplomatskim korom, istina je osuđena na zatvor, na bunker. Prosto, događaj je morao da nestane iz pamćenja, svemoćnoj i jedinoj partiji nikako nije odgovarao, jer taj čovjek koji gori, tamo preko puta, plamenovima koji ližu iz njega poručuje da parijski vrh nije i neće pobijediti, da ima opoziciju, da on, vatrom, prkosno izražava sve ono što tih čitavih sto hiljada prisutnih i koliko još onih van stadiona, ne smiju da kažu, makar još danas ne…

Nekolika dana kasnije Siviec će umrijeti od zadobijenih teških opekotina. Na rutinsko pitanje, da li ga nešto boli, ljekarima je odgovorio: „Ne osjećam nikakve bolove. Samo me bole obje ruke, lijeva od dizanja prilikom zaklinjanja, a desna od rukovanja sa onima pred kojima se te lažne zakletve polažu.“ Ova rečenica osvjetljava unutrašnjost Siviecove duše, njeno odbijanje da prihvati društvenu zajednicu svakodnevnih, brutalnih, očiglednih, bestidnih komunističkih laži, svakojakih i svakodnevnih racionalizacija, neistina one najgore vrste koje u samoj biti ponižavaju sve ljudsko u civilizovanom čovjeku, laži koja se ni u duboko katoličkoj Poljskoj, „od Boga nije stiđela, a od ljudi nije bojala“.

Naravno, svečanost na stadionu se nastavila kao da se ništa nije desilo. Policija je odmah o Siviecu lansirala priču kao o pijancu i psihopati koji se slučajno zapalio, na porodicu je vršen stalan pritisak, postala je meta ogovaranja, prijatelji su je napuštali, ostavljali, a ljekar, stvarni agent policije, nagovorio je Siviecovu suprugu na ćutanje o svemu što se dogodilo. U čitulji kojom je obavijestila javnost o sahrani, stajala je samo jedna rečenica: da je pokojnik umro nakon kratke i teške bolesti.

Promociji Božekove knjige o Rikardu Siviecu prisustvovao je i njegov sin, sada državljanin Kanade. „Prvi put sam saznao što se stvarno dogodilo na stadionu od jednog mog profesora koji mi je prišao u školi i rekao Čestitam ti, tvoj otac je bio veliki čovjek. Onaj kratki filmski zapis, odbio je da pogleda. „Vidio sam ga slučajno, kada ga je emitovala poljska televizijia, i neću nikad više.“ Oproštajno Siviecovo pismo , pisano u vozu, uručeno je supruzi tek nakon dvadeset godina, ostalo je, pod katancem šutnje, sačuvano u arhivi tajne policije.

Siviecu su, posthumno, dodijeljena visoka poljska i češka odlikovanja…

Dok ovo ispisujem, po mene dolaze ona dva potmula Miljkovićeva stiha:

Da li će Sloboda umeti da peva, kao što su robovi pevali o njoj…

Slavko Perović blog, Youtube

Senat je odluku navodno donio na prijedlog Studentskog parlamenta kome je istekao mandat i nelegalno predstavlja studente, a ovo je treći put da se produžava rok za završetak studija visokoškolcima koje je dokument iz Bolonje mimoišao, odnosno koji su već bili odmakli sa studijama kada su nova pravila uvedena – u jesen 2004. godine.

Senat je, podsjetimo, početkom prošle studijske godine odlučio da svi studenti koji studiraju po starom sistemu pređu na novi režim studiranja u septembru 2008. godine, potom je taj rok produžio do 4. septembra, pa do 31. decembra ove godine.

-Produžetkom ovog roka do početka naredne studijske godine pružićemo novu šansu studentima koji još nijesu diplomirali. Tako ćemo pomoći svima koji žele da studije završe po sistemu po kojem su ih i započeli – objasnio je student povjerenik Ivica Todorović.

Ivica Todorović, koji je na tu funkciju izabran netransparentno i kome je istekao mandat, prema nezvaničnim informacijama važi za rektorovog čovjeka od povjerenja, tako da i njegov predlog odražava volju samoga rektora.

Nekoliko dana ranije rektorov tvrdokorni stav je bio da je 31. decembar 2009 konačni rok do koga studenti “nebolonjci” imaju pravo da završe studije.

Dva dana prije odluke o produžetku rokova za studente po starom sistemu, Studentski pokret Omega je u javnom pismu prozvao rektora da krši Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o slobodnom pristupu informacijama, i da sudbina preko hiljadu njih zavisi samo od njegove samovolje. Oni su se pozvali na Apel od preko 400 studenata, koji su dali podršku prestanku kršenja zakona od strane rektora i Senata, kao i omogućavanju studentima da nesmetano studiraju po sistemu po kom su i počeli.

Prema pisanju Monitora, pravnici i profesori sa UCG objašnjavaju da je stvar, što se zakona tiče čista – pravo je na strani studenata. Tumačenje univerzitetskih vlasti da pravo – da se studije završe po sistemu po kom su započete – pripada samo redovnim studentima, nema uporišta u zakonu, smatraju oni.
Profesori Univerziteta objašnjavaju da studenti ,,po starom” ne ometaju reforme niti novi način studiranja.

Izvor: Monitor, Pobjeda, Omega

I rukopis je prepoznatljiv i cilj poruka koje dobija Slobodan Pejović je jasan. Valja dugotrajnim pritiskom, sistemom kap po kap, izmučiti čovjeka, izolovati ga i ubiti mu volju. Crnogorski režim tu nije originalan. Ovako to, svjedoči Roberto Savijano u Gomori, rade srodne duše u susjednoj Italiji. Oni te polako skidaju. Po jedan sloj na dan, sve dok ne ostaneš nag i sam i povjeruješ da se boriš protiv nečega što ne postoji, što je samo bunilo tvoga uma. Na kraju i sam povjeruješ klevetnicima koji u tebe upiru prstom i kažu da si samo nezadovoljnik, kivan na uspješne, frustriran zbog svog neuspjeha i da stoga te uspješne nazivaš Kamorom.

Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor, znao je u šta se upušta i što ga čeka. Iznenađeni su samo oni koji su vjerovali da su njihove metode, ubijanja strahom ljudske potrebe za solidarnošću i za saosjećajem sa žrtvama, neodoljive. Slobodan Pejović je izdržao. On odavno nije samo svjedok jednog zločina, on svjedoči o tome kako se običan čovjek može gorostasno uspraviti pred ništavilom moći i odbiti da se povinuje njegovim zakonima.

Treba uporediti dva moralna nazora, dva kosmički udaljena svijeta. Prilikom istrage o deportacijama, nekako u poluilegali svjedočio je sadašnji i tadašnji premijer – Milo Đukanović. Nije znao šta se zbiva – rekao je. Nikad nije ni pokušao da objasni odakle mu pravo da ne zna, da su skoro mjesec dana širom Crne Gore njegove policijske službe lovile nevine ljude i slale ih u smrt. Nikad mu nije palo na pamet da bi i to neznanje bilo dovoljno da zauvijek posramljen ode iz javnog života.

Neznanje je najčešći i najružniji izgovor za bijeg od odgovornosti. Vidjećete, kad Đukanović jednom ode, koliko će među njegovim najvatrenijim sljedbenicima biti onih koji ništa neće znati o pravilniku nasilja kojim se upravljalo Crnom Gorom. Braniće se svojom beznačajnošću, željeće da se skriju u bezimenost.

Zločin deportacije nije incident. To je logičan ishod, može se reći, detalj tadašnje državne politike, njenog vrijednosnog sistema i njene propagande. Ondašnji ministar unutrašnjih poslova i policijski činovnici radili su revnosno, isuviše revnosno svoj posao u projektu čiji su glavni ciljevi zločin podrazumijevali. Podrazumijevali su i zločin izdaje onog najljepšeg u crnogorskoj tradiciji: biti utočište i utjeha išćućem slobodu. Svi akteri deportacije nakon uspješno obavljenog posla uznapredovali su u službi.

Slobodan Pejović je nepristajanjem na šutnju pokazao da kukci s ugrađenom voljom za moć nijesu baš tako svemoćni. Siroti kukci nemaju šanse u sukobu s njim. Ubiti Slobodana Pejovića – tek to bi bio uzaludni trud. On je urezan znak u vremenu i kao takav neuništiv.

Red je da se opozicione partije pridruže dobijenoj bici Slobodana Pejovića protiv logike nasilja na kojoj počiva režim. Vrijeme je da Podgorica vidi snažan miting podrške njegovom svjedočenju, i svemu što ono znači. Valjalo bi da NVO aranžiraju udružen simbolični pohod na Herceg Novi, s porukom prkosa i mira. Zašto studenti i njihovi profesori ne bi išli okolo s amblemima sa likom Slobodana Pejovića. Njemu režim ne može ništa, dane mu može otežati naša ravnodušnost. Na slučaju Slobodana Pejovića crnogorsko društvo, kao znak nade, može da pokaže da je još živo.

Slobodan Pejović drži čas očigledne nastave. Režim u Crnoj Gori nikada ne može pokoriti čovjeka koji zna da je slobodan onaj koji se bori za slobodu.
Esad KOČAN, Monitor

Šta je čovjek a mora biti čovjek. Ovo nije rekao omiljeni Milićev pisac Danilo Kiš već vladika Rade, ali, nebitno, vrlo dobro odslikava poziciju ovdašnjih opozicionih lidera. Dakle, može se reći, šta je opozicionar u Crnoj Gori a mora biti opozicionar. Jedan od takvih je prije desetak godina, kada je iz opozicionih prešao u klupe vladajućih konstatovao: da sam znao kako je biti vlast ne bih nikad bio opozicija.

Teško je biti opozicija u zemlji u kojoj svi žele da budu vlast ili barem uz vlast. Još teže je raditi na okončanju jednopartijskog monopola koji počiva na kontroli sile, novca i medija. Državnih i paravojnih formacija, budžetskih i tajkunskih fondova, državnih i paradržavnih glasila. Opozicioni lideri zato, imaju dobar, skoro neoboriv alibi za sve svoje neuspjehe ali, koliko se god imalo razumijevanja za težinu njihovog posla, mora se uočiti da ima “nešto trulo” i kod njih samih.

Za lidera SNP-a dobronamjerni bi rekli da se ne snalazi baš najbolje, zlonamjerni da je rezervni igrač DPS-a i da jedva čeka da zauzme Rankovu stolicu. Međutim, spreman sam da tvrdim, Milić nije Đukanovićev omiljeni opozicionar. Koliko god ga takvim doživljavala režimska propaganda koja ga nerijetko naziva “mudrim”, “umjerenim”, “radnim”, čak “šarmantnim”. Sam lider SNP-a zna da to i nijesu neki komplimenti jer dolaze od onih koji nas dnevno ubjeđuju da je Crna Gora “jedna uspješna priča”, Filip Vujanović šef države, a Vesna Medenica predsjednica najboljeg od svih sudova kod nas i u inostranstvu. Možda snaga SNP-a prevazilazi gabarite njenog aktuelnog lidera, ali ni po tom pitanju Milić ne treba da se osjeća nelagodno. Isti slučaj je bio i sa njegovim prethodnicima na tom mjestu. Čak bih rekao da je Srđan Milić najbolji lider SNP-a dosad. Ali, to nije dovoljno. Da bi uzdigao SNP iznad onog što je dosad imao ili što bi ubuduće mogao imati bilo koji lider stranke koja ima tako homogeno i disciplinovano biračko tijelo, Milić mora da raščisti dvije stvari – da JESTE nepokolebljiva opozicija “crnogorskom Hamasu” (metafora generala Grahovca) i da NIJE opozicija Crnoj Gori. Da li zbog neiskustva ili pogrešne kalkulacije, uglavnom, po oba ova pitanja lider SNP je dosad mnogo puta ostavljao prostor za troznak, jedinicu, dvojku i iks. Po pitanju odnosa prema vlasti, osim arhaičnih pozivanja na čast i tradiciju stranke, nije u svim situacijama stavio do znanja da on nije novi produžni kabal DPS-a. I sam zna da pričom o mogućoj saradnji sa nekim drugim DPS-om ide na ruku šarenoj laži o reformisanoj vladajućoj stranci, bez Đukanovića i akcionara Prve banke.

Milić ne djeluje odlučno, a to znači i opoziciono, kada traži od Evropljana da mu detektuju slučajeve koji potvrđuju da je sudstvo pod političkom i mafijaškom kontrolom. Problem korupcije i organizovanog kriminala pominje samo kada mora i uglavnom kao opštu temu, pozivajući se na “bijelu knjigu” ANB-a. Čeka, opet, da mu stranci prozovu imenom i prezimenom vođe takvih grupa. Neke diplomate kažu da je g. Milić promašio profesiju i da bi mu, umjesto uloge opozicionog lidera, više odgovarala ona mitropolita jer “njemu niko nije kriv, niko odgovoran, mir ljudi, na sve četiri strane”. To nema veze sa “četiri S” i Milić, definitivno, nije iz te priče. On je, kao i njegovi preci, kako ističe, posvećen Crnoj Gori, ali još ne može da preboli rezultate referenduma. Nema ništa protiv Crne Gore ali, svako malo, podsjeća da je glasao protiv. Što je, naravno, bilo legitimno ali to bi za svakog ozbiljnog političara trebalo da bude apsolvirana priča. Ne treba sumnjati da Milić zna kako je nezavisnost Crne Gore nepromjenjiva činjenica, moguće da to pitanje i dalje pomalo drži otvorenim svjestan da mu je partija, gotovo stopostotno, bila na tim pozicijama. I da je nije lako prevesti na drugu stranu. Eto, šta znači biti lider brojnom članstvu.

Mandića i Medojevića ne muče toliko te brige. Oni zajedno imaju otprilike koliko Milić i zato im nije teško da kažu mi smo za bojkot! Iako kad slušam Milića i njegove, doživljavam kao pitanje elementarne logike, a ne mudrosti, odluku da se izađe na mojkovačke izbore. Nijesam znao, ali čovjek se uči dok je živ, da u gradu Duška Markovića i Veselina Veljovića parlamentarnu vlast inače drži opozicija. Od šest i nešto hiljada glasača DPS je žigosao samo njih nešto malo iznad 2 hiljade. Opozicija ima na raspolaganju preko 4 tisuće. Samo treba da ih motiviše da izađu na glasanje, zaključuju u SNP-u. I kada se sve te stvari poslože, zaista, nije jasno čemu bojkot. Da bi se pokazalo kako nema poštenih izbora, kako DPS ima podršku kriminalnih i obavještajnih struktura?! To znaju svi i bez Mojkovca. Čak ni Maureru i Paraskevi to ne treba više objašnjavati. Ali, kako god, umjesto da opozicioni lideri sve stvari stave na sto i donesu zajedničku i razumnu odluku, oni sikću jedan na drugog preko medija. Već je galama postala zaglušujuća, bojim se i pomisliti kakav će lom nastati nakon okončanih izbora. U slučaju bilo kakvog ishoda, posebno ako on bude očekivano negativan za opoziciju. I onu koja bude učestvovala i onu koja bude bojkotovala mojkovačko glasanje.

Ali, mimo tog aktuelnog pitanja, Mandić i Medojević zaslužuju, kao i Milić, posebnu pažnju. Mandić je pokazao, bar donekle, da je svjestan kako talibansko srpstvo predstavlja temelj Đukanovićeve diktature. Što više nacionalnih prebrojavanja po Crnoj Gori, to više novih mandata za DPS. Pokušao je da povuče radikalan zaokret ali je shvatio da može izgubiti partiju. I zato je stao na pola puta. Morao je zamišljenu Novu demokratiju da osmoči sa onim “srpska”. Ali, i taj polovični zaokret pokazao se kao ljekovit za Crnu Goru. I što Mandić više bude okretao svoj brod ka Podgorici ili Cetinju, to će sve više izmicati zlatni tepih ispod nogu aktuelnog režima.

Mora se priznati da ovaj Mandićev zaokret ne bi bio moguć bez sparinga Medojevića. I to je značajan doprinos koji je lider PzP-a dao političkim kretanjima u Crnoj Gori. Ali, na žalost, i jedini. Partija koja je imala najveći prostor za širenje i napredovanje ostala je na nivou neformalne grupe. Bez ozbiljne i jake organizacije i promišljenog rukovođenja. Sve se svelo na improvizaciju i brojni izborni brodolomi nijesu, čini se, učinili da se stvari u Pokretu promijene. Da se liderstvo PzP-a pozabavi sopstvenom strankom onoliko koliko se bave profilisanjem, organizovanjem i okupljanjem drugih. Medojević i dalje pati od viška izjava i manjka strategije, plutajući između žarkih želja za promjenama i nejasnih vizija kako do njih doći. On nema problema kao Milić. I vlast i njena propaganda ga doživljavaju kao nepopravljivog opozicionara, što ne treba da znači da jednog dana, koliko god da se on sada ne nazire, baš njih dvojica ne budu na čelu promjena koje će okončati sedmodecenijski jednopartijski sistem u Crnoj Gori. I tu je opet odgovornost najvećeg – najveća.

Milić je dosad više vodio računa o stranačkom interesu što je donekle bilo i razumljivo, s obzirom na stanje u kome je preuzeo SNP. Sad kada je, reklo bi se, konsolidovao svoje redove bilo bi logično da se okrene i opštem interesu. A on sam kaže da je to smjena aktuelnog režima. Za koju nije dovoljan SNP. To Milić ne kaže, ali valjda zna. S druge strane, ostali opozicioni lideri bi, takođe, dali značajan doprinos opštoj stvari ako bi malo poradili u sopstvenom dvorištu. Jača svaka opoziciona stranka pojedinačno znači i jaču opoziciju zajedno. Izgleda prosto ali, da ponovim, šta je opozicionar a (ne) mora biti opozicionar.

Vijesti

FB grupa Pomoc za Ivanu Martinovic

Ljekari daju malo nade u pozitivan ishod. Jedina moguća nada je obezbjedjivanje krvi, koja pored poklapanja krvne grupe i RH faktora, treba da ima i dodatne odgovarajuće vrijednosti.

Zato molimo potencijalne davaoce koji imaju krvne grupe B+ ili B – , da se jave u KBC (Zavod za transfuziju krvi) radi provjere da li mogu biti davaoci, odnosno da daju krv ukoliko se poklope sve vrijednosti.

Prijatelji

***

Poruke sa FB grupe Pomoc za Ivanu Martinovic

NAJBOLJE BI BILO, RADI BOLJE ORGANIZACIJE, DA SE ZAINTERESOVANI OVDJE UPISU SA SVOJIM IMENOM I PREZIMENOM I BROJEM TELEFONA:

PRIJAVE

KAKO BIH SE NAPRAVIO SPISAK I, PO POTREBI, ZVALI KAKO BI SE DONIRALA KRV!
HVALA SVIMA UNAPRIJED!

**************

***Prema obavjestenu iz Zavoda za transfuziju, danas je uzeta krv od 15 osoba sa odgovarajucom krvnom grupom.
Kako se terapijska izmjena plazme vrsi svakodnevno, njen zivot zavisi od kolicine krvi koja ce biti obezbijedjena narednih dana. Prema instrukcijama Zavoda za transfuziju najbitnije je odrzati kontinuitet u terapiji, sto podrazumijeva – ne vise od 10 davalaca krvi dnevno, jer nije preporucljivo praviti velike zalihe !

Bicete obavijestavani dnevno, o stanju Ivane, u skladu sa procjenama i sugestijama odgovornih osoba u KBC-u.***

Trenutno se pravi spisak, prijavljeni bice pozvani kada doniranje bude potrebno!
Hvala

PRIJAVE

**************

Izvor: PCnen, DNMN, FB grupa Pomoc za Ivanu Martinovic

Dva ogromna skupa, održana su tih dana: jedan na slavnom praškom trgu Sv. Vaclava, i drugi, na ogromnom platou jednog od najljepših praških parkova, Letnoj. Oni su porukom, sledili krv u žilama komunističkog vođstva.

Ne, varate se, poruka komunistima nije bila ni u riječima govornika koji su se smjenjivali, ni u pjesmi i skandiranju mase, onu krv sledila je nepokolebljiva odlučnost naroda, širila je atmosfera prijateljstva i zajedništva ljudi na trgovima i ulicama, atmosfera koja je govorila dosta ste nas lagali i jahali, nećete više!

Ta nepokolebljivost naroda spontano je pretočena u jedinstvenu muziku, pravu himnu češkog otpora i pobjede, u onaj zveket stotina hiljada svežnjeva ključeva koje su ljudi vadili iz džepova, zveckali njima držeći ih visoko iznad glave i tako poručivali komunistima odzvonilo vam je! Komunisti su shvatili da je ad hoc, na brzinu i preko noći stvoreni Građanski forum tek samo svojim pozivom, skoro bez ikakve oprganizacije, uspio da izvede na ulice toliku masu. A preko puta te mase stajale su: i vojska i policija i javna i tajna, i prvokatori, i tabadžije, i državna televizija i državni radio i državne novine i privatni interesi samog vrha državnog, partijskog  i policijskog aparata, stajala je moć koja je shvatila da je pred istinskim i iskrenim narodnim buntom potpuno nemoćna i da se mora predati.

Tako je to uvijek.

I predala se, žureći da predajom sačuva glavu pred narodnim gnjevom, vidjela je u predaji jedini način opstanka.

Pod pritiskom one milionske mase komunistički parlament izglasao je promjenu komunističkog ustava pa je tako dozvoljeno osnivanje političkih partija i građanskih udruženja. Isti parlament izglasao je jednoglasno (!) Vaclava Havela za prvog postkomunističkog predsjednika Čehoslovačke republike!

Sve je bilo gotovo za tili čas!

Letna je od vajkada omiljeno izletište Pražana, ima svoju dugu i zanimljivu istoriju. Prostor parka završava oštrom strminom koju dolje, čineći je svojom obalom, vjekovima umiva sveta češka rijeka Vltava.

Česima je Vlatava što je nekad Crnogorcima bio Lovćen: simbol trajanja i neprestane borbe za slobodu u nemilosrdnim vremenima.

E, na tom mjestu, tačno iznad Vltave, pruža se jedan od naljepših i najuzbudljivijih pogleda na Prag, na Grad koji se pred vama odmotava prema horizontu kao čudesni, drevni svitak na kojem su ispisane prastare tajne postojanja.

Pogled vam, sa desne strane, hvata Hradčane sa katedralom Sv. Vita, patrona svih Čeha i češke države.

Pred vama pravo, otvara se Pariška ulica, jedna od najljepših u Starom Mjestu koja se uliva u neopisivo lijepi Staromjestki trg, pun uzbudljivih priča i pripovijedanja. Staromjstki trg je, tačnije rečeno, nikad do kraja ispisani, uzbudljivi istorijski roman.

Sa lijeve strane parka nalazi Višegrad sa katedralom, mjestom krunisanja i stolovanja starih čeških kraljeva, savremenika onih naših, dukljanskih.

Jeste, tamo je u izmaglici i ogormni spomenik Janu Žiški, češkom nacionalnom heroju.

A dolje,  pod vama, vječno teče Vltava udijevajući se u vitke lukove krasnih praških mostova, poput srebrnog konca vođenog vještim prstima dok se nježno uvlači u tanke iglene uši.

Da, najsvečanija je Vltava tamo kod Karlovog mosta, najstarijeg i najljepšeg. Njime je slavni češki graditelj Petar Palerž da li vječno prstenovao Vltavu, vjenčajući tako ljepoticu s Pragom ili je lahko prebrodio onom uzvišenom, spiritualnom gotičkom arhitekturom, lukovima-koracima ovog mosta nad mostovima?

I tu dolje, tačno pod vama, još je jedan prekrasni most nazvan po češkom prosvetitelju Svatopulku Čehu, sami biser secesne češke arhitekture onog vremena.

Želim reći: ne morate puno znati o Česima, tek koliko najpovršniji turistički vodič, pa da shvatite kako se, simbolički, tu, na Letnoj, nalazite u samoj očnoj tački prelamanja svih silnica istorije češkog naroda. Sigurno su to znali i oni koji su odlučili da se, tačno na tom mjestu, nad Vltavom, nad Gradom, podigne ogromni spomenički kompleks u čast Josifa Visarionoviča Staljina!

Kažu da je Staljin sam zatražio od čeških “drugova” da mu se Čehoslovačka zahvali zbog toga što je oslobodio i “vratio” joj suverenost nakon njemačkog protektorata, odnosno brutalne okupacije. “Zahvalnost” su češki drugovi počeli da konkretizuju 1949. godine kada je položen kamen temeljac budućeg spomenika, ali je izgradnja počela tek 1952-ge.

Naravno, spomenik je, po samoj prirodi stvari, morao da bude u svemu naj. Bio je djelo češkog vajara Otokara Šveca, a priča kaže da je Švec namjerno partijskoj komisiji za odabir podnio predlog koji bi za svakog normalnog bio neprihvatljiv.

Ali, desilo se obratno. Partijska komisija koja je odlučivala o izabrala je Švecov predlog, a on je bio zaista strašan u svakom pogledu.

Samo postolje spomeničkog ansambla, jer se radilo o ukupno devet skulptura, bilo je visoko petnaest metara, široko dvanaest, a dugačko dvadeset i dva metra. Na takvom postolju stajao je spomenički ansambl visine narednih petnaest metara koji se sastojao od samostalne Staljinove skulpture koju slijede po četiri predstavnika četriju društvenih slojeva. Iza desne Staljinove nanizali su se u bareljefu predstavnici Rusa: radnik, naučnik, kolhoznik i crvenoramejac, a iza desne ruke predstavnici Čeha: radnik, zemljoradnik, novator i vojnik.

U postolje spomenika ugrađeni su kamenovi iz tridesetak najznačajnijih čeških gradova. Čak je ugrađen i jedan kamen donešen iz najstarije slovenske bazilike izgrađene na tlu Češke, ali i kamen iz najslavnije praške građevine, istorijske svetinje, čuvene praške Radnjice.

Na spomeniku je pisalo Češki narod svome oslobodiocu! U gradnju je bilo uloženo sedamnaest hiljada tona najkvalitetnijeg materijala uključujući najbolji češki mermer i sto četrdeset miliona kruna novca u protivvrijednosti deset hiljada ondašnjih automobila.

Bilo kako bilo naručilac, slavljenik i “oslobodilac” Josif Staljin nije dočekao svečano otvaranje spomenika, umro je marta 1953-će, ali će se sa gradnjom nastaviti. Spomenik će biti svečano otkriven 1955-te, no svečanost će biti puko partijsko odrađivanje, na njemu će govoriti trećerazredni komunistički funkcioneri. Već se kapiralo da je Hruščov nešto drugo, hvatao se novi priključak s Moskvom.

Onaj nesretni vajar koji je pomislio da će dimenzijama i planinama materijala te basnoslovnom cijenom projekta prevariti  komisiju pa je ona prevarila njega, dva mjeseca prije otkrivanja spomenika izvršio je samoubistvo.

Nakon Hruščovljevog tajnog referata postalo je jasno da se i estetski rugobni spomenik-planina mora ukloniti. Odlučeno je da se minira. Ta operacija obavljena je 1962-ge i trajala je dva mjeseca,  predstavljala je sistematski i planski zahvat ni malo lak zadatak. Svako snimanje i fotografisanje rušenja  bilo je strogo zabranjeno, prostoru se nije dozvoljavao nikakav pristup.

Materijal je završio u koritu Vltave, a od nekadašnjeg spomenika ostao je ogroman plato koji danas služi  za skejtovanje praškim tinejdžerima koji na svojim daskama izvode prave čarolije šepureći se tako, poput paunova, pred svojim curama.

U ogromnoj hali koja se nalazi ispod platoa je odmah, čim je oboren komunizam, otvoren veliki rok-klub, a odatle je počela svoj signal da emituje i prva privatna radio stanica u Češkoj duhovito nazvana Radio Staljin. Međutim, tehnički uslovi bili su loši vlažilo je, prokišnjavalo, danas je prostor prazan.

A gore, na platou, 1991-ve savremeni češki vajar Vratislav Novak postavio je pokretnu skulpturu ogromnog metronoma. To je uređaj sličan satu koji pomoću navijenog klatna, u izabranom taktu, održava stalan tempo i tako pomaže muzičarima prilikom vježbanja da ne zalutaju, da ne izgube ritam. Ovaj Novakov metronom na Letnoj simbilički je označio da je vrijeme, duboko zamrznuto u komunističkoj prevari, tog novembra 1989-te, Česima ponovo počelo da se kreće, da diše, da živi, da cuka.

Dok završavam ovaj tekst, mislim: kad odu jednom naši staljini, kad ih pomete bojkot, hoće li biti nekoga da na krovu onog simbola Zla, čuvene vile “Gorica”, poperi jedan sličan metronom, ne bi li ono klatno, dok se ritmično njiše, označilo kraj dobrovoljnog ropstva crnogorskog i objavilo na sve četiri strane svijeta da je i Crnogorcima, konačno, vrijeme počelo da cuka?

Slavkov NOTEBOOK

Rekao je nakon sastanka sa šefom Delegacije Evropske komisije (EK) u Crnoj Gori Leopoldom Meurerom da ne vidi „zašto davati legitimitet nedemokratskom izbornom procesu“.

Ambasador Maurer je rekao novinarima, nakon sastanka, da su poznate opozicione kritike u vezi sa izborima na Žabljaku i tvrdnje o umiješanosti organizovanog kriminala.

PZP: Da se SNP „pridruži opoziciji“

Koča Pavlović iz Pokreta za promjene izjavio je da bi „bojkot uvjedljivo trijumfovao“ na lokalnim izborima u Mojkovcu „ukoliko bi se SNP pridružio opoziciji i odlučio da bojkotuje izbore“.

Rekao je agenciji Mina da smatra da bi se DPS u tom slučaju „suočila sa izlaznošću od oko 30 odsto“. „To bi bila sjajna opoziciona pobjeda“, smatra Pavlović.

Pokret za promjene je saopštio da je Nebojša Medojević informisao američkog diplomatu Dejvida Muniza da očekuje da SAD „budno prate proces buđenja demokratskog otpora ovoj autokratskoj vlasti i da tako pomognu mirnu tranziciju“.

SNP:Ne držite nam lekcije

Socijalistička narodna partija (SNP) pozvala je „opozicione saborce“ iz Nove srpske demokratije „a i neke druge“ da ne drže lekcije SNP-u.

Vasilije Lalošević, potpredsjednik SNP-a, navodi da „iz današnjeg susreta lidera Nove s ambasadorom (Leopoldom) Maurerom nijesmo shvatili da je Andrija Mandić dobio podršku za opozicioni bojkot, niti je to ambasador iznio kao lični stav“. „Da je drugačije, da je takva podrška dobijena, onda bi se SNP sa odgovornošću odnio prema takvoj činjenici“, navodi Vasilije Lalošević.

U saopštenju je navedeno da je Andrija Mandić do sada „konstantno saopštavao da će, što se izbora u Mojkovcu tiče, slijediti SNP, a danas poziva da mi slijedimo njih“. „Postavlja se pitanje: kada je bio iskren, sada ili ranije, ili ima čak i neki treći stav“, navodi SNP.

SNP navodi da je „organizovani kriminal postojao i u martu 2009. i u kampanji za predsjedničke izbore 2008. godine“, ali da se „na izbornim procesima učestvovalo“.

Pobjeda

Tim odlukama se, prema tvrdnji studenata, krši član 137. Zakona o visokom obrazovanju, i studenti koji studiraju po starom sistemu nezakonito prebacaju na bolonjski sitem.

Na osnovu odluka, u koje su “Vijesti” imale uvid, Senat Univerziteta Crne Gore je 10. jula prošle i 3. septembra ove godine odredio krajnji rok u kojem studije moraju da završe svi studenti koji se školuju po starim propisima.
U odluci donesenoj 10. jula prošle godine, koju je UCG juče dostavio, a o kojoj su “Vijesti” i ranije pisale, kaže se da su “studenti osnovnih studija koji imaju zaostale predmete sa prve, druge i treće godine studija dužni da redovno pohađaju nastavu i ispite polažu po novim pravilima studija”.
Takođe, Senat je na osnovu Statuta UCG, donio odluku da “studenti četvorogodišnjih studija koji se još nijesu uključili u studijske programe koji se organuzuju po ECTS pravilima mogu najkasnije do kraja studijske 2008/09. godine da ispite sa četvrte godine polažu u skladu sa pravilima studiranja na osnovnim studijama…”.
Senat UCG 3. septembra ove godine praktično je produžio rok za polaganje ispita do 31. decembra ove godine, umjesto do 4. septembra kako je odlučeno 29. juna ove godine.
“Odluka Senata UCG će se realizovati, tako da se svim studentima na koje se odluka odnosi pruži jednaka šansa za završetak studija. To će se realizovati na taj način što će se svim studentima do 31.decembra 2009. godine omogućiti da polažu preostale ispite i brane diplomski rad”, kaže se u odluci Senata od 3. septembra ove godine, u koju su “Vijesti” imale uvid.

Kako se navodi u jučerašnjem otvorenom pismu, Studentski pokret Omega je, “bez poteškoća,  uspio da skupi podršku od nekoliko stotina studenata, kao i više građana i profesora” koji su se solidarisali da “prestane kršenje Zakona o visokom obrazovanju”.

* * *

Originalno Otvoreno pismo rektoru Predragu Miranoviću

Gospodine rektore Miranoviću,

Studenti Univerziteta Crne Gore koji studiraju po starom sistemu su primorani da od Nove godine pređu na sistem studiranja po Bolonji, pozivajući se na Vašu odluku, tj. nezakonitu odluku Senata Univerziteta Crne Gore.

Zadnjih mjeseci vlada prava panika među studentskom populacijom koja studira po starom sistemu, jer prelaskom na konceptualno drugačiji sistem studiranja po Bolonji (na koji bi morali i da se prilagode) gube veliki broj ispita, godinu ili dvije studiranja i velike novce. U nastojanju da riješe taj problem, studenti su bezuspješno pokušavali da dođu do kopije sporne i nelegalne odluke (kojom se hiljadi studenata i više pravi velika šteta) kako bi uredno predali inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti iste. Međutim, do te odluke se nije moglo doći, čime kršite Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Potsjećanja radi, tom spornom odlukom, Senat je prekršio Zakon o visokom obrazovanju, čiji član 137. garantuje pravo studentima da nastave studije po onom programu po kom su iste i započeli.

Time ste, rektore Miranoviću, prekršili dva zakona: Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Studentski pokret Omega je, bez poteškoća, uspio da skupi podršku od nekoliko stotina studenata, kao i više građana i profesora koji su se solidarisali da prestane kršenje Zakona o visokom obrazovanju, tj. člana 137.

Ali.

Naknadnom provjerom svih odluka donešenih od strane Senata, kao i Vaših izjava datih medijima, došli smo do zaključka da postoji opravdana sumnja da te odluke uopšte ima, tj. da postoji mogućnost da zvanično SENAT UCG NIKADA NIJE DONIO TAKVU ODLUKU! Takođe, sumnju pojačava i to što Vi nikada nijeste izjavili da ta odluka postoji, niti da je donešena, već da bi studenti trebali da pređu na Bolonju početkom 2010. godine, a što nije isto što i Vaša potvrda o donošenju takve oduke. Gospodine Miranoviću, takvom verbalnom ekvilibristikom, kao i raznoraznim glasinama “Vaših” studenata o toj odluci, stavili ste sebe u vrlo neozbiljan i neugodan položaj.

Dok je naša percepcija u prošlom periodu značila da Vi kršite zakon, sada dolazimo do zaključka da postoji osnovana sumnja da Vi direktno potičete širenje glasina da je Senat donio takvu odluku, izbjegavjući da Vi to direktno kažete jer znate da bi bila neistina. Vaš motiv u svemu tome bi mogao da bude da želite da podstaknete studente po starom sistemu da što prije, na brzinu, nekvalitetno, “kako tako” završe tih nekoliko ispita, kako bi dobili čistu situaciju na Univerzitetu gdje bi svi studenti bili na Bolonji, a pri tom da ne kršite zakone, mada ne odbacujemo ni druge motive za ovakve Vaše postupke.

Šteta koju ste time nesumnjivo napravili studentskoj populaciji, bilo da se radi o stvarnoj ili fiktivnoj odluci, koja je mjesecima pokušavala da se izbori za svoja prava, je velika, jer su u toj borbi ispunjenoj svakodnevnom napetošću, tenzijama i neizvjesnošću izgubili veliko vrijeme.

Takođe nijesmo zadovoljni rezultatima pregovora po ovom pitanju „aktuelnih studentskih predstavnika” čiji je mandat inače istekao, i sa kojima ste zajedno i po tom pitanju, prekršili i Statut Studentskog parlamenta.

U cilju potpunog, kompletnog, i nedvosmislenog stavljanja do znanja studentima kakva ih sudbina čeka, očekujemo od Vas da se u naredna dva dana, do posljednje sjednice Senata UCG ove godine, javno izjasnite o kojoj varijanti se radi:

1. da li postoji uredno donešena odluka Senata UCG kojom se stari studenti prebacaju na Bolonju od 31. 12. ove godine, čime biste prekršili Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o slobodnom pristupu informacijama, i više od hiljadu studenata stavili pred svršen čin da moraju da se vrate godinu ili dvije unazad, izgube velika novčana sredstva i jedan broj ispita, ili

2. ste polutačnim, nepotpunim informacijama obmanjivali studente da takva nezakonita odluka Senata UCG postoji, kako biste ubrzali njihovo polaganje ispita, a zapravo im nanijeli veliku štetu time što su izgubili mnogo vemena, truda i energije za ostvarivanje svojih (od strane Vas) fiktivno ugroženih prava.

Zahtijevamo, u ime hiljadu članova Studentskog pokreta Omega i stotine studenata koji su podržali prestanak Vašeg kršenja člana 137., da u medijima odgovorite na ovo pitanje i javno otklonite sve nedoumice (na isti način kako ste ih Vi u javnosti i izazvali).

Rektore Miranoviću, pozivamo Vas da preuzmete odgovornost za svoje postupke.

S poštovanjem – FB grupa “Studentski Pokret Omega”

Vijesti, PCnen

FB event Svjedočenje Slobodana Pejovića

Aco Tabas:  “Za 26. novembar u 9 sati, u Visem sudu u Podgorici (ul.Njegoseva), zakazano je suđenje osmorici bivših službenika MUP Crne Gore za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i deportaciju građana BiH početkom 1992. godine, na kome će u svojstvu svjedoka, biti saslušan Slobodan Pejović, jedini svjedok insajder u ovom procesu.

Najmanje stomozemo uciniti za Slobodana Pejovica je da pokazemo da nije sam, i da 26. novembra budemo s njim, ispred ili u zgradi Viseg suda.

Pozdrav svima u nadi da cemo se vidjeti 26. novembra.

Aco Tabas”

FB event Svjedočenje Slobodana Pejovića

Sonja Radošević

DNMN

- Prijestonički parlament po sadržajnosti tema o kojima raspravlja, po temeljnim pripremama za plenarna zasijedanja, a napokon i po opštoj atmosferi međusobnog poštovanja ljudi različitih političkih uvjerenja, mogao bi poslužiti kao veoma dobar primjer ostalima, pa i državnoj Skupštini. Svima su nam interesi Cetinja na prvom mjestu i nakon sučeljavanja stavova, mada to često ne zvuči nimalo nježno, napravimo kompromis, postignemo dogovor i idemo dalje.

Nažalost, dodaje Čavor, takav rad i parlamenta, pa i izvršne vlasti ne proizvodi željene efekte kada se radi o intenzivnijem razvoju prijestonice. Budžetska sredstva su nedovoljna, a zahtjevi za sanaciju ogromnih problema, počev od socijalnih pa do komunalnih, su veliki. Zato često ponavljam: još dugo će nam biti neophodna snažna potpora države.

Inače, početak devastacije cetinjskih resursa on vezuje za period od prije šezdesetak godina, kada je iz grada pod Lovćenom u tadašnji Titograd preseljena i posljednja važna državna institucija. Ostala je naizgled snažna industrija, ali neraskidivo vezana za ekonomski prostor ondašnje SFRJ, pa je njen nestanak sasvim prirodno uzrokovao i privredni krah. Za relativno kratko vrijeme bez posla je ostalo nekoliko hiljada Cetinjana, a iluzija o mogućoj obnovi bivših preduzeća trajala je predugo.

- Propuštene su brojne šanse da se postojeće hale, pa i neke tehnologije upotrijebe racionalno i otvore manji pogoni koji bi zapošljavali po nekoliko desetina radnika i na taj način otvorili proces obnove ekonomsko-socijalne supstance, koja je mogla predstavljati održivi razvojni osnov, ističe Čavor. To je nekim „vizionarima” izgledalo premalo i presporo, da bi od njihovih vizija danas imali – ništa! Od velikog „Oboda” ostao je samo „Obod Geneks”, a od većine bivših preduzeća prazni i ruinirani objekti.

- Cetinju su, dakle, potrebni drugačiji razvojni planovi utemeljeni na prirodnim, kulturnim, istorijskim, a samim tim i turističkim resursima. Pogledajte samo šta nam sve nude Rijeka Crnojevića, Lovćen, Njeguši. Na pola sata smo i od mora i od glavnog grada države. Kakve su nam sve šanse kada je u pitanju vjerski turizam -kojem se u svijetu već nekoliko godina pridaje izuzetan značaj – ne treba imati dileme. Na našoj teritoriji su dva nacionalna parka, mnoštvo znamenja koja još nijesu otkrili ni naši zemljaci, pa kako onda i ko uopšte da ih ponudi strancima… Sve je to ovdje i sve su to naši resursi, ali sa stanovišta razvojne koristi, kao da nijesu, naglašava Čavor i dodaje:

- Odlaze nam mladi i obrazovani ljudi. Primjera radi, kada sam 1997. godine upisivao svoje dijete u prvi razred osnovne škole, bilo je dvanaest odjeljenja prvaka. Ove godine ih je, prema mojim saznanjima – pet. Ili: kada uporedite brojke na osnovu popisa iz 1991. sa onima iz 2003. godine uočićete da Cetinje ima oko 4000 stanovnika manje. Takav trend se, nažalost, nastavlja.

Ponavljam: Cetinju i Cetinjanima će zbog brojnih problema, a naročito zbog još brojnijih resursa koji se razvojno ne koriste u potrebnoj mjeri, još dugo trebati snažna državna potpora, zaključuje Čavor.

- Na Cetinju imamo u hrišćanskom svijetu tri veoma poznate relikvije i opet nam se neće u njihovu dostojnu i racionalnu valorizaciju, mišljenja je Slobodan Čavor. Taman pomislimo da bi se mogla realizovati dobra ideja o njihovom objedinjavanju i u tu svrhu izgraditi odgovarajući hram, pojave se, niotkud, pojedinci čija medijska halabuka sve vrati na početak. Otkud tim pojedincima moć da se gotovo svakodnevno pojavljuju na raznim televizijama i ostalim medijima, zbilja mi nije jasno, ali očito imaju veliki uticaj kada su u stanju da blokiraju čak i takve projekte. Malo je reći da upravo oni rade na štetu Cetinja i Cetinjana.

S druge strane, zamislite samo šta bi se dogodilo da su pomenute svetinje na teritoriji neke druge države?! Kako bi one to iskoristile?! Sjetite se samo Međugorja i „domišljanja” prikazanja Presvete Bogorodice, iako čak ni Vatikan ne daje podršku toj vrsti domišljatosti. Ali, Međugorje, uprkos svemu, posjeti godišnje više od milion vjernika iz cijelog svijeta.

Slažem se, naravno, mi ništa ne moramo niti domišljati, niti izmišljati, jer nam je sve nadohvat ruke i veoma je stvarno. Ali nam se, izgleda, hoće u „domišljanje” dodatnih problema i tamo gdje ne bi trebalo da ih bude.

Pobjeda

“Ja kao Ratko Knežević, koji ima malo duže pamćenje i pamti svaki detalj u zadnjih deset godina ovog cijelog procesa, smatram i mislim da će se na kraju doći do nalogodavaca koji su njih dvojica”, rekao je Knežević te precizirao da je nedavno na hrvatskoj televiziji rekao da će ostaviti “tužiteljstvu da dokaže i sudu da presudi tko je nalogodavac tog ubojstva”.

Na podsjećanje novinara kako je Đukanović rekao da je Pukanić u talijanskom gradu Bariju svjedočio o sadržaju tekstova koje je pisao da bi ucjenjivao i reketirao one o kojima je pisao, Knežević je upitao “ako Đukanović ima dokaze za to, zašto ih nije pokazao” te ocijenio da je vrlo ružno pričati takve stvari o čovjeku koji se više ne može braniti jer je mrtav.

“Ja znam da su Ivi Pukaniću, u slučaju duhanske mafije koju sam ja zbog svoje izloženosti u svemu tome pratio, nekoliko puta bili nuđeni veliki iznosi novca od ljudi koju su bili izravni posrednici ili kuriri duhanske mafije, znam isto tako da Pukanić nikada nije prihvatio ništa od njih. Da mu je zaista bio interes obogatiti se on bi jednu od tih ponuda prihvatio i ne bi morao možda više raditi”, dodao je Knežević.

Po njegovim riječima, Pukanić je u slučaju pisanja o “duhanskoj mafiji” pratio svoj novinarski instinkt i ta cijela afera nastala je zato što je on htio biti novinar i što je to uradio novinarski na najbolji mogući način na koji je to mogao.

Crnogorski ministar unutarnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović početkom studenog rekao je da crnogorska policija provjerava sve moguće navode po kojima je “duhanska mafija” umiješana u ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franića.

Dodao je da su navodi Kneževića u medijima da je za Pukanićevo ubojstvo odgovoran duhanski kartel iza kojega stoji crnogorski premijer Milo Đukanović, potaknuli državno odvjetništvo da s njime (Kneževićem) “zatraži razgovor i ta je procedura u tijeku”.

Knežević, koji je bivši član crnogorske vlade i Đukanovićev kum, nedavno je u Hrvatskoj svjedočio u istrazi ubojstva Ive Pukanića i njegovog suradnika Nike Franjića.

Zbog tih ubojstava, USKOK je nedavno podigao optužnicu protiv Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Slobodana Đurovića, Željka Milovanovića, koji je u pritvoru u Beogradu, te Bojana Gudurića, koji je u bijegu.

Istog dana kad i u Zagrebu, za isti zločin u Beogradu su optuženi Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović.

Izvor: Slobodna Dalmacija

U saopštenju koje je proslijeđeno redakciji PCNEN-a, navedeno je da je crnogorski civilni sektor reagovao i povodom prethodnih deset napada na Pejovića, “ali da crnogorska policija i pravosuđe nijesu preduzeli odgovarajuće mjere i radnje kako bi, u dogovoru sa njim, napravili djelotvoran sistem zaštite, a postoje indicije da je opasnost po Pejovića uvećana i da je njegov život ugrožen”.

“Zaštita Slobodana Pejovića predstavlja test funkcionalnosti i odgovornosti ključnih državnih institucija i ona mora biti prioritetno tretirana. Njegova zaštita značiće i poruku žrtvama zločina: da zločin nikada ne smije biti zaboravljen i da će žrtve doseći pravdu.

Polazeći od značaja procesa suočavanja sa prošlošću kao preduslova održive regionalne saradnje, apelujemo na nadležne organe Crne Gore da bez daljeg odlaganja, definišu i operacionalizuju odgovarajući model zaštite građanina Pejovića. Odabrani model mora njega, njegovu porodicu i javnost u cjelini uvjeriti u ozbiljne namjere države po pitanju zaštite njegovog života i integriteta. Istovremeno, to će biti i jasna poruka javnosti u regionu da Crna Gora želi i može da se suoči sa svojom ulogom u ratovima na prostoru bivše SFRJ, bez čega nema evropske budućnosti za zemlje regiona”.

Akcija za ljudska prava, Podgorica, Crna Gora
ANIMA, Kotor, Crna Gora
Bošnjački savjet Crne Gore, Podgorica, Crna Gora
Centar za građansko obrazovanje, Podgorica, Crna Gora
Centar za monitoring – CEMI, Podgorica, Crna Gora
Centar za razvoj nevladinih organizacija, Podgorica, Crna Gora
Evropski pokret u Crnoj Gori, Podgorica, Crna Gora
Inicijativa mladih za ljudska prava, Podgorica, Crna Gora
Institut Alternativa, Podgorica, Crna Gora
Liga zena glasača, Nikšić, Crna Gora
Međunarodni forum ”Crna Gora”, Nikšić, Crna Gora
OKC Juventas, Podgorica, Crna Gora
Sigurna ženska kuća, Podgorica, Crna Gora
Udruženje građana Bukovice, Pljevlja, Crna Gora
Udruženje pravnika Crne Gore, Podgorica, Crna Gora
Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, Srbija
Centar za komunikaciju Pravda, Paraćin, Srbija
Centar za ljudska prava Niš, Srbija
Centar za mir i razvoj demokratije, Beograd, Srbija
Centar za podršku ženama, Kikinda, Vojvodina, Srbija
Centar za razvoj civilnog društva, Zrenjanin, Vojvodina, Srbija
Centar za regionalizam, Novi Sad, Vojvodina, Srbija
Fond za humanitarno pravo, Beograd, Srbija
Fraktal, Beograd, Srbija
Građanska akcija, Pančevo, Vojvodina, Srbija
Građanski fond “Panonija”, Novi Sad, Vojvodina, Srbija
Građanske inicijative, Beograd, Srbija
Hearefakt Fond, Beograd, Srbija
Helsinški odbor za zaštitu ljudskih prava, Beograd, Srbija
Helsinški odbor za ljudska prava, Novi Sad, Vojvodina, Srbija
Impuls, Tutin, Srbija
Impunity Watch, Beograd, Srbija
Inicijativa mladih za ljudska prava Beograd, Srbija
Kikindski klub, Kikinda, Srbija
Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), Beograd; Srbija
Kulturni centar DamaD, Novi Pazar, Srbija
Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Novi Sad, Vojvodina, Srbija
Odbor za ljudska prava Leskovac, Srbija
Otvoreni licej, Sombor, Vojvodina, Srbija
Ravan Grad, Sombor, Srbija
Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava Novi Pazar, Srbija
Udruženje žena Peščanik, Kruševac, Srbija
Urban – In, Novi Pazar, Srbija
Zelena mreža Vojvodine, Novi Sad, Vojvodina, Srbija
Žene u crnom, Beograd, Srbija
Community Building Mitrovica, Kosovo
Fond za humanitarno pravo, Pristina, Kosovo
SMART, Vučitrn, Kosovo
TOP GROUP, Vučitrn, Kosovo
Udruženje porodica žrtava „22 Maji”, Vučitrn, Kosovo
B.a.b.e, Zagreb, Hrvatska
Centar za građanske inicijative, Poreč, Hrvatska
Centar za mirovne studije, Zagreb, Hrvatska
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, Hrvatska
Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb, Hrvatska
Delfin, Pakrac, Hrvatska
Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću, Zagreb, Hrvatska
Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb, Hrvatska
Inicijativa mladih za ljudska prava, Zagreb, Hrvatska
Miramida centar, Grožnjan, Hrvatska
Udruga za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda “HOMO”, Pula, Hrvatska
Centar za informativnu dekontaminaciju mladih, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Forum građana Tuzle, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Helsinški komitet za ljudska prava u Republici Srpskoj, Bijeljina, Bosna i Hercegovina Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, Sarajevo, Bosna i Hecegovina
Savez logoraša Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Udruga BH novinara, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Udruženje porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Pred Sudskim vijećem Višeg suda kojim će predsjedavati sudija Milenka Žižić 26. novembra će se pojaviti bivši policijski funkcioneri Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Branko Bujić i Sreten Glendža, dok su još petorica optuženih za deportaciju Muslimana-Bošnjaka 1992. godine u bjekstvu.

Ključni svjedok, bivši policijski inspektor Slobodan Pejović nije, kako nam je rekao, dobio poziv za početak suđenja, ali najavljuje da će se odazvati pozivu čim ga dobije i ponoviti sve što je izjavljivao javno i pred istražnim sudijama:

“Ja nijesam dobio nikakav poziv, a koliko sam iz novina vidio 26. je zakazano suđenje. Poziv nijesam dobio, a kada ga budem dobio normalno da ću se odazvati ukoliko budem u životu, valjda ću biti. Tu nema dileme. Pojaviću se sigurno taj dan i ponoviti ono što sam godinama ponavljao, što je manje više crnogorskoj i inostranoj javnosti poznato. Sve to što sam javno izjavljivao medijima, a što skoro nikada nijesam ništa demontovao ja ću to sve ponoviti pred sudijama, pred porotom, pred braniocima, tužiocima, okrivljenima i šta me oni budu pitali odgovaraću na sva ona pitanja koliko budem znao. To je moja obaveza, ljudska, moralna.”

Od posljednje izjave u kojoj je ustvrdio da je dobio informaciju da može biti likvidiran kako se ne bi pojavio na suđenju, Pejovića je kontaktirao načelnik hercegnovske policije koji je tražio konkretna imena onih koji su prijetili.

Pejović nije želio da saopšti ta imena kao ni da prihvati ponudu policije o zaštiti, a koja se sastajala od njegove potpune izolacije u javnosti. Pejovića je pozvao i ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović koji mu je, kako je rečeno, obećao da će učiniti sve kako bi dobio zaštitu:

“Zvao me gospodin Brajović i pitao me da li su mi date kakve mjere obezbijeđenja. Sem onih koje se svode na totalnu izolaciju koja se nudi kriminalcima iz organizovanog kriminala, da ste potpuno evakuisani iz ovog grada, odsiječenost su od porodice, od prijatelja, od spoljnog svijeta, čak i policijski telefon je trebalo da mi daju i ja sam odbio odmah tu zaštitu, sem te zaštite koju su oni nudili niko drugi mi nije ništa nudio. A jutros mi je ministar Brajović rekao da će sve preduzeti što je u njegovoj moći i njegovih saradnika, da mi se obezbijedi zaštita. Jedino je ministar rekao da će preduzeti sve. Ipak su njihove mogućnosti limitirane i njegove i njegovih saradnika, a od zvaničnih, mislim policije koja je nadležna za to, tužilaštva, suda i nekih njihovih agencija ništa nije bilo.”

Dio članova Skupštinskog odbora za bezbijednost je najavio da će inicirati saslušanje direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Duška Markovića povodom Pejovićevih javno saopštenih tvrdnji da se mogućom likvidacijom Pejovića koordinira iz tajne policije.

Član Odbora za bezbjednost Predrag Bulatović iz Socijalističke narodne partije smatra da treba zakazati saslušanje i naglašava da u ovom slučaju više zabrinjava kako se državni organi ponašaju u tom slučaju, posebno direktor policije Veselin Veljović koji je rekao da Pejović preuveličava stvari:

“Agencija za nacionalnu bezbijednost je spremna na teške optužbe da ćuti. Uprava policije je spremna da relativizuje u ovom kao i u nekim drugim slučajevima kao što je bio incident između gradonačelnika Podgorice i urednika “Vijesti”. Crna Gora, na žalost, u ovom trenutku kada je riječ o parlamentarnom nadzoru nad tajnim službama je daleko od evropskih standarda i mislim da bi jedna takva sjednica povodom tvrdnji gospodina Pejovića na kojoj bi bio ne samo gospodin direktor Agencije za nacionalnu bezbijednost nego i direktor policije, bila veoma poželjna i mogla bi da da jedan mali doprinos u parlamentarnom nadzoru tajnih službi. Ja iz dosadašnjeg rada Odbora za bezbijednost i obranu ne gajim veliku iluziju da je vlast spremna da učini jedan jedini ustupak ka demokratizaciji Crne Gore. Ona grčevito drži sve te poluge, pa i u ovom slučaju mislim da su spremni tako da se ponašaju.”

RSE

Studenti Univerziteta Crne Gore koji studiraju po starom sistemu su primorani da od Nove godine pređu na sistem studiranja po Bolonji, pozivajući se na Vašu odluku, tj. nezakonitu odluku Senata Univerziteta Crne Gore.

Otvoreno pismo rektoru Predragu Miranoviću

Gospodine rektore Miranoviću,

Studenti Univerziteta Crne Gore koji studiraju po starom sistemu su primorani da od Nove godine pređu na sistem studiranja po Bolonji, pozivajući se na Vašu odluku, tj. nezakonitu odluku Senata Univerziteta Crne Gore.

Zadnjih mjeseci vlada prava panika među studentskom populacijom koja studira po starom sistemu, jer prelaskom na konceptualno drugačiji sistem studiranja po Bolonji (na koji bi morali i da se prilagode) gube veliki broj ispita, godinu ili dvije studiranja i velike novce. U nastojanju da riješe taj problem, studenti su bezuspješno pokušavali da dođu do kopije sporne i nelegalne odluke (kojom se hiljadi studenata i više pravi velika šteta) kako bi uredno predali inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti iste. Međutim, do te odluke se nije moglo doći, čime kršite Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Potsjećanja radi, tom spornom odlukom, Senat je prekršio Zakon o visokom obrazovanju, čiji član 137. garantuje pravo studentima da nastave studije po onom programu po kom su iste i započeli.

Time ste, rektore Miranoviću, prekršili dva zakona: Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Studentski pokret Omega je, bez poteškoća, uspio da skupi podršku od nekoliko stotina studenata, kao i više građana i profesora koji su se solidarisali da prestane kršenje Zakona o visokom obrazovanju, tj. člana 137.

Ali.

Naknadnom provjerom svih odluka donešenih od strane Senata, kao i Vaših izjava datih medijima, došli smo do zaključka da postoji opravdana sumnja da te odluke uopšte ima, tj. da postoji mogućnost da zvanično SENAT UCG NIKADA NIJE DONIO TAKVU ODLUKU! Takođe, sumnju pojačava i to što Vi nikada nijeste izjavili da ta odluka postoji, niti da je donešena, već da bi studenti trebali da pređu na Bolonju početkom 2010. godine, a što nije isto što i Vaša potvrda o donošenju takve oduke. Gospodine Miranoviću, takvom verbalnom ekvilibristikom, kao i raznoraznim glasinama “Vaših” studenata o toj odluci, stavili ste sebe u vrlo neozbiljan i neugodan položaj.

Dok je naša percepcija u prošlom periodu značila da Vi kršite zakon, sada dolazimo do zaključka da postoji osnovana sumnja da Vi direktno potičete širenje glasina da je Senat donio takvu odluku, izbjegavjući da Vi to direktno kažete jer znate da bi bila neistina. Vaš motiv u svemu tome bi mogao da bude da želite da podstaknete studente po starom sistemu da što prije, na brzinu, nekvalitetno, “kako tako” završe tih nekoliko ispita, kako bi dobili čistu situaciju na Univerzitetu gdje bi svi studenti bili na Bolonji, a pri tom da ne kršite zakone, mada ne odbacujemo ni druge motive za ovakve Vaše postupke.

Šteta koju ste time nesumnjivo napravili studentskoj populaciji, bilo da se radi o stvarnoj ili fiktivnoj odluci, koja je mjesecima pokušavala da se izbori za svoja prava, je velika, jer su u toj borbi ispunjenoj svakodnevnom napetošću, tenzijama i neizvjesnošću izgubili veliko vrijeme.

Takođe nijesmo zadovoljni rezultatima pregovora po ovom pitanju „aktuelnih studentskih predstavnika” čiji je mandat inače istekao, i sa kojima ste zajedno i po tom pitanju, prekršili i Statut Studentskog parlamenta.

U cilju potpunog, kompletnog, i nedvosmislenog stavljanja do znanja studentima kakva ih sudbina čeka, očekujemo od Vas da se u naredna dva dana, do posljednje sjednice Senata UCG ove godine, javno izjasnite o kojoj varijanti se radi:

1. da li postoji uredno donešena odluka Senata UCG kojom se stari studenti prebacaju na Bolonju od 31. 12. ove godine, čime biste prekršili Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o slobodnom pristupu informacijama, i više od hiljadu studenata stavili pred svršen čin da moraju da se vrate godinu ili dvije unazad, izgube velika novčana sredstva i jedan broj ispita, ili

2. ste polutačnim, nepotpunim informacijama obmanjivali studente da takva nezakonita odluka Senata UCG postoji, kako biste ubrzali njihovo polaganje ispita, a zapravo im nanijeli veliku štetu time što su izgubili mnogo vemena, truda i energije za ostvarivanje svojih (od strane Vas) fiktivno ugroženih prava.

Zahtijevamo, u ime hiljadu članova Studentskog pokreta Omega i stotine studenata koji su podržali prestanak Vašeg kršenja člana 137., da u medijima odgovorite na ovo pitanje i javno otklonite sve nedoumice (na isti način kako ste ih Vi u javnosti i izazvali).

Rektore Miranoviću, pozivamo Vas da preuzmete odgovornost za svoje postupke.

S poštovanjem – FB grupa “Studentski Pokret Omega”

PCnen

26. novembra u 9h podrška Slobodanu Pejoviću, ispred ili u zgradi Višeg suda u PG

Sudjenje na kome ce biti saslusan Slobodan Pejovic zakazano je za 9h , 26. novembra u Visem sudu , ul . Njegoseva , Podgorica , a kada ce doci na njega red za saslushanje, ne zna se. Moguce je i da je “patka” , za vrijeme ( 9 h) , kako se ljudi ne bi okupljali.

Kako god, najmanje sto mozemo uciniti za Slobodana Pejovica je da pokazemo da u svemu ovome nije sam i da 26. novembra budemo s njim , ispred ili u zgradi Viseg suda u Pg.

Pozdrav svima u nadi da se vidimo 26 .novembra

Aco Tabas

Više na: Facebook event Svedocenje Slobodana Pejovica

***

Postovani sugradjani,
duznost mi Vas je obavijestiti da sudjenje dzelatima pocinje 26.novembra,ali da moj otac,Slobodan Pejovic,nije dobio poziv za svjedocenje,jos uvijek.Kada ce,ne znamo.Kada mu bude uruceno,odmah cu Vas obavijestiti.Zahvaljujem na podrski i jos uvijek se nadam da cemo se izboriti za ono sto nam pripada od pamtivjeka-casna Crna Gora.
Jelena Pejovic
cerka Slobodana Pejovica

***

Povezano:

Aco Tabaš: Pali se alarm, pomozimo konkretno Slobodanu Pejoviću, velikom čovjeku čiji život visi o koncu

Ratko Knežević: Đukanović, Marović i Bulatović su počinili zločin slanja Muslimana u ruke njihovih dželata, Slobodanu Pejoviću se mora pomoći

Da li Đukanović, premijer u vrijeme deportacije, stoji iza najave likvidacije svjedoka Slobodana Pejovića?

Slobodan Pejović, svjedok deportacije: ANB je već odredila mog egzekutora, Đukanović je apsolutni gospodar Crne Gore pa kako hoće

Izvori: DNMN, FB event Svedocenje Slobodana Pejovica

Dopunjava se i optužnica u Bariju. Idućih mjeseci oni koji se nalaze na toj optužnici, a ne štiti ih imunitet, moraće da se suoče sa Šelzijem. A sa njim i njegovim kolegama-tužiocima ni sam Berluskoni ne može da izađe na kraj. Ako italijanski tužilački aparat može da sruši jednog finansijsko-političkog mogula poput Burleskonija, kako ga je još davno, prije afera sa maloljetnicom i prostitutkama, prozvao Milan Popović, „su čim“ li će „naši“ izać’ na suđenje? Da nije bilo A2A „prihvatizacije“ Elektroprivrede, vjerovatni bi se već čuli disonantni tonovi i iz ambasade Italije u Podgorici. A nije rečeno ni da ih i ovako neće biti. U pitanju su malo veći interesi nego što je sudbina crnogorske oligarhije.

A jež se, sada već neprepoznatljiv u klupku bodlji, kotrlja dalje. Ima tu po jedna bodlja za svakog ko i dalje misli, ko promišlja drugačiju Crnu Goru uprkos bujicama propagandnih voda koje izazvaše sveopšti potop prava i pravde. Nije to ništa nepoznato. Oni koji se bave izučavanjem neslobodnih političkih sistema, znaju da je otpor političkoj promjeni direktno proporcionalan broju nepočinstava i zločina koje je dotični režim sproveo u dijelo. Hoće li vatra koja nam se sprema zahvatiti samo arhive određenih službi, ili će njeni jezici prošarati i teren, kao ranih devedesetih, zavisiće prije svega od toga kako se sama nova politička alternativa bude organizovala.

Iskustva ima, ne bi smjelo biti pogrešnih poteza. Ako znamo da je kec u rukavu vrha DPSDP-a upravo politika straha i nacionalnih podjela, alternativa treba da bude spremna da na ovu nametnutu agendu odgovori sa gnušanjem. I da sprovodi politiku slobode i uvažavanja svih. NATO militarizmu i aroganciji manjine nad većinom se mora reći odlučno ne. Nije da nema na planeti država koje osmišljavaju i sprovode emancipatorsku spoljnu politiku. I koje uručuju državne nagrade za kritičko mišljenje, a ne za udvorništvo. Njima se Crna Gora mora pridružiti. I biće tako, kada MIP bude vodila nova ekipa. Kao, naravno, i sve ostale resore u Vladi.

Životi crnogorskih građana moraju postati vrijedniji i važniji od hipoteka, crnih fondova i još crnje prošlosti nekoliko pojedinaca i njihovih klanova. Tu je, međutim, sadašnje stanje mnogo složenije nego što se to može učiniti na prvi pogled. Naime, mi na djelu nemamo samo jednopartijsku tiraniju. Problem je u suštini mnogo dublji, jer ovdje je u pitanju nešto više od političke neslobode. Nesloboda koja drži Crnu Goru kao zatočenika u podrumu civilizacije je na nivou bića tj. na nivou svakodnevne egzistencije. Sebičnost, drskost, prevrtljivost, podmuklost, nasilnost, karakterne osobine koje su omogućile političko etabliranje vladajuće elite korodirale su sve komponente društvenog sistema. Vide crnogorski građani da „umješni“ (rečeno u maniru Đukanovića ili dežurnog ideologa njegovog “univerziteta”) odnose pobjedu, dok ta ista ideologija na desetine načina reprodukuje stav da biti solidaran znači biti slab i da je biti siromašan znak neinteligentnosti. Duše, posebno mladih, podložnih uticajima “autoriteta“, pune se ovakvim rasuđivanjima primjerenim kamenom dobu. Time im se ne da da budu, ukida im se sopstveno biće, oduzima im se moć da traže i pronalaze, da stvaraju i da žive po svome. Ovakvo ropstvo nije samo partijsko, ono je ontološko.

Ništavilo ontološkog ropstva ima samo jedan lijek: istinu. Istina gradi i povjerenje i solidarnost. Istina je temelj hrabrosti i požrtvovanja. Istina otvara prostor slobode i čini budućnost mogućom. Istina pruža okvir za nadu, ali i za utjehu. Istupajući protiv ontološke tiranije u sopstvenim državama, i Havel i Kolakovski i Solženjicin jedini način borbe vidjeli su u posvjećenosti običnih građana istini u svakodnevnom životu. U crnogorskom slučaju danas to znači odbijanje učešća u farsičnim, namještenim izborima i neslobodnim političkim institucijama. Znači i odlučno suprostavljanje svakodnevnim nepravdama i šikaniranjima “moćnih.” Znači i formiranje alternativnih mreža i krugova. Znači i organizovanje ekonomskih bojkota, štrajkova i protesta.

Jedino tako se može udahnuti život u široki forum građanskog spasa. I stvoriće taj forum za ježa lisicu. Budimo realni, zna se, velik je i komplikovan to poduhvat, ali je i jedini koji je vrijedan truda.

Vijesti

Prema njegovim riječima, poslije prve jasne opozicione pobjede na izborima u Kotoru, kada je „konstatovano da je više od dvije trećine građana protiv Demokratske partije socijalista (DPS), bilo je jasno da će vlast učiniti sve da se slični scenariji ne ponove na Cetinju i u Mojkovcu“.
„Cetinjski izbori na kojima bi se pokazalo da još manje građana podržava DPS nego što je bio slučaj u Kotoru na osnovu čudne greške su odloženi, a u Mojkovcu će se, uz pomoć prljavog novca i snažnu logističku podršku organizovanog kriminala i tajnih službi, pokušati izvesti što je moguće veći broj ljudi na birališta, kako bi se obezbijedila njihova legitimnost“, tvrdi Vučurović.
On je dodao da će novcem, stečenim brojnim nezakonitim radnjama, biti pokušavano potplaćivanje građana Mojkovca kako bi izlaznost bila što veća, a na osnovu čega bi „šef režima u međunarodnoj zajednici pokušao da gradi poziciju kako većina građana izborni proces, koji on organizuje, smatra demokratskim i legitimnim i to potvrđuje svojim učešćem na izborima“.

„Najprostije rečeno, izlaskom na izbore ohrabrio bi se organizovani kriminal i tajna služba da još snažnije utiču na neke naredne izbore. Zato smo kao opozicija donijeli odluku da od kotorskih izbora podvučemo crtu i obezbijedimo izbore na kojima će učešće organizovanog kriminala i političkih policija biti isključeno“, kazao je Vučurović.
On je naveo da će Nova ostati privržena opozicionom dogovoru da neučestvovanjem na izborima ne daje legitimitet „takvom nepoštenom i nedemokratskom procesu i na taj način omogući vlastima da ga proglase fer i poštenim“.
„Vjerujemo da će nakon iskustva mojkovačkih izbora svi u opoziciji biti pametniji i da će jedinstveni opozicioni front uporno stajati iza ciljeva koje ćemo zajedno dogovoriti“, rekao je on.
Na izborima u Mojkovcu učestvovaće dvije grupe građana, koalicija DPS i SDP, kao i SNP.

Mina